U Zagrebu u nekim vrtićima jednu bananu dijeli troje djece. U drugima nema grijanja, ni tople vode. Odgojitelji rade u skafanderima. U nekim gradovima i općinama po Hrvatskoj ukida se užina jer osam kuna dnevno po djetetu nije dovoljno za tri obroka. U okolici Splita u bivšem spremištu jedne zgrade preuređen je prostor za jasličku skupinu djece i to bez sanitarnog čvora. Tek naknadno izgrađen je montažni objekt – i to vani – u koji je smješten toalet. Inspekcija mu je dala zeleno svjetlo, da bi se tek nakon intervencije roditelja otkrilo kako vanjski objekt uopće nije spojen na vodu i kanalizaciju.
U Slavoniji u općinskim i gradskim vrtićima, međusobno udaljenima svega 20-ak kilometara, jedan odgojitelj s VŠS-om ima plaću 4500 a u obližnjem vrtiću 7000 kuna.
U javnim vrtićima širom Hrvatske nerijetko na 20 djece jasličkog uzrasta dolazi samo jedan odgojitelj. Djecu se previja na spužvama na podu, jer odgojitelj se ne usudi bez nadzora ostaviti ostalu djecu dok u drugoj prostoriji ovome mališanu mijenja pelene. S druge strane u nekim, pretežito privatnim vrtićima, na mjestu odgojitelja, kao nestručne zamjene, rade hotelijerski tehničari, informatičari, kozmetičari i frizeri.
I tako bismo mogli nabrajati unedogled, jer, prepričava Katarina Turković Gulin, predsjednica udruge SIDRO – odgojitelji u zaštiti prava djeteta u dječjem vrtiću, velika većina vrtića u nas ne poštuje odredbe Državnog pedagoškog standarda a zbog prebacivanja kompletnog troška financiranja vrtića na jedinice lokalne samouprave (JLS), općine i gradove, prisutna je višegodišnja diskriminacija djece prema mjestu rođenja te roditelja i odgojitelja u vrtićima prema mjestu rada i življenja.
Do bitnijih promjena neće dovesti ni najnoviji prijedlog izmjena Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, koji je u Saboru upravo prošao prvo čitanje, tvrdi K. Turković Gulin. Kako ne bi bilo previše kasno da se ipak nešto učini, članice udruge SIDRO održale su početkom tjedna performans na zagrebačkome Markovu trgu, zorno prikazujući ozračje u kojemu danas funkcioniraju odgojne skupine u vrtićima te uputile zahtjeve od kojih ne namjeravaju odustati.
-Aktualni zakonski prijedlog neće dovesti do većih pogoršanja, ali ni poboljšanja u sustavu ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja i to je ono što je najgore. U ovom trenutku imamo tolike regionalne nejednakosti, od dostupnosti vrtića i obuhvata djece do materijalnih i kadrovskih uvjeta, da s pravom možemo govoriti o višestrukoj diskriminaciji – upozorava K. Turković Gulin.
Jedan od izvora problema, kaže, leži u tome što je financiranje vrtića isključivo prepušteno JLS-ovima, a kako oni imaju autonomiju u kreiranju ekonomske cijene vrtića (znači, ukupnog troška vrtića po djetetu) događa se da su ta sredstva često limitirana proračunskim mogućnostima općina i gradova.
-Te se ekonomske cijene kreću od 1200 do čak 5000 kuna mjesečno, što se odražava i na standard vrtića. Osim toga, roditelji u nekim sredinama u toj cijeni participiraju s nula kuna, kao u Umagu gdje je vrtić za djecu besplatan, a negdje gdje lokalna vlast ekonomsku cijenu utvrdi na 2000 kuna, roditelji moraju plaćati tisuću kuna po djetetu što je 50 posto ekonomske cijene – navodi K. Turković Gulin neke od postojećih nelogičnosti. „To su jako velike razlike. Vrtići se nerijetko koriste kao glasačka mašinerija“, upozorava ona.
Budući da se i plaće odgojitelja financiraju iz lokalnih proračuna, razlike su od sredine do sredine enormne.
-Prema našem istraživanju od ljetos na 1800 ispitanika, osnovna plaća odgojitelja iznosi od 3800 do čak 8000 kuna. To je nevjerojatno! Mi smo jedina odgojno-obrazovna djelatnost koja se ne financira iz državnog proračuna. Obavljamo isti posao, s istim brojem djece, jednako smo obrazovani, a plaće ovise o tome koliko neki osnivač može ili ne može platiti – ističe Katarina Turković Gulin.
Zahtjevi udruge SIDRO u vezi izmjena Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, koje će pokušati 'pogurati' putem saborskih klubova svih stranaka, u bitnome se mogu sažeti: traže da se na razini čitave zemlje utvrdi jedinstvena ekonomska cijena za vrtiće, koju će donositi ministar obrazovanja. Uz to, zahtijevaju da se striktno poštuje Državni pedagoški standard, što podrazumijeva najmanje dva odgojitelja u istoj smjeni po jednoj odgojnoj skupini. I najvažnije – traže da država financira vrtiće prema modelu osnovnih i srednjih škola, to jest da se plaće zaposlenika osiguravaju iz državnog proračuna, a da JLS-ovi svoja sredstva preusmjere na poboljšanje materijalnih uvjeta u vrtićima i osiguranje dostupnosti i sigurnosti predškolskih ustanova za svako dijete.
-Državni pedagoški standard i Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju moraju biti temeljni okvir rada u predškolskim ustanovama i mi smo to spremni braniti na sve raspoložive legalne načine – poručuje Katarina Turković Gulin.