StoryEditorOCM
ForumLJUBAVNI MAZOHIZAM

Splitski psihijatar Urlić objašnjava zašto žene teško prekidaju s nasilnicima, ovo će vas itekako zaintrigirati

Piše Vanesa Tenžera
18. listopada 2023. - 16:25

Nasilje nad ženama društvo kao da ne smatra dovoljno traumatičnim za žrtvu, pa vrlo često vole slovima koje istipkaju u komentarima na takvu vijest, dodatno posoliti ranu žene koju vrlo vjerojatno ni ne poznaju, i koja u njihovim očima nije žrtva već - sudionik u zločinu, a njezin je najveći grijeh taj što je odlučila trpjeti te što nije odmah otišla.

Komentari poput "Sama je tražila, što je s njim!" ili primjerice "Nije njoj bilo loše čim je ona s njim ostala toliko dugo" sraman su i čest primjer očitovanja moralnog i društvenog kanibalizma.

image
/Shutterstock

Zamršenu vezu između potlačenog i tlačitelja teško je pojmiti ukoliko se na mjestu žrtve nikad nismo našli, stoga i ne čudi, premda ipak žalosti, količina nerazumijevanja i osude usmjerena ka ženi koja doživi nasilje i u javnost istupi i otvoreno priča o istom, posebice upućena od istog spola.

Psihijatar dr. Ivan Urlić odgovora nam na pitanje zašto žene, zbog čega one koje za muškarca nisu vezane djecom, ili neimaštinom, ipak ne mogu otići od nasilnika?

Kakav je psihološki profil žena koje završe u dugotrajnim ljubavnim odnosima s muškarcima zlostavljačima?

- Pitanje je što nekoga privlači u drugoj osobi, a to je pitanje individualno.. Postoje barem dvije skupine razloga, jedan je razlog struktura ličnosti i karakteristike ljubavnog odnosa, što je uključeno u to, postoji li određena privlačnost koja čini da se lakše pretrpi ono što nije ugodno, erotska privlačnost, a muškarac koji ispoljava pomalo narcisoidne karakteristike, doima se idealan, kao iz starih epova - muškarac koji barata oružjem, a tu su i žene koje vole da ih netko osvoji i podčini, i kažemo zapravo da pored zavođenja postoji i osvajanje, kad se u tim partnerskim odnosima krene u završno uspostavljanje odnosa, s neke strane odnos koji je neizvjestan, a koji je već stvorio naviku, poput ovisnosti o adrenalinu. 

Racionalizacija se pojavljuje kao drugi razlog- ja ću sve pretrpjeti za volju obitelji i volju djece, ne mogu se zamisliti sama, a treba mi zaštita, ta zaštita ima cijenu, otrpjet ću divljaštvo, nasilništvo, alkoholizam, nevjernosti i sl.

Žene koje su u djetinjstvu imale oca zlostavljača, hoće li podsvjesno tražiti zlostavljača?
- Činjenica je da naš identitet ljudski u početku imitativan, ako je muška figura roditeljska izrazito nasilna onda je zapravo dilema postavljena pred djecu, ili ću ja biti kao otac pa ću postizati ono što želim kroz takav nasilni način i onda će roditelji biti moji uzori, ili ću to osuđivati, neću to podnositi, trpjeti ću zbog toga, što uključuje osudu roditeljskog ponašanja. No to ipak ostavlja trag na podsvjesnoj razini. Svako dijete sljedeće generacije nema snagu ili pamet da se odvoji od nasilnog roditelja i da odvoji ono što je dobro u takvoj obitelji od onog što je loše, zato je vrlo čest slučaj da žena čiji je otac bio nasilnik, cijelog života upada u ljubavne odnose s muškarcima koji imaju slične karakterne osobine njezinog oca.  S druge strane, neke će birati potpuno drukčiji profil muškarca od nasilna oca ako uspiju osuditi roditelja radi kojega trpe bez obzira je li riječ o karakternim osobinama ili o navikama roditelja poput alkoholizma ili kockanja, onda se takva djeca često starmali, pre rano preuzimaju odgovornost za svoje ponašanje i razmišljanje jer se ne mogu osloniti na pouzdanu zaštitu i poticaj od strane roditelja, na jedan način opet ranjivi u ljubavnim odnosima koje ostvare.

image
/Shutterstock

Zbog čega ženama treba dosta vremena da izađu iz takvih odnosa, što ih "kao prikovanima" drži za nasilnika?

