Kome će ove zime hladnoća – ili njezin izostanak – donijeti prednost, Rusiji ili Ukrajini?
Osim pukog registriranja činjenice da je ova zima u Europi neviđeno topla, nabrajanja temperaturnih rekorda, te ponešto rasprava na rubu o tome je li uzrok toplinskoj kupoli nad kontinentom HAARP tehnologija, prikriveno ratovanje upravljanjem vremenskim prilikama i slično – upravo je pitanje s početka teksta ono koje se najčešće čuje, o kojemu se po medijima najviše raspravlja i koje se najviše ozbiljno analizira.
Europa se, izgleda, neće smrzavati – zašto je to loše za Putina? U Ukrajini se najavljuju niske temperature, do minus 20, a i to je loše za Putina... Nema više mogućnosti informiranja na portalu Russia Today, tamo bi vjerojatno svaka meteorološko-klimatska opcija išla Putinu naruku.
No dobro, to je više geopolitička strana priče. A ona, usprkos svoj strahoti rata i važnosti vremenskih prilika kao pridruženog mu ratnika, u ovom kontekstu vruće zimske Europe ipak nije najvažnija.
Pravo je pitanje – što se zapravo događa, što uzrokuje ovakve vremenske ekstreme u Europi? Sjevernu Ameriku zahvatila je smrtonosno hladna zima, no hladnoća je, makar i s neuobičajeno niskim temperaturama, odlika zimskog razdoblja, pa to nekako manje čudi. A te zimske odlike – hladnoće – u Europi ove sezone jednostavno nema. Nad europskim kontinentom formirana je toplinska kupola (što se povezuje s ponašanjem mlazne struje, područja brzog kretanja zraka visoko u atmosferi), a pod kupolom – proljeće do ljeto, kako gdje.
Visoko iznad normale
Meteorolozi širom Europe izvještavaju o rekordno visokim siječanjskim temperaturama. Od Francuske do zapadne Rusije skočile su od 10 do 20 stupnjeva Celzijevih iznad normale, a u razdoblju između subote 31. prosinca i ponedjeljka 2. prosinca oborene su tisuće rekorda – mnogi s golemom razlikom u odnosu na uobičajene temperature. U Njemačkoj je u tom razdoblju na malim mjernim postajama diljem zemlje oboreno gotovo 950 lokalnih rekorda, a pretpostavlja se da ih je po cijeloj Europi oboreno na tisuće.
Europski mediji ističu i najimpresivnije rekorde, među kojima je, na primjer, obaranje nacionalnog temperaturnog rekorda u Poljskoj u vrijeme prije izlaska sunca, a Češki hidrometeorološki zavod (ČHMÚ) na Twitteru je objavio da je ta zemlja doživjela najtopliju novogodišnju noć u povijesti mjerenja. Impresivne vrijednosti temperatura bilježi i Francuska (Verdun – 24,8 stupnjeva), koja je smjenu godine također dočekala po dosad nezabilježeno toplom vremenu.
Na prvi ovogodišnji dan najmanje sedam zemalja zabilježilo je najtoplije vrijeme u siječnju, temperature koje su porasle na proljetne razine: u Latviji su, na primjer, dosegnule 11,1 stupanj, u Danskoj 12,6, u Nizozemskoj 16,9, a u Češkoj čak 19,6 Celzijevih stupnjeva. Oni koji prate svjetske vremenske rekorde opisali su toplo razdoblje kao povijesno, nazivajući njegov opseg i veličinu nevjerojatnim. Maximiliano Herrera, klimatolog koji prati upravo globalne vremenske ekstreme, i koji je prikupio podatke iz cijele Europe, nazvao je događaj “potpuno ludim” i “najekstremnijim koji je ikada viđen u europskoj klimatologiji”.
No na pitanje zašto je tako znanstvenici još uvijek nemaju odgovor.
Alex Burkill, viši meteorolog u Met Officeu, za Guardian je objasnio da se preko Europe kreće masa toplog zraka stvorena na zapadnoj obali Afrike, no londonski meteorolog Scott Duncan primijetio je da ni uzimanje u obzir neuobičajeno tople površine mora ne objašnjava nevjerojatan porast temperature.
