Razvedenica raskošno proslavila 30 godina rastave i raspalila društvene mreže

Došla je sva u bijelom. Nasmijana i vesela u bijeloj vjenčanici, stajala je u bijeloj limuzini i razdragano mahala buketićem u ruci, a dočekali su je oduševljeni prijatelji i trubači. Samo mladoženje nije bilo. Ni sala za proslave, iako je bila uređena kao da će se tu zabavljati mladenci i svatovi, nije bila u znaku vjenčanja. Na vratima, ukrašenim roza balonima, stajao je natpis: '30 godina razvoda'.

U restoranu "Belički kej" u Jagodini znalo se dogoditi da poneka žena proslavi razvod, ali nijedna kao Mirjana Milovanović. Njezina proslava pravi je hit na društvenim mrežama i medijima u Srbiji. Mnogi su mislili da je prvoaprilska šala jer je proslava trideset godina razvoda održana na dan kad je svijetu svašta dopušteno u zbijanju šala. Ali, ne, nije to bila šala, za Mirjanu Milovanović i njezine uzvanike proslava je bila ozbiljna, premda su se dobro nasmijali i razveselili te nedjelje, 1. travnja 2018. godine. Takvu proslavu nitko na ovim prostorima ne pamti.

Medijska senzacija

Tekstova o ovoj neviđenoj proslavi puni su srpski portali, Mirjana je gostovala u brojnim TV emisijama, a pojedini su i u Jagodini snimali njezin dolazak u ukrašenom bijelom kabriolet oldtajmeru. Videozapisi na Facebooku bilježe desetke tisuća pregleda, brojni su i komentari u stilu „žena je carica“, a ima i onih drugih „što joj je to trebalo“.
- Kritike me ne zabrinjavaju, a imam i dosta pozitivnih komentara. Nije točno sve što su pisali o meni članovi obitelji mog bivšeg, ja dobro znam što sam u osamnaest godina braka propatila. Otkad sam se razvela, duša mi je kao perce laka – kazala nam je gospođa Mirjana.

Kad smo razgovarale, upravo je bila na niškom aerodromu i vraćala se u Švicarsku gdje živi. Ispričala je svoju priču i za Slobodnu Dalmaciju.

Rođena je 1955. godine u Isakovu kraj Ćuprije, s petnaest godina su je udali u Vlašku, također naselje u općini Ćuprija. Kaže da za ljubav tada nije znala. Sa šesnaest godina je rodila prvog sina, s osamnaest godina drugog sina. Nekoliko godina su živjeli u Vlaškoj, a onda se preselili u Švicarsku. Tamo je radila i danas je u invalidskoj mirovini, živi u Zurichu, a i bivši muž od kojeg se razvela prije trideset godina otišao je u mirovinu.

Sinovi nisu došli, ali majka je

Na upit kako je došla na tu nesvakidašnju ideju odgovara da joj je, kad je slavila šezdeseti rođendan, palo na pamet da će za dvije godine biti trideset godina od razvoda braka i da bi to mogla proslaviti.

- Moji su bili skeptični, mislili su da se šalim, ali bilo je svima veselo i lijepo. Dobro smo se zabavili – kazuje slavljenica kojoj se na proslavi razvoda braka okupilo 95 uzvanika, sve njezini prijatelji i rodbina, zajedno s muzikom i orkestrom trubača.

Njezini sinovi nisu bili, kao ni petero unučadi. 

- Sinovi su znali za proslavu. Stariji je rekao da neće doći, da je to budalaština. Razumijem ih, ja ih volim, oni su moja djeca. Imali su trinaest, odnosno četrnaest godina kad sam napustila njihovog oca, a njegovi roditelji dosta su im napunili uši – priča gospođa Mirjana. 

Ni njezina majka prvo nije htjela doći, rekla da je stara, što će svijet reći, ali onda je ipak na kraju pitala ima li još slobodno mjesto za nju. 

