Kad sam prije pet godina, za prelijevanja onog prvog velikog migrantskog vala preko Hrvatske, u Tovarniku i po slavonskim poljima kod granice sa Srbijom razgovarao s tim ljudima, gotovo su svi oni priželjkivali jedno jedino odredište. "Žermani, Žermani", ponavljali su, uz svega nekoliko iznimaka, kad su maštali o Švicarskoj, Švedskoj...
Na pitanje zašto baš Njemačka, odgovarali bi sa samopouzdanjem nekoga tko je dobro informiran pa bi mi pojasnili kako "tamo ima posla" i da se "dobro plaća radnike".
Istina, aktualne njemačke ekonomske brojke zbog pandemije nisu baš idealne (u drugom tromjesečju pad gospodarstva iznosio je 9,7 posto u odnosu na prethodna tri mjeseca, što je više nego u vrijeme posljednje financijske krize i crni rekord otkako je Njemačka 1970. počela s objavljivanjem kvartalnih podataka).
Ali zbog jedne stvari Njemačka bi mogla postati još poželjnija životna destinacija. Ne samo za migrante koji su čitav svoj dosadašnji život strpali u ruksak ili kakvu sportsku torbu.
Naime, u Njemačkoj je još sredinom kolovoza pokrenuto prvo dugoročno istraživanje o univerzalnom temeljnom dohotku, koje bi moglo pomoći i u pronalaženju rješenja za posljedice korona-krize. A nekome sa strane tu zemlju učiniti još privlačnijom. Arkadijom u kojoj možeš prebaciti nogu preko noge, a plaća "sama dolazi", što je valjda mokri san većine Hrvata, odnosno svakog Balkanca.
Naime, Njemački institut za ekonomska istraživanja (DIW) najavio je da će ispitanici – sudionici istraživanja, izabrani na temelju prijava građana i metodom slučajnog odabira, dobivati sljedeće tri godine po 1200 eura mjesečno.
"Želimo znati kako temeljni dohodak utječe na naše ponašanje i stavove i može li pomoći da se nosimo s trenutnim izazovima u našem društvu", rekao je pokretač inicijative "Mein Grundeinkommen" ("Moj temeljni dohodak") Michael Bohmeyer.
Od prvotna 122, predviđeno je da broj sudionika do kraja istraživanja, odnosno svojevrsnog društvenog pokusa, naraste do 1500. Iako su Nijemci nadaleko poznati po svojoj radišnosti, stiglo je više od 480 tisuća prijava!
Prva sredstva bit će "odabranima" doznačena početkom 2021., a osigurana su donacijama (zato zasad tek 122 sudionika) koje prikuplja udruga "Mein Grundeinkommen", koja je u suradnji s istraživačima Instituta "Max Planck" i Sveučilišta u Kölnu i inicijator ovog socijalnog eksperimenta.
Spas za prekarijat
Nekima je zanimljiv zbog "novca koji pada s neba", a znanstvenicima kako bi se vidjelo kako će se ljudi koji će odjednom dobivati novac čak i ako ništa ne rade dalje ponašati i reagirati na društvene, odnosno, podržaje okoline. Koliko će to utjecati na njihove radne i sve druge navike, interakciju s drugim ljudima...
Uključenima u istraživanje dopušteno je u tom razdoblju raditi bilo kakve poslove, zarađivati uz temeljni dohodak, njima na volju. I sve to u eri pandemije, koja je uzdrmala i najrazvijenije zemlje, zbog čega se i sama priča o nekim dodatnim troškovima u sferi socijalne politike nekome na prvi pogled može učiniti apsurdnom, zapravo bespredmetnom.