Ono u što su znanstvenici sigurni jest da će anomalni, nepredvidljivi toplinski valovi biti sve češći zahvaljujući klimatskim promjenama i globalnom zatopljenju. Uostalom, već godinama upozoravaju na to da će ekstremni meteorološki događaji biti sve izraženiji i sve učestaliji.
Što se Hrvatske tiče, situacija nije drugačija nego u najvećem dijelu Europe: jednostavno je pretoplo za ovo doba godine. O tome smo pitali stručnjake Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ-a). Je li, dakle, i u Hrvatskoj ova zima topla kao nikad u povijesti mjerenja? Trend je očit, i ako ovo jest najtoplija zima dosad, što se tek može očekivati idućih zima?
Ekstremno topla 2022.
– Godina 2022. je po srednjim temperaturama zraka bila rekordno topla na većini meteoroloških postaja u Hrvatskoj. Prema podacima srednje godišnje temperature zraka iz razdoblja 1961. – 2022. s 39 glavnih meteoroloških postaja, klimatolozi DHMZ-a ocjenjuju 2022. kao najtopliju na 28 postaja, kao drugu najtopliju na osam postaja, i kao treću ili četvrtu najtopliju godinu na tri postaje. Pri tome su odstupanja srednje godišnje temperature zraka od klimatološkog prosjeka bila u rasponu od 1,0 do 2,1 °C – rekla nam je mr. sc. Melita Perčec Tadić, voditeljica Službe za klimatologiju.
– Prema ocjeni godine, 2022. je bila ekstremno topla na gotovo čitavom području Hrvatske. Prosinac je, kao prvi mjesec klimatološke zime koja traje do veljače 2023., na većini primorskih postaja bio najtopliji, a na postajama u unutrašnjosti prvi do sedmi najtopliji. Odstupanja srednje mjesečne temperature zraka od prosjeka bila su u rasponu od 2,4 °C do čak 4,9 °C.
Mr. Perčec Tadić navodi kako je prema ocjeni mjeseca prosinac na obali bio ekstremno topao, a u unutrašnjosti vrlo topao.
– Opaženi su pozitivni trendovi srednjih mjesečnih temperatura zraka u svim mjesecima na području Hrvatske, od približno 0,5 – 1,0 °C po desetljeću, a osobito je izražen trend zatopljenja u ljetnim mjesecima od lipnja do kolovoza, ali porast temperatura opažen je i u svim zimskim mjesecima. Opaženi su i trendovi zatopljenja na godišnjoj razini od približno 0,3 – 0,7 °C po desetljeću, uz očekivani porast temperatura zraka i u budućnosti prema rezultatima klimatskih modela.
Mnogi su oduševljeni ovakvim vremenskim prilikama – omogućile su ugodan doček Nove godine i općenito puno vremena na otvorenom, laganiju, čak ljetnu odjeću. Mnogi su, međutim, zabrinuti zbog tog meteorološkog “dara” i zazivaju hladno vrijeme, kakvo i pripada zimi. Bi li neko ovozimsko hladno razdoblje popravilo perspektivu, kad bi ono moralo stići i koliko bi moralo trajati pa da zima “odradi” sve što joj je “posao”?
– U skladu s najnovijim prognostičkim produktima, sljedećih desetak dana očekuje se hladnije, odnosno manje toplo vrijeme u odnosu na prethodni period, no temperatura će još uvijek često biti viša od uobičajene za ovo doba godine – rekao nam je Lovro Kalin, voditelj DHMZ-ove Službe za vremensku analizu, verifikaciju i prognostički sustav.
– Prema mjesečnoj (četverotjednoj) prognozi – koja je ipak osjetno manje pouzdana od srednjoročne – ni u nastavku siječnja ne predviđa se znatnije zahladnjenje. Dapače, ako se te prognoze ostvare, do kraja mjeseca nastavit će se čak razmjerno toplo vrijeme. Ipak, valja upozoriti da time zimi nije kraj, te da su osobito u veljači, pa još i u ožujku moguća razdoblja hladnog vremena. Takvih smo situacija upravo imali i posljednjih nekoliko godina. No sad je nemoguće točno predvidjeti hoće li se i kada će se ona dogoditi.
