Šok u školi ubijenog 16-godišnjaka: "Policija je zvala da zaključamo vrata jer luđak s puškom luta po gradu. Roditelji zovu je li došao u školu, vriska među učenicima..."

Ovo je užas što se dogodilo. U šoku smo i velikoj tuzi, izgubili smo učenika koji je bio omiljen u razredu. Nastavu smo prekinuli i djeui poslali kući. O svemu smo izvijestili nadležne službe kako to nalažu naši protokoli - kazala nam je vidno potresena Ina Žderić, ravnateljica Srednje škole u Pločama koju je pohađao ubijeni šesnaestogodišnjak, kojeg je okrutno ubio bivši susjed.

Dan je u ovoj školi koja je, nažalost, dospjela u žižu zanimanja domaće javnosti započeo kao i svaki drugi. Školsko zvono je u 7:50 sati oglasilo početak nastave. Petak, kraj tjedna. I nastavnici i učenici su se radovali vikendu i odmoru. Ni slutili nisu da je samo koji minut prije školskog zvona na putu do škole ubijen njihov kolega, učenik drugog razreda opće gimnazije.

Njega je usmrtio pomahnitali ubojica, Milenko Radulović (47) koji se na taj način razračunavao za neke stare račune sa njegovim roditeljima. Žrtva je poznavala svoga krvnika. Bili su susjedi sve do prošle godine kada se obitelj nesretnog šesnaestogodišnjaka preselila u novi stan u drugom dijelu grada.

Otišli su od nasilnog susjeda, ali ga se očito nisu mogli riješiti. Kao zla kob pratio ih je u stopu sve dok im automatskom puškom nije usmrtio sina jedinca, a nakon čega je ubio vlastitog brata, kojega je dokrajčio istim oružjem kao i šesnaestogodišnjaka, koji kilometar dalje na deponiju otpada gdje je radio.

Kada smo došli u pločansku srednju školu, koju je pohađao nesretni šesnaestogodišnjak, u njoj je vladala zlokobna tišina. Veselu dječju graju zamijenio je muk. Učenici su sa suzama u očima odlazili svojim kućama jer je nastava u prvom smjeni prekinuta, a u drugoj smijeni je otkazana. Ravnateljica je o svemu obavijestila nadležne službe koje će djeci pružati psihološku pomoć.

- Ma da znate koji je to stres i šok bio. Zvala je policija da se zaključaju vrata jer luđak s puškom luta po Pločama. Onda smo zaključavali vrata i sportsku dvoranu. U međuvremenu zovu roditelji ubijenog dječaka, pitaju je li došao u školu. Trčim u razred provjeriti, kažu nije došao. A već vidim djeca nešto po mobitelima gledaju, tipkaju. Kad odjednom cika, vriska. Djeca već čula da je ubijen. Evo ne znam što bih vam rekla, jedan jako tužan dan je iza nas. Pretužan - slomljena je ravnateljica Žderić, koja još uvijek ne može vjerovati što se dogodilo.

Ni desetak sati od tragedije koja se dogodila, Pločani se nisu vratili u normalu. Prepričava se tragično ubojstvo, ali se raspravlja i o motivu pomahnitalog ubojice koji je pucnjevima izbliza oduzeo život vlastitom bratu i šesnaestogodišnjem susjedu.

– Ubojica je njega čekao. Ljudi su vidjeli da se parkirao ovdje uz ćošak, evo gdje je sada policijski auto – pokazuje nam gospođa Irena Prskalo koja je među prvima dotrčala na prizorište.

Ubojica je nosio crvene slušalice na ušima, imao je kockastu kariranu košulju i nešto široko kao neka ploča, ispod koje je sakrio pušku.

– Umrla sam od straha. Trebala sam ići u zubara pa sam ustala malo ranije, kad sam čula pucnjavu pomislila sam da je kod nas počeo rat. Ovakva tragedija mi nije bila na pameti. S balkona sam vidjela nepomično tijelo – prisjetila se Irena.

– Bože sačuvaj, šta se ovo desilo ne mogu vjerovati. Evo stalno mi je na pameti taj dječak. Krvav leži u travi, pale mu naočale, mobitel ispao pored njega. Užas. Da smo barem mogli pomoći, a nismo – kazuje nam.

Pločani su šokirani. Milenko je odlučio ubiti obojicu, brata i susjedova sina. Svi se pitaju kakav trebaš biti monstrum da oduzmeš život šesnaestogodišnjem dječaku i vlastitom bratu.