Sportaši duboko razočarani odlukama Stožera: Djeca su najugroženija! Mnogi već odustaju od sportova, svi već pucamo po šavovima

Iščekivane relaksacije mjera za sportaše ipak nisu donijele velike promjene koje se od 1. veljače odnose tek na veće mogućnosti treniranja na otvorenom.

Svi treninzi i natjecanja, osim za klubove koji se natječu u ekipnim sportovima u prvom i drugom rangu natjecanja u seniorskoj konkurenciji i u prvom rangu natjecanja kod juniora, te za sportaše prve, druge i treće kategorije u individualnim sportovima - zabranjeni su.

Osim sportaša koji ne spadaju u navedene kategorije, tisuće školske djece ne mogu trenirati čak ni sportove u kojima nema nikakvog kontakta.

Puni razumijevanja, nimalo ljutiti, ali duboko razočarani odlukama stožera su i treneri naših proslavljenih klubova kojima, kako kažu, ne preostaje ništa osim čekanja i istiskivanja posljednjih doza optimizma pokušavajući prebroditi situaciju koju nazivaju katastrofalnom.

U rukometnoj Akademiji Metličić i Balić u Splitu rad je dopušten samo ekipi koja igra drugu ligu, mlađi uzrasti ne mogu trenirati. Petar Metličić ispred rukometnog kluba kaže kako se nadao da će treniranje biti dopušteno svima.

- Teško je, ali iz ove kože ne možemo. Djeca su najzakinutija u svim segmentima, od škole do treninga, nešto trče oko Marjana, ali sve je to improvizacija. Epidemiološka situacija nije toliko loša, kod nas u klubu nikako nismo imali problema vezano uz broj zaraženih pa smo prije donošenja odluke stožera bili optimistični.

Imamo veliki broj djece u mlađim kategorijama, pokušali smo ih animirati dok je vrijeme bilo povoljnije. Treneri s njima idu na Marjan, ali vremenske prilike ne dopuštaju niti normalno treniranje na otvorenom. Voljeli bismo kad bi djeca mogla trenirati u klubu. Valjda će u idućim mjesecima biti bolje - rezignirano nam je kazao Metličić.

I u gimnastičarskom klubu Marjan treniraju samo najviše rangirani sportaši, svi ostali rade u nenormalnim uvjetima, objašnjava Deni Borozan, predsjednica kluba.

- Teško je i bojim se da ćemo morati početi ispočetka. Nezamislivo je nastaviti raditi na ovakav način. Trudimo se održavati treninge online, izmišljamo motivaciju da nam djeca ostanu fit i lakše se vrate u dvoranu. Već drugi mjesec prolazi i mi pucamo po šavovima.

Puno stručniji ljudi od nas su donosili ove odluke i želim vjerovati da znaju što rade, ali uz nemogućnost treniranja, težak je i nedostatak prirodne socijalizacije, nameće nam se jedan ludi način života. Ne znam tko se u ovome može snaći bez posljedica.

Borozan navodi kako je roditeljima u ovim okolnostima jako teško, a svoju zabrinutost iznosi i kao roditelj i kao sportski djelatnik kluba s brojnim članstvom u kojem kako navodi, imaju i velike prostore u kojima je moguće poštovati epidemiološke mjere.

- Ne mogu kriviti ni Stožer ni Vladu, mi se online hrabrimo i bodrimo, čekamo sunce i bolja vremena - navodi Borozan dijeleći tračak optimizma.

Solinski košarkaški juniori treniraju, ostali uzrasti ne. Hrvoje Oršulić, trener KK Solin ističe kako je košarkaški savez upućivao dopise prema Vladi i Stožeru no to nije urodilo nikakvim plodom. Jedini odgovor je - strpite se.

- Razočarani smo. Nema liga, nema natjecanja, djeca gube interes. U godinu dana trenirali smo svega par mjeseci pa je razina na kojoj radimo zbilja pala na niske grane. Djecu i sport nitko ne spominje, a za njihovo mentalno i fizičko zdravlje trening je veoma bitan.

