StoryEditor
Forumnelegalni kvadrati

Šokantna Kotarčeva muljaža s ‘tajnim etažama‘: sada Thompson tuži susjede da mu vrate ‘njegovo‘. Kotarac: Iz pohlepe želi doći do tih prostora!

Piše Sandi Vidulić
11. kolovoza 2021. - 18:49

Afera s hotelom "Amphora", koji je, prema istrazi USKOK-a, ilegalno izgradio na Žnjanu poduzetnik Zvonko Kotarac, počela je otvarati druge slučajeve koji su do sada bili izvan medijske pažnje.

Tako su nam se javili stanari iz jedne od prvih zgrada koje su se tamo gradile, prije dvadesetak godina, pokraj Papina križa uz Šetalište Ivana Pavla II. Ako se do sada po pitanju Žnjana govorilo o tome da se u turističkoj zoni prodavalo stanove i gradilo neke nelegalne kvadrate, sada kao da se počela otvarati nutrina korupcijske nemani. S ovim slučajem kao da je na površinu izišla njezina utroba u obliku nelegalnih kvadrata koji su svih ovih godina bili skriveni unutar same zgrade kao "tajne etaže".

Naime, zgrada je dobila građevinsku dozvolu 2003. godine za turističke apartmane, po projektu arhitekta Srđana Šegvića. Međutim, kupcima je, kako nam tvrde, investitor "Dal-koning" prodavao više od onog za što je dobio dozvolu. Po nekim podacima, čak 1800 četvornih metara je izgrađeno nelegalno.

Onda je došao Marko Perković, u javnosti poznat kao Thompson. On je 2011. godine s bivšim vlasnikom Zoranom Sikiricom zamijenio nekretnine i postao vlasnik stambenog objekta ukupne površine 713 četvornih metara. To je jedna od četiriju gradnji što ih je projektirao Emil Šverko za "Dal-koning" iznad Šegvićeve zgrade. Ispod tih gornjih kuća nalaze se "tajni kvadrati" koje je Kotarac izgradio nelegalno i prodavao vlasnicima stanova u donjoj kaskadnoj zgradi.

Jedna od četiriju urbanih vila pripada Volođi Mardešiću, druga Thompsonu, treća Kotarcu, a četvrta je od Marine Wallner, bivše suvlasnice "Dal-koninga". Osim Thompsona, nitko nije stvarao probleme ljudima koji žive ispod njih.

Nakon što je Marko Perković Thompson doznao da ispod nekretnine i zemljišne čestice čiji je vlasnik postoje skrivene etaže, pokrenuo je sudske sporove koji traju posljednjih nekoliko godina.

image
Tom Dubravec/Cropix

Tužio je Thompson deset susjeda ispod njega, koji žive od četvrtog do drugog kata u kaskadnoj zgradi. Zahtijeva od njih da se isele iz tih prostora i da mu plate naknadu zbog toga što su koristili, odnosno iznajmljivali, te prostore. Nekima nudi da otkupe od njega nekretnine. Tamo gdje su ilegalni kvadrati povezani s legalnim dijelovima stanova, gdje su uređeni kao kuhinja ili blagovaonica, Thompson traži od svojih susjeda da zazidaju one dijelove koji su prešli na njegovu česticu i da ih predaju njemu.

Marko Perković se u svojim tužbama poziva na pravno načelo da "građevina slijedi pravnu sudbinu zamljišta". To bi značilo da vlasniku zemljišta pripada ono što je izgrađeno. Thompson je vlasnik čestice tlocrtne površine 532 metra četvorna.

Neki su već izgubili nekretnine. Branko Miodrag i njegova supruga Ljiljana su pravomoćnom presudom koju je u srpnju 2018. godine dosudila sutkinja Ana Marović izgubili prostor od 77,6 četvornih metara na četvrtom katu i morali su ga predati Thompsonu. Dosuđeno je da Thompsonu nadoknade i sudske troškove od 62.320 kuna.

No, to nije sve, jer Marko Perković traži da mu Branko i Ljiljana Miodrag isplate naknadu za korištenje prostora koji su izgubili, u iznosu od 230 tisuća kuna.

