StoryEditor
ForumMETEOROLOG GRISOGONO

NIje vas briga što je u Sibiru +38 °C? U krivu ste, vrijeme na Arktiku oblikuje i ono u Dalmaciji: temperature će nam 2050. ići i preko 45 °C!

Piše PSD.
17. srpnja 2020. - 19:00

Svi važni svjetski mediji prenijeli su da je u Sibiru, točnije gradu Verhojansku, 20. lipnja zabilježena temperatura od čak 38 Celzijevih stupnjeva. Verhojansk, gradić od oko 1200 stanovnika, poznat je i kao jedan od najhladnijih na svijetu, gdje temperature zimi padaju i do - 68 stupnjeva.

Spomenimo da su u tom gradiću prosječne temperature u siječnju oko -45 °C, a u srpnju oko 16 °C. Koliko je ta temperatura čudnovata, a za neke znanstvenike i alarmantna, navode i američki znanstvenici koji kažu da je u toplom Miamiju zabilježeno samo jednom 38 Celzijevih stupnjeva.

U Miamiju su prosječne dnevne temperature u siječnju oko 20 °C, dok su ljeti između 29 i 35 °C. Dakle, u vrućem Miamiju nema toliko vrućih dana koliko ih trenutačno ima u inače hladnom Sibiru!

Temperatura iz Verhojanska, prenijeli su mediji, najviša je u povijesti meteoroloških mjerenja u Arktičkom krugu, te podsjećaju da je jedino u srpnju 1988. godine izmjereno 37,3 stupnja, ali se to pripisivalo pojedinačnom fenomenu, dok ove trenutačne temperature nisu incident, nego više nova klimatološka stvarnost.

Naime, nisu samo lipanjske temperature bile visoke, i u svibnju su temperature narasle za golemih 10 stupnjeva iznad prosjeka za razdoblje od 1981. do 2010. godine.

Također, otapanje leda je započelo iznimno rano, pa se mnogi boje još ubrzanije pojave podizanja razine mora. Stižu i drugi verificirani meteorološki podaci u kojima se navodi da je u veljači Antarktika zabilježila dva temperaturna rekorda – od 18,3 stupnja početkom veljače i kasnije u veljači čak 21 stupanj!

Uza sve to, agencije su prenijele da se led na Grenlandu počeo topiti nekoliko tjedana prije negoli je to uobičajeno.

Prof. dr. sc. Branko Grisogono, meteorolog, redoviti je profesor na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te je idealan sugovornik za našu temu.

Koliko su neobične ovolike temperature u Sibiru, u ruskom dijelu Arktičkog kruga?

– Sibir je veliko meteorološki, klimatski i geografski ekstremno područje. Koliko mi je poznato, tamo je službeni maksimum i minimum prizemne temperature zraka 37 i -50 Celzijevih stupnjeva. To je ogroman raspon! U sve toplijoj klimi koju smo uvelike sami stvorili, događa se sve više ekstrema. Dakle, ovo je apsolutno neobičan događaj, koji će se, nažalost, vjerojatno nadmašiti već u idućih desetak godina.

Čitam u komentarima, naši ljudi većinom odmahuju rukom i nije ih baš briga što se događa u Sibiru, računaju da to nema veze s nama. Koliko je to točno?

– Da, znam… To je pogrešan pristup, iako donekle razumljiv jer Sibir je relativno daleko od Hrvatske. Nema direktne veze, iz dana u dan, vrijeme Sibir – Hrvatska. Međutim, već na tjednoj bazi vrijeme kod nas je povezano s onim nad Sibirom, npr. preko Sibirske anticiklone, njezinim pomicanjem i jačinom.

Sezonski, a pogotovo klimatski, mi smo pod značajnim utjecajem Sibira, kao i cijela Zemlja preko tzv. telekonekcija, daljinskih klimatskih veza preko atmosferskih planetarnih valova...

Kako tumačite to što je Rusija imala najtopliju zimu u proteklih 140 godina?

– Slično kao i odgovor prije, ekstremi se događaju, što dulje pratimo mjerenja zamjećujemo više ekstremnih događaja. Samo po sebi to nije nešto posebno, događa se prije ili kasnije; međutim, zanimljivo je i neuobičajeno da Rusija bilježi sve češće ekstremne meteorološke i klimatološke podatke u zadnjih desetak godina!