- Ako se već jedna osoba upusti u takav tip odnosa, sadomazohističkog karaktera, znači da nosi u sebi karakteristike takve psihičke strukture koja pronalazi određeno zadovoljstvo u potlačenosti, ili racionalizira  ili idealizira - takav muškarac, pretjerano čvrst za njih je zavodnik, idealan Kazanova, šarmantan, one ne mogu odoljeti a to ima svoju cijenu. Naravno, ni jedan nasilnik nije od početka nasilan, tu svoju stranu skriva, i kad je već prošlo neko vrijeme a žena stvorila emocije, vrlo se teško od takvog čovjeka odmaknuti, a posebno što su jako manipulativni - učestao obrazac takvih odnosa je nasilništvo, zatim isprike i obećanja, grižnja savjest koju nakon kratkog vremena opet zamjeni nasilje.

Ljubavni sadomazohizam

Mnogi ljudi misle da je sadomazohizam neraskidivo sljubljen isključivo sa seksualnom konotacijom i pojmovnosti, no sadomazohizam možemo primijeniti u pokušaju da razumijemo bilo koju formu međuljudskog odnosa pa tako i na primjerice - ljubavne odnose.

Ulogu mazohista, nesvjesno a zahvaljujuć dominantnom i ukorijenjenom patrijarhalnom tipu odgoja, najčešće na sebe preuzima žena. Mazohist je osoba niske razine samopoštovanja i samopouzdanja, koje na nesvjesnoj razini streme ka tome da postignu zadovoljstvo ili slobodu od osjećaja krivnje kroz doživljavanje poniženja, samoponižavanja, samožrtvovanja, valjanja u bijedi i, u nekim slučajevima, podvrgavanja fizičkim sadističkim činovima. Zbog toga su to osobe koje će dugo ostati u ljubavnom odnosu u kojem su maltretirane, bilo verbalno bilo fizički, ponižavane i sl.

S druge je strane, sadist osoba koju karakteriziraju obrnute vrijednosti - on ima napuhan, premda krhak ego kojeg mora neprestano hraniti, a živim se održava nanoseći bol i poniženje.

Ljubavni sadomazohizam i zamršenost takvih odnosa možda je najbolje objasnio Erich Fromm u svom djelu "Umijeće ljubavi" u kojem između ostalog tvrdi da je mazohist potreban sadistu koliko i sadistu mazohist, a sam je sadizam odredio  kao strast prema apsolutnoj i neograničenoj kontroli nad nekim živim bićem, ali i zaključio kako su ponižavanje žrtve, seksualno zlostavljanje i zadavanje boli isključivo manifestacije potpune vlasti nad objektom (osobom).

Za Fromma, sadistu je mazohist potreban kako bi bio vladarom, bez osobe kojom će vladati - sadist se osjeća bezvrijedno, poput mazohista.

Prvi oblik sadizma je učiniti druge ljude ovisnima o sebi. Imati određenu moć nad drugima i na neki način kontrolirati moguće postupke drugoga. Druga osoba mora biti podatna u vašoj ruci. Jedan primjer može biti ekstremni paternalizam. Otac ili majka žele kontrolirati svaki aspekt djeteta jer vjeruju da znaju što je najbolje za dijete. Ovaj oblik sadizma u sebi ima dobronamjeran element, budući da osoba koja vrši kontrolu vjeruje da je za osobu koju kontrolira, najbolje da bude pod njegovom kontrolom.

Drugi oblik ide dalje od prvog. Ne samo da osoba želi imati moć nad drugom, ona je također želi iskoristiti ili zloupotrijebiti za vlastitu korist. Ovaj oblik ide za potpunom dominacijom, ne na dobronamjeran način, već u smislu izrabljivanja. Želi kontrolirati ne samo tijelo nego i emocije i intelektualne karakteristike drugoga. Primjer bi mogao biti opresivni muž koji kontrolira ženine postupke, financije i ono što joj je dopušteno govoriti, činiti i više.

Treći oblik je ekstremna kulminacija dva gornja. U ovom obliku sadist želi vidjeti kako drugi pati i uživa u tome. To može biti fizičko i mentalno. Kada ljudi ponižavaju druge ljude s namjerom da povrijede drugoga onda se to može svrstati u treći oblik sadizma. Primjer bi mogla biti ogorčena žena koja grdi i ponižava svog muža kad su prisutni svi njegovi prijatelji.

Možda još i neshvatljivija činjenica jest da takvi ljubavni odnosi, nažalost traju daleko duže no što bi trebali, a kad se završe,često se završe potpunom destrukcijom osobe koja doživi nasilje. Nepojmljivo je da jedna osoba može voljeti svog zlostavljača, i ne biti kadra otići od njega onda kad je već i njena egzistencija ozbiljno narušena, i ugrožena.

15. srpanj 2024 20:15