Istina, u sveopćoj neizvjesnosti zbog posljedica pandemije na svjetsko gospodarstvo, treba kazati da bi se sigurnom osobnom dohotku itekako razveselili baš svi koji se mogu ubrojiti u prekarnu klasu (pojam prekarijata "skovao" je britanski socijalni i politički teoretičar Guy Standing, upozoravajući nakon prethodne velike financijske krize na rađanje nove klase povezane nesigurnošću i nepredvidljivošću zaposlenja, zbog čega ih neisplata samo jedne ili dviju plaća dijeli od toga da potonu ispod svake socijalne granice). A takvih u današnjoj Europi nije malo...
Ideja neuvjetovanog osobnog dohotka dosad se najozbiljnije razmatrala u Finskoj, gdje je čitav projekt još 2017. pokrenuo tamošnji državni zavod za zapošljavanje.
Oni su dvije godine plaćali po 560 eura skupini od 2000 građana. No, Finci su na koncu ipak došli do zaključka da zajamčena plaća ne bi donijela osjetnije promjene stopi nezaposlenosti. Istina, konstatirali su i kako su osobe uključene u eksperiment bile u znatno boljem psihičkom stanju, a mnogi od njih su se tijekom tog razdoblja upustili u poslove u koje se inače ne bi upuštali jer su ih smatrali prevelikim rizikom.
Švicarci su, u duhu svoje privrženosti alatima neposredne demokracije, o svemu odlučivali na referendumu, još u lipnju 2016. godine. I odbili po mnogima zavodljivu ideju osiguravanja temeljnog dohotka.
Nakon što su aktivisti prikupili više od potrebnih 100 tisuća potpisa za raspisivanje referenduma (točnije, prikupili su 116 tisuća), pitanje bezuvjetnog temeljnog dohotka postalo je stvar referendumskog izjašnjavanja. Čak 77 posto Švicaraca izjasnilo se protiv prijedloga da svatko dobiva plaću, neovisno o tome radi li uopće igdje, a važno je znati da je prethodno, kao što to i inače radi u takvim situacijama, vlada objavila preporuku kojom je građanima savjetovala da odbiju takvu ideju jer bi mogla imati "značajne negativne posljedice na švicarsku ekonomiju i socijalni sustav".
Naime, švicarska je vlast upozorila svoje građane da bi uvođenje temeljnog dohotka moglo dovesti do ozbiljnog pada broja zaposlenih, osobito u lošije plaćenim zanimanjima te među zaposlenima na skraćeno radno vrijeme. Također su ustvrdili kako njihov socijalni sustav već osigurava pokrivanje osnovnih životnih troškova za svakoga.
U središtu Ženeve na zelenu je površinu postavljen "ležeći" plakat, na nekih osam tisuća četvornih metara, a na njemu je pisalo "Što bi radio da ti je prihod već osiguran?".
Na razini Europske unije, aktivisti različitih provenijencija (od lijevih preko ekoloških pokreta do katoličkih udruga) kroz Europsku građansku inicijativa (ECI) za bezuvjetni temeljni dohodak 2020. – 21. guraju ideju da se projekt osnovne plaće predloži za čitav EU. Kako svako toliko na tu temu piše i Deutsche Welle, zagovornici te ideje tvrde da bi to umanjilo razlike između regija, a ujedno osnažilo gospodarsko i socijalno jedinstvo Europe.
Ništa ne pada s neba
No, da bi Europska komisija ozbiljno uzela u obzir takvu inicijativu, potrebno je prikupiti milijun potpisa građana članica EU-a s pravom glasa, odnosno u sedam članica treba prekoračiti nacionalni prag u broju potpisa koji je određen tako da se broj zastupnika Europskog parlamenta izabranih u pojedinoj članici pomnoži s ukupnim brojem zastupnika u Europarlamentu. Do konca studenog stiglo se tek do 72 tisuće potpisa, a prva zemlja koja je ispunila minimalnu kvotu potrebnih potpisa bila je susjedna Slovenija (5640 građana podržalo je ovu inicijativu).