To nadilazi standarde prirodnih događaja… Statistički je očito da se tu događa nešto izvan uobičajenih prirodnih klimatskih okvira.

Je li dugotrajno neuobičajeno toplo vrijeme u Sibiru alarmantan znak?

– Jest. Klimatske projekcije za Sibir nagovješćuju sve višu maksimalnu temperaturu i porast relativne vlažnosti zraka. To će imati dalekosežne posljedice na floru i faunu, npr. daljnje topljenje permafrosta - stalno zaleđenog tla, promjene albeda, odnosno odbijanje Sunčeva zračenja, urušavanje zemljišta, promjene rasporeda močvara, tundre i tajge, novi sastav aerosola...

Ne zaboravimo da Rusija pokriva jednu šestinu svjetskog kopna, Sibir zauzima više od polovice Rusije, suludo je zanemariti takve dimenzije…

Kakvo će biti vrijeme u kolovozu i rujnu kod nas, kao i nadolazeća zima?

– Za razliku od nekih meteorologa, ne vjerujem u sezonske prognoze za Hrvatsku jer mi imamo barem tri do četiri klimatska područja, a rezolucije globalnih modela objektivno "ne vide" ništa ispod dvadesetak kilometara horizontalno, vertikalu da i ne spominjem.

Nama je to zračna udaljenost između Gorskog kotara do mora, između Like i Velebita, otoka i Zagore. Sve sam ovime rekao, ostalo je kockanje prognozom vremena i šire.

Statistika pomaže samo kad se klima ne mijenja, ali kad su procesi nestacionarni, kao u aktualnim klimatskim promjenama, onda je teško izabrati "pravi model" koji bi nam mogao pouzdano reći što će dalje biti.

Što mislite o teoriji da će se odleđivanjem permafrosta osloboditi virusi i bakterije koji bi mogli biti opasni po životinje, biljke i ljude?

– Nisam stručnjak za navedeno. Ono što učim od kolegica i kolega jest da to nije samo teorija, nego ozbiljna činjenica. U prvom koraku, to će imati veze s bakterijama, da ne spominjemo vidljiva bića poput komaraca.

Prema mišljenju klimatologa Martina Stendela, temperaturna odstupanja na sjeverozapadu Sibira u svibnju dogodila bi se samo jednom u 100.000 godina kad ne bi bilo klimatskih promjena. Je li to istina?

– On je mladi renomirani znanstvenik, cijenim njegovo mišljenje, ali nisam stigao provjeriti ovaj podatak detaljno. Moguće je da je točan, no mogu se ograditi tvrdnjom da je to najvjerojatnije točno barem za zadnjih 20 tisuća godina. Začudo, to se poklapa u ekstremima s jednim od tzv. Milankovićevih ciklusa; međutim, sad nije trenutak za maksimum tog ciklusa. Znači da trebamo tražiti drugi odgovor, a to je čovjek, antropocen.

Znanstvenici daju razna predviđanja, a naše ljude najviše zaintrigira kad im se kaže da će narasti razina mora i da bi im vikendice mogle biti poplavljene. Kakva su tu predviđanja za sljedeća desetljeća, tj. kada će objekti nekoliko metara od mora biti ugroženi?

– Da, ali grube procjene su prilično jasne za našu obalu: porast srednjeg nivoa mora za 30-ak cm do sredine stoljeća, a do kraja stoljeća između 65 i 90 cm. Ugrubo, to je u okviru srednjih procjena porasta svih mora i oceana. Ono što zabrinjava jest pojava ekstremnih poplava, uključujući meteo-tsunamije. To znači i češću naglu promjenu nivoa mora od barem ± 1 m u roku od tridesetak minuta tijekom prolaza jake zračne fronte ili duboke brze ciklone sinkronizirane s Jadranskim morem.

Kolika će biti najviša temperatura ljeti, recimo u Dalmaciji, 2050. godine?

– Ako je sada prosječni maksimum 35 stupnjeva za veći dio Dalmacije, znači ne i apsolutni, onda očekujemo takav isti, tj. prosječni mjesečni maksimum od 37 stupnjeva za tridesetak godina.