U presudi kojom je oduzet prostor obitelji Miodrag, Općinski sud je prihvatio da su oni kupili taj prostor 2009. godine od tvrtke "Makro promet" d.o.o., koja je sporni prostor 2003. kupila od "Dal-koninga". Iako to nije bio predmet spora, Sud je u presudi prihvatio da je Kotarčeva tvrtka prodavala nelegalne kvadrate koji nisu bili predviđeni u građevinskoj dozvoli, ni u projektnoj dokumentaciji, niti su upisani u zemljišnim knjigama.

– Nadležni su znali za nelegalne kvadrate. Projektom je bilo predviđeno da kaskadna zgrada ima javni prolaz koji bi povezao gornji nivo Puta Radoševca sa Šetalištem Ivana Pavla II., bez toga prolaza od javnog interesa ne bi se dobilo građevinsku dozvolu. Prolaz nije izveden, povećana je kvadratura stambene zgrade i urbanih vila iznad nje bez da je zatražena izmjena građevinske dozvole. Poslije je, 2008. godine, voditeljica odsjeka Lada Pocrnić Mladineo udarila pečat na uvjerenje za uporabu građevine – objašnjava Branko Miodrag.

image
Tom Dubravec/Cropix

U prvom "međuvlasničkom ugovoru" koji je u srpnju 2004. godine ponudio suvlasnicima upravitelj zgrade "Tehnoplast", navodi se 48 apartmana, tri poslovna prostora, 11 sprema i 54 garaže. Nekoliko mjeseci kasnije, u studenome 2004. godine, u "međuvlasničkom ugovoru", pored navedenog, pojavljuje se 39 dopunskih prostora. Pričuva za njih se manje plaća. Stanari koje smo kontaktirali kažu kako je upravitelj zahtijevao od njih kao suvlasnika da plaćaju pričuvu za nelegalno izgrađene kvadrate. Kotarac nije zatražio izmjenu građevinske dozvole kojom bi ozakonio tu gradnju. Na taj način je uštedio na plaćanju komunalnog doprinosa i ostalim davanjima.

Napomenimo da je vlasnik "Tehnoplasta" Ivan Pulić, koji je u vrijeme kad je Kotarac dobio građevinsku dozvolu bio HSLS-ov član Poglavarstva za komunalu, a poslije je on sam postao jedan od najvećih splitskih graditelja.

– Moj prednik je Zvonku Kotarcu platio 67 kvadrata stana po predugovoru, a onda, kad je došao po ugovor, Zvonko mu je rekao da ne može na ugovoru biti upisano 67, nego 57 kvadrata zbog toga što se tih 10 metara četvornih nalaze na susjednoj čestici zemlje. Kupci su negodovali, da bi im on objasnio kako je to puno bolje, u slučaju požara ili potresa – objašnjava Miodrag.

No, Zvonko Kotarac je kao svjedok na sudu izjavio da je sporne prostore – darivao.

image
Tom Dubravec/Cropix

– Sporni prostor nalazi se duboko ukupan u zemljište i radi se o slijepim prostorima koje smo mi nudili kupcima stanova, potpuno besplatno, uz mogućnost da to urede – izjavio je, prema Zapisniku od 10. lipnja 2017. godine, na saslušanju kao svjedok Zvonko Kotarac.

Osim što je izjavio da je darivao, a ne prodavao "dodatne" prostore kupcima apartmana, Kotarac je kazao kako ih nije prodavao Sikirici, ni Marku Perkoviću.

– Sve ono što sam prodao Sikirici, Sikirica je prodao tužitelju (Marku Perkoviću – op. a.). Dakle, Sikirica nije tužitelju prodao sporni prostor jer ga niti ja nisam prodao Sikirici, jer je taj sporni prostor pripao drugom stanu, a ne kući koju je kupio tužitelj od Sikirice. Kada je tužitelj kupio kuću, ja sam takoder s njim obilazio tu kuću. Tužitelj je primijetio cijev od ventilacije i pitao me otkud je to. Objasnio sam mu o čemu se radi, da se radi o slijepim prostorima koji pripadaju drugom stanu i tužitelj uopće nije reagirao na činjenicu da taj prostor postoji. Samo je rekao da trebaju ukloniti tu cijev iz njegova podruma jer mu je to zbog nekih razloga smetalo. Govorio mi je da će u podrumu srediti studio i da mu zbog toga smeta ta cijev – objašnjavao je na Općinskom sudu Zvonko Kotarac.