"Ja sam u vrijeme dok sam bio ministar rada i mirovinskog sustava bio za tu ideju temeljnog dohotka, jer ona ima za cilj izravnati tu strminu u siromaštvu u Europskoj uniji", kaže za Spektar "Slobodne" na ovu temu dr. Mirando Mrsić, inače bivši SDP-ovac, danas na čelu Demokrata.
"Mislim da na tom tragu treba i dalje inzistirati, jer će zbog dugotrajne korona-krize socijalna situacija biti sve gora, dok Hrvatska, kao što vidimo, tone u duboku recesiju", dodaje dr. Mrsić.
"HDZ-ova Vlada ne pokazuje nikakav interes za slična rješenja, dok se o tome u Njemačkoj i, primjerice, u Francuskoj, što je kod nas manje poznato, dosta diskutira na tu temu. Jedno od pitanja koje se pritom neizbježno postavlja je pitanje motiva ljudi koji bi primali takav dohodak, hoće li oni onda imati motiva za rad ili će biti pasivni, ali tome se može lako doskočiti", kaže bivši ministar rada.
Na pitanje kako, odgovara:
"Pa recimo da primatelje dohotka obavežemo na neke stvari u društvu, odnosno na angažman, od javnih radova do radova u zajednici, pomoći u zajednici... Puno je mogućih stvari kojima se može izbjeći percepcija da je riječ o novcu koji pada s neba i da onda ne treba baš ništa raditi", objašnjava svoju viziju dr. Mrsić, dodajući da "modalitete financiranja države tek moraju dogovoriti".
"Sama ideja temeljnog dohotka ustvari je donekle slična kao i pitanje nacionalne mirovine, o tome smo također razmišljali dok sam bio u Ministarstvu, ali, nažalost, ekonomska situacija nije nam dopuštala realizaciju, iako sam ja i danas snažno za to", kazat će čelnik Demokrata.
Ekonomski analitičar dr. Damir Novotny ne dijeli Mrsićev entuzijazam oko ideje zajamčenog dohotka jer je, kako nam je kazao, "zagovornik veće tržišne orijentacije i jačanja privatnog poduzetništva".
– Kad pogledamo nisku razinu zaposlenosti i relativno nisku, najnižu u EU-u, sposobnost stvaranja dodane vrijednosti u hrvatskom gospodarstvu, onda je jasno da stvari ne stoje dobro u korist neke takve ideje. Pa nama manjka radne snage! Otežavajuća je okolnost i to što je državni sektor jako visoko zadužen, dakle, situacija nije ni blizu onih u nordijskim zemljama ili u Njemačkoj, gdje se razmišlja o takvom konceptu socijalnih usluga", kazat će dr. Novotny.
Mirovine su važnije
– S druge strane, mi imamo problem niske razine mirovine. I tu se nešto mora učiniti. Pazite, u Sloveniji, koja je izišla iz istog okvira kao i mi, mirovine danas iznose oko tisuću eura, a troškovi života su niži. Ipak, vjerujem da će nam i okolnosti konvergencije ići naruku, jer nemoguće je ostati nerazvijen, pa se nadam da ćemo i mi putem Slovenije, Češke... A nadam se i da će u međuvremenu Vlada poraditi na preraspodjeli javnog novca u korist niskih mirovina. Jer, kao što znate, imali smo i prijevremenih umirovljenja, pa braniteljske mirovine, pri čemu je cijela jedna populacija "povučena" s tržišta rada i prepuštena dokoličarenju, kladionicama, što je kontraproduktivno i medvjeđa usluga tim ljudima – konstatira dr. Novotny.
I zaključno dodaje:
– Nažalost, u 30 godina tranzicije nismo razvili poduzetnički duh kao neke druge slične zemlje, pa je uvođenje nekakvog zajamčenog osobnog dohotka, što bi se doduše sjajno uklopilo u naš mentalitet, ipak nerealno očekivati. Mi to sebi niti možemo priuštiti, niti bi to bilo korisno.