Prof. dr. Željko Garača s Ekonomskog fakulteta u Splitu, godinama vrlo argumentirano i jasno osporava mirovinsku reformu drugog stupa i upozorava da nije provediva u praksi. Dapače, tvrdi Garača, štetna je i bilo bi dobro da sama propadne za što već postoje, tvrdi, ozbiljne naznake. Najzabrinutiji podacima koje iznosi, trebali bi biti sadašnji zaposlenici koji će u idućih pet godina otići u mirovinu.
- Ima nade! Mirovinska reforma s 2. stupom će se urušiti sama od sebe! Je li nastrano radovati se propasti "jedine prave reforme u Hrvatskoj"? Nije! Previše je argumenata koji govore o njenoj štetnosti za gospodarstvo, državu i ogromnu većinu njenih građana. No svi ti argumenti nažalost nemaju potreban odjek u svekolikoj javnosti da bi se pokrenula šira akcija za ukidanje 2. stupa te umanjile njegove štetne posljedice njegovim ukidanjem - piše profesor Garača i objašnjava na čemu temelji svoje analize.
Novca više nema
- Radi se o negativnom prinosu obveznih mirovinskih fondova u protekloj godini za one članove koji će u sljedećih pet godina otići u mirovinu. Trend negativnih prinosa se nastavlja i u ovoj godini, a nastavit će se još sigurno par godina zbog strukture imovine OMF-ova tipa C. I to su nominalno negativni prinosi. Realni prinosi su daleko porazniji. Inflacija izjeda mirovinsku štednju te će se pad realne vrijednosti mirovinske štednje nastaviti još par godina čak ako smo i optimistični po pitanju smanjivanja inflacije - upozorava Garača.
Protekle godine je oko 25 posto članova OMF-ova (zatvoreni računi) pri odlasku u mirovinu odabralo isplatu iz dva stupa. Pitanje za raspravu: "Kako će se narednih godina kretati udio budućih umirovljenika koji će odabrati mirovinu iz dva stupa?", izaziva zagovornike mirovinske reforme prof. dr. Garača, svjestan da će mnogi, zbog loših vijesti o prinosima, odustati od isplate mirovine iz dva mirovinska stupa.
- Novca u drugom stupu jednostavno nema. On je uložen, pozajmljen, da ne kažem već potrošen, bar što se države tiče. Da bi mirovinski fondovi mogli u budućnosti isplatiti štednju osiguranika, netko od njihovih dužnika mora vratiti dio pozajmljenog novca. Država kao najveća dužnica mirovinskih fondova taj novac ne može vratiti ako se dodatno ne zaduži ili ako ne poveća porez. Ne znam što je gore - upozorava već duže vrijeme profesor Garača one koji su na krivim temeljima kreirali mirovinsku reformu.
Deficit
Evo kako je slikovito za Slobodnu Dalmaciju objasnio propast drugog mirovinskog stupa koja je po njemu, na način kako to sada funkcionira - neminovna.
- Zamislimo situaciju za dvadeset godina. Praktično će svi zaposlenici biti članovi 2. stupa i imat ćemo prve umirovljenike koji su to bili četrdeset godina.
Radi jednostavnosti i lakšeg razumijevanja pretpostavimo da za cijelo vrijeme nema inflacije ni rasta plaća ni mirovina. Nije bitno jer princip je isti, ostalo su nijanse. Neka naš hipotetski ili prosječni budući umirovljenik ima bruto plaću 10 tisuća kuna i izdvaja 5 posto ili 500 kuna iz svoje bruto plaće u 2. stup. Za taj iznos se ujedno smanjuju uplate u 1. stup. Za 40 godina 1. stup će ostati bez 500x12x40= 240.000 kuna.
Ako bi se budućem umirovljeniku isplaćivala imovina samo iz 1. stupa ona bi iznosila do 4000 kuna, jer je faktor zamjene (zadnje) bruto plaće i (prve) mirovine ispod 40 posto prema važećoj praksi. Ako umirovljenik odabere mirovinu iz dva stupa, dio mirovine iz 1. stupa će biti do 3000 kuna ili 75 posto, odnosno 1. stup će uštedjeti do 25 posto ili do 1000 kuna.
Umirovljenik s 40 godina staža i 65 godina života primat će mirovinu 13 godina jer je očekivani životni vijek u Hrvatskoj ispod 78 godina. Ukupna ušteda na neisplati dijela mirovine u 1. stupu će stoga biti 1000x12x13 = 156.000 kuna.
Zaključno, 1. stup će biti u dodatnom deficitu od 84 tisuće kuna po svakom umirovljeniku zbog mirovinske reforme i to sve dok traje ovakva mirovinska reforma – rezolutan je prof. dr. Garača, koji zaključuje da neće doći do smanjenja deficita 1. mirovinskog stupa, dapače, sve će ovo rezultirati njegovim povećanjem, te poziva ekonomske analitičare i stručnjake da ga demantiraju ako imaju dovoljno čvrstih argumenata.