Umor, povišena tjelesna temperatura, zimica, bol u mišićima i zglobovima, gubitak mirisa i okusa, sve su to odavno poznati simptomi koronavirusa. Međutim, kako se šire novi sojevi, sve je više i drugih simptoma koji prije nisu bili izraženi u tolikoj mjeri. Između ostaloga, sve veći broj zaraženih primjećuju osip, zujanje u ušima i privremeni gubitak sluha, konjuktivitis i gastrointestinalne tegobe.
Prema istraživanju objavljenom u časopisu International Journal of Audiology navodi se kako je probleme sa sluhom imalo je 7,6 posto COVID bolesnika. Pacijenti su prijavili neugodan osjećaj u ušima, zvonjavu i privremeni gubitak sluha.
Profesor Kevin Munro analizirao je niz studija koje su utvrdile vezu između COVID-a i slušnih i vestibularnih poremećaja. On i njegov tim objedinili su podatke iz 24 studije i procijenili da je prevalencija gubitka sluha iznosi 7,6 posto, zujanja u ušima 14,8 posto i vrtoglavice 7,2 posto.
“Naša analiza pokazala je da je između 7 i 15 posto odraslih osoba kojima je dijagnosticiran COVID prijavilo audio-vestibularne simptome. Poznato je da bolesti poput ospica, zaušnjaka i meningitisa mogu uzrokovati gubitak sluha, ali malo toga se zna o tome kako virus SARS-CoV-2 utječe na sluh - naveo je Munro.
Promjene na koži
Promjene na koži prvi su simptom kod 17 posto bolesnika s COVID-om koji su imali i niz drugih simptoma, dok je kod 21 posto pacijenata osip bio jedini simptom bolesti.
Uočene su četiri vrste promjena na koži koje su povezane s koronavirusom: lezije na nožnim prstima, makulopapularni osip, urtikarija i vezikularne lezije.
Crvene mjehuričaste lezije na prstima kroz tjedan do dva promijene boju, a potom nestanu same od sebe. Makulopapularni osip je nalik na sitne ospice. Studija na 375 pacijenata u Španjolskoj otkrila je da je 47 posto težih pacijenata s kožnim promjenama povezanim s COVID-om imalo ovu vrstu osipa.
Vezikularne lezije se ne tijelu manifestiraju u obliku prozirnih vrećica ispunjenih tekućinom, slične onima koje se viđaju kod vodenih kozica. Ove lezije javljale su se uglavnom kod bolesnika s blažim simptomima i to oko 14 dana nakon infekcije.
Osobe zaražene britanskom varijantom u manjoj mjeri prijavljuju gubitak mirisa. Njih 15 posto je prijavilo ovaj simptom, a ta brojka je znatno izraženija kod osoba zaraženih nekom drugom varijantom. No, zaraženi kentskim sojem zato puno češće imaju problema s povraćanjem i proljevom.
Dugi COVID moguć i kod djece
Sve veći je udio pacijenata koji imaju simptome bolesti tjednima nakon početne dijagnoze.
Djeca oboljela od korone uglavnom imaju blaže kliničke slike, no i oni se vrlo često bore s dugim COVID-om.
Američki ured za nacionalnu statistiku procijenio je da oko 13 do 15 posto djece simptome koronavirusa imaju pet tjedana ili više. Nedavno talijansko istraživanje sugeriralo je da više od polovice djece oboljelih od korone imaju barem jedan dugotrajni simptom tijekom 17 tjedana od početne dijagnoze. Studija koja je obuhvatila 510 roditelje djece iz Velike Britanije i SAD-a pokazala je slične rezultate. Pokazalo se da su najčešći simptomi bili umor i slabost (87 posto), glavobolje (79 posto), bolovi u trbuhu (76 posto) i bolovi u mišićima i zglobovima (61 posto).
Učestalo su i zabilježeni gastrointestinalni simptomi i promjene na koži poput osipa. Kod djece s dugim Covidom primjećene su i neke neuropsihijatrijske smetnje. U prvom redu s koncentracijom i razdražljivošću. Djeca su teže nego inače pamtila informacije i imala problema s pronalaskom pravih riječi tijekom razgovora.