Za Marka Perkovića Thompsona je Kotarac izjavio kako iz pohlepe nastoji doći do prostora koje mu nije prodao.

– Kada me pitate koji su onda razlozi zbog kojih tužitelj sada traži taj prostor, mogu kazati da ja sada stvarno ne znam, osim zbog pohlepe. Taj prostor nisam prodao niti Zoranu Sikirici, niti je Zoran Sikirica to prodao tužitelju, sve kako sam prije objasnio. Sporni prostor pripada stanu koji se nalazi niže u razini tog prostora – izjavio je Kotarac.

image
Tom Dubravec/Cropix

Marko Perković Thompson je na Sudu imao posve drugu priču. Na ročištu od 15. listopada 2019. godine izjavio je kako je sa Sikiricom zamijenio nekretnine i ušao u posjed nekretnine na adresi Put Radoševca koja je bila u roh-bau stanju; sastojala se od podrumskog prostora i tri etaže. Kad je doznao da ispod podruma postoji prostor, odlučio je kontaktirati investitora.

– Kotarac je došao kod mene i rekao mi da su tu bili tvz. slijepi prostori koji su trebali biti zatrpani, ali na kraju nisu pa su ih pojedini vlasnici, ovisno o mogućnostima, prisvajali, odnosno proširivali svoje stanove. Meni je Zvonko Kotarac rekao da ja s tim radim što hoću, da se ti prostori nalaze na mojoj čestici i da on tu ne može ništa jer da su ti vlasnici samovoljno radili takve uzurpacije – kazao je Marko Perković.

Nekim stanarima se dopunski prostori nalaze s jedne strane stana i na njih se ne mogu knjižiti, a ostatak stana je na drugoj čestici na koju su uknjiženi.

Tako su Mariji Pintar kuhinja, blagovaonica, WC i kupaonica, odnosno 32 metra četvorna, preko "granice", a dnevni boravak i sobe su uknjižene. Ona nam pokazuje kuhinju i kupaonicu koji su preko "linije". Pitamo je znači li to da se može kupati ako joj Marko Perković dopusti.

image
Tom Dubravec/Cropix

– Imamo problema s njim, Marko bi htio da mu u zamjenu damo garažu, moj sin sve to vodi i ne želi za tako nešto čuti – kaže gospođa Pintar, koja ima više od sedamdeset godina.

Protiv gospođe Pintar podnesena je tužba kojom se traži da se iseli i da zazida svoj dio od onoga koji pripada Thompsonu. No, u kupoprodajnom ugovoru koji je s "Dalkoningom" sklopila Marija Pintar stoji da apartmanu koji je kupila 2003. godine "pripada i prostorija površine 32,07 metara četvornih koja se nalazi sjeverno od predmetnog apartmana, a sastoji se od blagovaonice, kuhinje, kupaonice i ostave". U ugovoru također piše kako "prodavatelj jamči kupcu da su predmetne nekretnine njegovo isključivo vlasništvo te da iste nisu opterećene nikakvim drugim teretima".

Na ugovoru stoji da je "Dal-koning" zastupan po direktoru Željku Krstičeviću. Ali, on se na Sudu, kao svjedok, pravdao kako su se tijekom izgradnje promijenili uvjeti utemeljenja pa je korigiran projekt konstrukcije. Izjavio je da mu nije poznato je li se mijenjala građevna dozvola i jesu li se mijenjali kupoprodajni ugovori nakon izgradnje ovih prostora jer su poslove sklapali Kotarac i Marina Wallner.