A o tome ukazuje li topla zima na to kakvo će biti ljeto, kakve će ga temperature i meteorološki događaji pratiti, Lovro Kalin kaže kako se u meteorološkoj znanstvenoj zajednici provode istraživanja koja proučavaju dugotrajne veze između anomalija pojedinih atmosferskih elemenata na duljoj vremenskoj skali.
– Ipak, konkretniju informaciju možemo dobiti putem sezonske, odnosno šestomjesečne prognoze. Prema tim prognozama – koje dosežu do lipnja – čitavo razdoblje do početka klimatološkog ljeta (lipanj) moglo bi obilježiti iznadprosječno toplo vrijeme. No tu informaciju treba tumačiti u ukupnom smislu, a dakako da će unutar tog razdoblja biti i perioda razmjerno hladnijeg vremena. Osim toga, i ovdje treba napomenuti da su dugoročne prognoze znatno manje pouzdane od srednjoročnih.
Ako ovakve temperaturne prilike potraju, kakve se sve posljedice mogu očekivati? Ima li od tople zimske sezone ikakvih dugotrajnih prednosti?
Dobre i loše posljedice
– Od tople zimske sezone ili barem dijela zimske sezone vidimo očite pozitivne učinke na smanjenoj potrošnji plina i potrebama za grijanje, te sigurnijem prometu i nižim troškovima održavanja prohodnosti prometnica. Ipak, u kombinaciji s nedostajućim snježnim oborinama u Europi, negativne posljedice tople zimske sezone vidljive su u zimskom turizmu te u sigurnosti opskrbe vodom i energijom u slučajevima kada je snježni pokrov privremeni spremnik vode koji se aktivira u toplijem dijelu godine – kaže dr. sc. Ivan Guettler, zamjenik glavne ravnateljice DHMZ-a.
– Mogući su također problemi u poljoprivredi i okolišu jer dugotrajno toplo razdoblje kojem upravo svjedočimo dovodi do cvjetanja i rasta nekih biljnih vrsta, koje može biti prekinuto naglim prodorima hladnijeg zraka u ostatku zime. Globalno zatopljenje odgovorno je za topljenje polarnih ledenih pokrova i znatno podizanje razine mora, sa svim negativnim posljedicama na niska obalna područja.
Dr. Guettlera smo pitali i uznemiruje li ga, kao znanstvenika, ovakva zima.
– Ovakva je situacija jedna u nizu anomalija koje se bilježe u mreži motrenja za koju se brine Državni hidrometeorološki zavod. Nama je jedan od osnovnih ciljeva provoditi mjerenja stanja atmosfere i voda kroz duga vremenska razdoblja kako bismo dokumentirali promjene klime i klimatske trendove. Vremenski, hidrološki i klimatski hazardi, odnosno procjene učestalosti njihovih pojavljivanja, jedan su od osnovnih ulaza u procjeni rizika koji utječu na građane, gospodarstvo i okoliš.
Drugi cilj koji bih htio naglasiti jest izrada prognoza i projekcija za iduća razdoblja od nekoliko sati do nekoliko desetljeća kako bismo prilagodili svoje aktivnosti i planove. U tom smislu nisam uznemiren, nego zabrinut, a ta zabrinutost potiče moje kolege i mene na jačanje naših domaćih snaga za motrenje i prognozu.
Tijekom 2023. smo u završnoj godini provedbe triju strukturnih projekata, METMONIC, “Vepar” i AIRQ, kojima jačamo hrvatske kapacitete u motrenju stanja atmosfere i voda.
Dr. Guettler na kraju dodaje da su za njega veći izvori zabrinutosti zastoj u pripremama za izgradnju zgrade DHMZ-a te poteškoće u zapošljavanju i zadržavanju stručnog i tehničkog kadra.
– Klimatske promjene i vremenski ekstremi problemi su koji će biti na dnevnom redu i idućih desetljeća. Potrebna je kontinuirana briga za osiguravanje tehničkih i ljudskih kapaciteta u Hrvatskoj za provođenje dugoročnih aktivnosti u prilagodbi na klimatske promjene, na njihovu ublažavanju, kao i na razvoju sustava za rana upozorenja na opasne meteorološke i hidrološke pojave.
