Taman kad smo pomislili da u ovo dramatično vrijeme korone doslovno cijeli svijet dijeli iste nedaće i more ga iste brige, kad zlokobna zaraza ne dijeli ljude ni po nacionalnoj, ni vjerskoj, ni socijalnoj, ni ideološkoj, ni spolnoj, a bome ni po bilo kakvoj "hrvatskoj" osnovi, doživjeli smo da je Udruga veterana specijalne policije BATT Split u svom pismu, koje potpisuje šef te udruge Mladen Todorić, napala cehovsku udrugu novinara, HND, jer je prosvjedovala zbog onemogućavanja rada novinarki HTV-a Ivani Šilović.
Novinarka je radila prilog o evakuaciji štićenika Doma za starije i nemoćne u Splitu zbog zaraze koronavirusom, a oni su u svom pismu izdvojili (možemo samo zamisliti zašto baš ta tri imena) u najboljoj maniri progona i prebrojavanja po krvnim i inim zrncima troje novinara, ističući, doslovno kako: "Društva kojima rukovode Slavica Lukić, Saša Leković, Saša Kosanović..., mogu biti novinarska, trgovačka, interesna, tajna, javna društva, ali sigurno nisu hrvatska".
Baš lijepo. Je li korona - hrvatska!? Tko to, molim vas, određuje što jest, a što nije dovoljno hrvatsko? Na stranu to što je Saša Kosanović hrvatski branitelj, Saša Leković kao novinar cijeli rat proveo na prvoj crti izvještavajući o zbivanjima u tim tegobnim ratnim vremenima, a bez novinarskog angažmana Slavice Lukić, vodeće novinarke Jutarnjeg lista, ne bi naša javnost znala ništa o mnogim nepravdama koje su učinjene u našem pravosudnom prostoru svim ovdašnjim ljudima. Nije stvar u tome. No i nadalje, postoje oni, poput BATT-a, koji čak i u ovoj situaciji sebi uzimaju za pravo određivati nečiji doprinos i ono najgore - nečiju pripadnost ovoj državi i naciji. I stoga želim da i moje ime radije bude uz njihovo jer sam u ovom trenutku i ja Saša, Saša i Slavica.
Naime, ovakvim diskvalificirajućim načinom reagiranja najviše su oštetili sebe. Čak i da je došlo do prepirke novinarke i pripadnika BATT-a, pri čemu je Ivana Šilović imala odobrenje za izvještavanje, konačno, to je njezin posao, pa i dužnost, da javnost izvijesti o jednom nemilom događaju o kojem svi imamo pravo znati - evakuaciji bolesnih i nemoćnih ljudi iz Doma za starije u Splitu, koji su, evidentno, nemarom vodstva Doma životno ugroženi, a ugrozili su i zdravlje mnogih drugih ljudi.
Veterani se nisu zapitali čijom krivnjom sad mnoge obitelji strepe za živote svojih najmilijih, nego za novinare za koje su oni odredili da im se ne sviđaju njihova prezimena ili novinarski angažman. Je li način da se pogromaški i silom prebrojavaju nečija imena, kao u tamnim i močvarnim vremenima nekih, mislili smo, davno ocvalih i dalekih režima koji su harali i ovim prostorima. Pogotovo jer nemaju s konkretnim slučajem nikakvih dodirnih točaka. Ovo se ne može drukčije shvatiti nego kao prijetnja ne samo svim novinarima koji u ovim vremenima obavljaju dužnost poput liječnika, medicinskih sestara, policajaca, blagajnica u dućanima, vatrogasaca, čistača ulica, ljekarnica, članova kriznih stožera, nego i svima kojima po gospodinu Todoriću ne nose podobna prezimena, a tu su na prvoj crti borbe s koronom.
Svatko na svoj način i sa svojim sposobnostima. U ratu smo se borili za bolju Hrvatsku, ali ne onu koja prebrojava i proziva i sumnjiči. Nadamo se da će s koronom i to otići u ropotarnicu povijesti.