Bivša suvlasnica "Dal-koninga" Marina Wallner je na sudu, kao svjedokinja, priznala da su u projektnoj dokumentaciji ti prostori bili prikazani kao zemlja, odnosno "zasuti". Izjavila je da "Dal-koning" te prostore nije prodavao, već da ih je "ustupao kupcima kao jedan pripadak". Wallnerova je rekla kako ona ima jednu od četiri zgrade koje su izgrađene na identičan način kao Thompsonova i da ispod nje postoji sličan prostor, koji je nazvala "crna rupa". Kazala je da su ljudi koji koriste te prostore u postupku legalizacije i da ih ona ne svojata.

image
Tom Dubravec/Cropix

Marko Perković pokušao je legalizirati sve ono što je izgrađeno na zemljišnoj čestici čiji je vlasnik. A to je puno više od onoga što je kupio. Thompson je kupio 718 metara četvornih bruto površine, a želi legalizirati oko 1700 metara četvornih (službeno se u zahtjevu za legalizaciju navodi 1073 metra četvorna, ali razlika je zbog toga jer se tri podrumske etaže obračunavaju po manjim koeficijentima nego nadzemne etaže).

Međutim, Thompsonovu legalizaciju oborili su njegovi susjedi koji su se žalili da je arhitekt Emil Šverko pogrešno ucrtao situaciju u njihovim domovima, u koje nije nikada ušao. Žalba je prihvaćena.

Banovina je sredinom srpnja izdala rješenje kojim se obnavlja postupak legalizacije za Thompsona. No, prije toga su stanari kaskadne zgrade legalizirali nelegalne kvadrate u koje su se uselili, pa će Marko Perković imati problema budući da, kažu, ne mogu postojati dvije legalizacije za isti prostor.

To nije sve, jer su stanari podignuli kaznene prijave protiv nekih već poznatih aktera u vezi žnjanskih slučajeva.

Prijavu je dobio arhitekt Emil Šverko jer je, kako se tvrdi, nacrtao prostore bez da je u njih ušao. Odnosno, crteži mu nisu točni, zbog čega je oborena legalizacija Marka Perkovića. Također, kaznenu prijavu dobila je djelatnica Grada Sandra Čuk, koja je potpisala da je bila na terenu, a ni ona ni Šverko ljudima nisu ulazili u stanove. Kaznenu prijavu je, kao odgovorna osoba koja je na sve udarila pečat, dobila voditeljica odsjeka Lada Pocrnić Mladinić.

Na kraju, kaznenu prijavu je zaradio i Marko Perković zbog sumnje da je kao utjecajna osoba potaknuo navedene na počinjenje kaznenog djela.

‘Otkud Perkoviću pravo da traži novac za ono što sam ja kupila? Tužit ću i Šverka‘


Milena Banjan ima stan na drugome katu i tužbu da vrati Marku Perkoviću u posjed prostor koji je kupila.

– Ne znam odakle tom čovjeku pravo da traži novac za ono što sam ja kupila. Deset ili petnaest godina koristite prostor i odjednom vam dođe Thompson i njegova tužba da se iselite iz svoga, i uz to saznate za njegovu legalizaciju koja je lažna.

Spremam se podnijeti kaznenu prijavu protiv arhitekta Emila Šverka jer mi je on priznao da nije bio u stanu. Šverko mi je prvo rekao da je bio, no ja sam ga pitala kako je bio kad ja jedina imam ključ. Onda mi je poslije priznao da nije bio i da će kad dođe na sud izjaviti da nije bio kod mene kad je radio legalizaciju.

On je čak pripojio mojih 56 kvadrata koje imam uredno uknjižene i njih hoće Marko da uzme. Za njih i onaj drugi dio koji isto hoće traži još da mu platim 230 tisuća kuna.

I sad mi recite kakva to može biti osoba, kad meni piše da sam uredno platila, koja to hoće uzeti ljudima na silu? Ne možete vjerovati da je to moguće!

Od Thompsona nit‘ pisma nit‘ razglednice


Pokušali smo u dva navrata dobiti odgovore od Marka Perkovića Thompsona, ali nismo uspjeli. Za prva pitanja koja smo poslali, njegov menadžer nam je kazao da nisu zadovoljni jer su usmjerena na to da bi se oni trebali braniti, a da im je već dosta toga da se svaki put od nečeg moraju po medijima braniti.
Pokušali smo drugi put s pitanjima koja smo smatrali neutralnima, ali nije prošlo, kako nam je rečeno, Marko Perković opet nije bio zadovoljan.

item - id = 1119373
related id = 0 -> 1142904
related id = 1 -> 1142576
05. prosinac 2021 19:48