- Moja majka ima 85 godina, bojala se kako će sve to biti. Ipak, došla je i bila sretna. Poslije sam čula kako je rekla: ako je ona sretna, sretni smo i mi svi. Otac mi je umro prije četiri godine. I moji roditelji su se razveli, ja sam tada imala šest godina, a moja sestra deset. Moja majka se ponovno preudala, otac preoženio. Moja sestra i ja smo dosta propatile, ali smo uspjele u životu. Na proslavu su sad došli moj brat, bratanica, svi moji prijatelji, došli su iz Švicarske, iz Amerike je stigla i sestra moje prijateljice. Svi su me podržali i oduševili se – kazuje Mirjana Milovanović. 

Čula je, kaže, i da su se razvodi slavili, ali nikada ovako javno. Ta proslava sve je uzburkala. 
- Imala sam razloga za proslavu. Htjela sam se otarasiti te muke. Maltretirao me je, bila sam u paklu. Njegovi mogu pričati što hoće, moji prijatelji znaju što je bilo i kako mi je bilo. Ovo je moje oslobođenje. Razvod braka nije smak svijeta – govori Mirjana, prisjećajući se što je sve proživjela u braku. 

Ona se nikad poslije nije udavala, a bivši se još tri puta ženio, čuje da se razvodi i od četvrte žene.
Kako je ispričala i u TV gostovanju, htjela je vjenčanicu, htjela je doći u bijeloj limuzini, imala je želju da bude mlada, da proživi ono što nije na svom vjenčanju.

- Smrzla sam se kad sam se udavala. To za mene nije bila svadba. Imala sam kratku haljinicu, bio je siječanj, bili smo ispod nekog šatora, to je bila katastrofa, pravo mučenje za mene. Sad sam ispunila svoj san, oslobodila se tereta. Jako lijep osjećaj – sretna je slavljenica.

Mladoženja s nogama u zraku

Ima i poruku ženama:
- Htjela sam poručiti svima mogu to uraditi, da ništa ne trpe i da glavu dignu gore!
Ova proslava, koja je izgledala kao vjenčanje, a vjenčanja nije bilo, imala je i dva tipična obilježja – buketić ili bidermajer kako ga u Srbiji zovu, i svadbenu tortu. Mlada koja nije bila mlada bacila je pred ulazom u restoran buketić, a sad što bi trebalo značiti onoj koja ga je uhvatila? Novi brak ili razvod? 

A torta za razvod, imala je, kao i svadbena, figurice mlade i mladoženje, samo što je muška figura bila glavom zabijena u tortu i s nogama u zraku. 

- Kad je bal, nek je karneval – rekla je Mirjana na svojoj proslavi, a njezini gosti lijepo su se zabavili. Čule su se izjave: bolje da slavimo nego tugujemo, ovo je lijep povod za slavlje. 

U pozivnicima za „30 godina razvoda“, Mirjana Milovanović napisala je da joj darovi ne trebaju, ako će netko nešto dati dragovoljno ona će sve dati u humanitarne svrhe. Inače je poznata po svom humanitarnom radu, trenutno skrbi o dvije obitelji, jedna je u Nišu, druga kod Aleksinca. 

- Dobila sam na dar od mojih gostiju na proslavi oko 30.000 dinara, 300 franaka, 150 eura i 100 dolara. To sve ide u humanitarne svrhe. Imam trenutno dvije obitelji kojima pomažem. Ovoj u Nišu od prošle godine plaćam najamninu za stan i pomažem što trebaju, bili su u kaosu, tamo gdje su bili prije nisu imali ni struju ni vodu, imaju dvoje zlatne djece. Obitelj kod Aleksinca ima petero djece, jedno je bolesno, znamo se pet-šest godina. Kad god im zatreba, pošaljem im, obiđem ih, što treba. Moja sestra i ja smo se organizirale u pružanju pomoći. Znamo što smo sve prošle, i sad kad možemo pomoći, trudimo se. Ali nikome ništa ne šaljem dok ne vidim svojim očima kako žive – priča gospođa Mirjana, za mnoge kraljica koja je učinila što drugi nisu. 

Njezini prijatelji žele da za trideset godina ponovno slavi, a otvara se i pitanje hoće li zaredati svadbe koje svadbe nisu, ali imaju sve kao da jesu.