Apsolutni maksimum valja očekivati sredinom stoljeća, da bude preko 45 stupnjeva. Mi najvjerojatnije ne možemo više postići pariški prijedlog od 2015. godine. Možemo se potruditi da ne ostavimo "teške boje" za naše unuke.

To znači, da ne prijeđemo srednju globalnu temperaturu prizemnog zraka više od dva stupnja s obzirom na početak 20. stoljeća. Nema se još puno vremena za to.

Shellenbergerova bucanja

Poznati američki ekološki aktivist Michael Shellenberger objavio je ispriku što je dizao paniku zbog klimatskih promjena. Napisao je tako da službeno ispričava za stvaranje klimatoloških strahova kojima je i sam pridonio. Kaže da se klimatske promjene događaju, ali da one nisu ipak kraj svijeta.

Taj njegov istup je odjeknuo diljem svijeta, poglavito jer je ranije govorio da su klimatske promjene najveća prijetnja svijetu, a sada je odjednom promijenio ploču. Međutim, njegovi kritičari i bivši sljedbenici ga napadaju, kažu da mu je ovo odlična reklama za knjigu "Apokalipsa nikada: Zašto nam ekološki alarmizam svima šteti".

Shellenberger sada tvrdi da Amazonske prašume nisu "pluća svijeta", klimatske promjene ne pogoršavaju prirodne katastrofe, emisije ugljikova dioksida smanjuju se u većini bogatih zemalja, a u Britaniji, Njemačkoj i Francuskoj smanjuju se još od sredine sedamdesetih godina, Nizozemska je postala bogata, a ne siromašna, prilagođavajući se životu ispod razine mora, proizvodimo 25 posto više hrane nego što nam treba, a viškovi hrane nastavit će se povećavati kako svijet postaje sve topliji...

Profesor Branko Grisogono komentirao nam je njegov istup:

– Svašta je nadrobio i izmiješao M. Shellenberger. Ekstremne tvrdnje nisu korisne, a Shellenberger je išao iz jedne u drugu krajnost tijekom desetljeća. Nažalost, mediji pojačavaju senzacionalizam i spektakularnost.

Panika ničemu ne služi, no trebamo biti zabrinuti zbog aktualnih klimatskih promjena i djelovati proaktivno. To je nedvojbeno – napominje profesor.

Velika prijetnja iz permafrosta


Velike temperature potiču i topljenje perfmafrosta, stalno zamrznutog tla, a navodi se da je najdublji permafrost u ruskim tundrama i da doseže, ili je dosezao, do 1500 metara.

Znanstvenici tvrde da će odmrzavanjem tog tla doći do oslobađanja milijarda tona stakleničkih plinova. Virolozi pak navode da se u tom tlu kriju i zaboravljeni virusi i bakterije s kojima se ljudske i životinjske vrste nisu susretale tisućama godina. Dakle, na njih nismo razvili imunitet i mogli bi biti opasni za našu civilizaciju.

Kao primjer opasnosti iz leda, navodi se slučaj djeteta koje je umrlo prije nekoliko godina. Naime, životinjska stada su se zarazila kad je na njih prešla bakterija bedrenice (antraksa) koja je "spavala" u zamrznutoj lešini soba uginulog prije 100 godina!

Bedrenica je, navodi Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, zarazna bolest koju uzrokuje bakterija Bacillus anthracis. Ova se bolest najčešće javlja kod domaćih i divljih sisavaca (goveda, ovaca, koza, deva, antilopa i drugih biljojeda) te ljudi koji su bili u kontaktu sa zaraženim životinjama ili tkivom zaraženih životinja.

Meso i ostali proizvodi životinjskog podrijetla oboljelih životinja ne smiju se koristiti u prehrani ljudi i životinja, jer zaraza može dovesti do smrti čovjeka.

Znanstvenici kažu da su neki virusi oživjeli i nakon što su spavali u ledu više od 30.000 godina. Ako se led otopi, a takav virus nađe domaćina, bilo životinju ili čovjeka, čovječanstvo bi moglo biti u opasnosti.

16. svibanj 2022 13:50