Zamahnuo je sjekirom i viknuo: “E, da vidim tko meni neće dati terapiju!” Uspjele smo se u djeliću sekunde maknuti
- I meni i mojoj medicinskoj sestri trebalo je više od sata da se priberemo. Jako smo se prestrašile jer, iskreno, dobro smo prošle - zaključuje obiteljska liječnica dr. Ines Balint nakon što je, kao i njezina medicinska sestra, pacijent koji je u tom trenutku bio u ordinaciji te mlada specijalizantica, samo slučajno izbjegla napad sjekirom nezadovoljnog pacijenta.
- Riječ je o mom višegodišnjem pacijentu, inače ovisniku, ali s njim nikad nije bilo nekih loših i teških situacija. Možda tu i tamo malo verbalnih ‘viših tonova’, no u posljednjih godinu dana to je eskaliralo. Svoje nezadovoljstvo dijelom je projicirao na medicinsku sestru i mene, ali uredno je dobivao svoju terapiju i većih problema nije bilo sve donedavno - kaže dr. Balint.
- Prije nekoliko dana pacijent je došao u ordinaciju s povijesti bolesti iz KBC-a Sestara milosrdnica gdje se inače liječi, a njegova psihijatrica napisala je da više neće dobivati lijek u obliku tekućeg pripravka, nego da mu se ‘na ruke’ da 30 tableta. Sestra i ja pažljivo smo krenule razgovarati i rekle da smo mu, s obzirom na praznik, 1. svibnja, pripremile staru terapiju do ponedjeljka te ga molimo da je uzme, kao i u posljednjih šest mjeseci.
Od ponedjeljka će prijeći na liječenje tabletama, sve sukladno pravilniku i zakonu. Pacijent se samo okrenuo i bez riječi napustio ordinaciju - opisuje dr. Balint zbivanja prije nemilog događaja.
Dodaje kako se to nije svidjelo njezinoj medicinskoj sestri, koja ima veliko iskustvo, pa je zato odlučila nazvati pacijentovu majku s kojom, kaže, dobro surađuje upravo oko njegove terapije.
- Pitala sam je što se događa s obzirom na to da je napustio ordinaciju, a ona mi je rekla da on ne želi pristati na bilo kakav ‘pripravak s cedevitom’, na što sam se pozvala na pravilnik o postupanju i na tome je sve stalo.
No, dva sata nakon toga netko je silovito zalupao na vrata ordinacije. Šesto čulo nam je reklo da ne otvorimo vrata odmah, nego da kroz druga, ona prostora za previjanje, pogledamo tko to lupa - objašnjava dr. Balint.
- Samo što je sestra odškrinula vrata, pacijent je u tri koraka došao do vrata previjališta, zamahnuo sjekirom i zaviknuo: ‘E, da vidim tko meni neće dati terapiju!’ Uspjele smo se u djeliću sekunde vratiti u ordinaciju (vrata se s vanjske strane ne mogu otvoriti) u kojoj su bili i specijalizantica te pacijent. Istu sekundu nazvale smo policiju i čekale da stignu policajci. Zaista smo se jako prestrašile.
U međuvremenu je pacijent otišao, uzeli su iskaz i otišli ga tražiti. Nedugo nakon toga obavijestili su me da su ga priveli, da nije negirao događaj i da ga vode u bolnicu Sveti Ivan u Jankomiru - prepričava dr. Balint tijek događanja tog dana za koji kaže da će ga teško zaboraviti.
No, ono što je slijedilo govori da u Hrvatskoj u takvim slučajevima ipak nije jasna procedura kojom bi se napadnuti zdravstveni djelatnik zaštitio od nasilnika.
- Nakon praznika vrag mi nije dao mira. Ipak, moj je pacijent više od 20 godina. Nazvala sam Jankomir, a psihijatar mi je rekao da ga upravo otpušta jer ‘nema elemenata psihičke bolesti koja bi bila razlog za zadržavanje na bolničkom liječenju’. Upalila mi se lampica. Pa, on je još moj pacijent i ima pravo od mene tražiti zdravstvenu zaštitu. Nije mi preostalo ništa do nazvati policiju da ih pitam što da radim. Odgovorili su mi - ako vam bude prijetio, nazovite nas opet.
No, što da radim u međuvremenu, može doći i skratiti me za glavu. Nažalost, kažu, mi nemamo elemenata za postupanje ako vi ne zovete. Idem dalje i pitam HZZO što da napravim, kako da tog pacijenta isključim iz svog tima jer moram zaštititi i svoje zaposlenike, ali i pacijente u čekaonici. Srećom, izašli su mi u susret. Čula sam da ga je arbitražna komisija izbrisala iz mog tima, ali pismenu odluku još nemam - kaže dr. Balint i zapravo potvrđuje koliko je teško primjereno se zaštititi od nasilnika.
Primjerice, od policije je zatražila zapisnik, ali oni su je otpravili konstatacijom da je zakonski rok za sastavljanje zapisnika i izdavanje potvrde o inkriminiranom djelu 30 dana.
- Dobro, onda dođite za dva dana da vidimo što se može napraviti, kažu, ali ne dam se pa umjesto zapisnika tražim barem potvrdu. No, ni nju ne dobivam. Zašto? Službenik koji je bio na postupanju iduća dva dana ne radi!? Nakon toga samo sam otišla. Zapravo je sve bilo samo trošenje mog vremena - istaknula je.
Ovaj, ali i nekoliko ranijih slučajeva razlog je što je KoHOM (Koordinacija obiteljske medicine) i službeno zatražio od HZZO-a i MUP-a striktan naputak za postupanje u slučaju bilo kakvog nasilja prema zdravstvenim djelatnicima.
- Tražimo da potvrdu o intervenciji MUP izda u roku od 24 sata da možemo udaljiti nasilne pacijente iz naših timova. Nasilništvo se teško zaboravlja. Ne možemo jamčiti siguran rad bez pogreške s tim pacijentom, ali tražimo to i radi zaštite ostalih pacijenata - naglašava dr. Balint.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....