U sportskom razvoju izgubljene su gotovo tri sezone koje se ne mogu vratiti pa je cijelom sustavu nastala rupa. Nezadovoljni su i roditelji, čekali su informacije stožera kao "zapete puške", a mi unutar onoga što nam je dozvoljeno možemo učiniti jako malo. Teško je igrati košarku online - ističe Oršulić koji smatra da se sport ne može staviti u isti koš s ostalim djelatnostima.

- Razumijemo okolnosti, ali ako djeca mogu u školu, mogu se i baviti sportom, poštivajući mjere - zaključuje.

Karataši iz kluba Sokol dijele sudbinu brojnih klubova. Imaju problem s mlađim uzrastima, a trenutno redovito trenirati može samo naš osvajač dviju europskih medalja Zvonimir Živković, te Lea Vukoja, osvajačica jedinog europskog prvenstva koje se prošle godine uspješno održalo u Budimpešti prije zatvaranja. Slaven Mikelić iz Sokola ne krije razočaranje ovim mjerama.

- Mlađi uzrasti i kadeti ne vježbaju. Očekivali smo otvaranje, krajem veljače su se trebale održati kvalifikacije za državno prvenstvo, već smo trebali raditi na specifičnoj pripremi, mi smo kontaktni dvoranski sport, a vani je hladno.

I oni u iščekivanju ljepšeg vremena pokušavaju biti kreativni. Treneri koji rade s mlađim kategorijama s klincima koji su osvajači medalja održavaju online treninge, a to je samo tehnika, ističe Mikelić i dodaje kako je sve što trenutno mogu izvoditi improvizacija koja će značajno utjecati na pad forme.

- Najveći problem je odustajanje djece, a to će se osjetiti u idućim godinama jer ćemo imati lošiju selekciju.

Već smo na državnom prvenstvu u listopadu i studenom osjetili da je broj sudionika u padu, što je slučaj i u ostalim sportovima. Klubovi loše rade, djeca su izvan forme - zaključuje Mikelić.

Ante Mašković iz PK Jadran smatra kako do zatvaranja klubova nije ni trebalo doći, ne samo u plivanju nego i u ostalim sportovima. Plivačima je posljednjom relaksacijom mjera dozvoljena veća razina aktivnosti. Mašković navodi kako je tomu u velikoj mjeri doprinos dao znanstveni rada koji je u Americi napravljen na neuobičajeno velikom uzorku, obuhvatio je 212 tisuća plivača, a prisutnost broja zaraženih bila je gotovo nepostojeća.

Kad su mjere bile najstrože i kad su smjele trenirati samo tri najviše kategorije sportaša na cijelom bazenskom kompleksu Jadrana na četiri bazena plivalo je svega desetak sportaša. Mašković ističe kako s kolegama trenerima dijeli ogorčenje nad cjelokupnom situacijom.

- Djeca su zatvorena, nije im se omogućilo bavljenje bilo kakvim treningom, a i učitelji u školama su na sto muka kako održavati tjelesni odgoj. Mi bismo s treninzima trebali započeti od idućeg tjedna, i roditelji i djeca su nestrpljivi.

Mašković drži kako određene mjere jesu nužne, ali da brojke govore da je zaraza među djecom gotovo nikakva, stoga smatra da sport nije trebalo onemogućiti u ovolikoj mjeri jer je on nužan i gradi imunitet. Nadalje, ističe kako su u ovoj situaciji doktori i znanstvenici trebali poentirati na sasvim drugačiji način od učinjenog i govoriti o prirodnom imunitetu.

- Umjesto da su u ovoj situaciji doktori djeci rekli da jedu zdravo, da se bave sportom, da manje borave pred televizijom i mobitelom i da grade imunitet kako se ne bi zarazili, mi slušamo samo o maskama i socijalnoj distanci. Nisam protiv toga za ciljanu skupinu, ali djeca koja jedu svakako i ne bave se sportom također ugrožavaju svoje zdravlje, doktori su ovoj situaciji trebali poentirati.​

Naša djeca se trebaju "zaraziti" sportom, govori Mašković upućujući apel svima:

- Nek' se djeca bave sportom i neka budu ovisna o pokretu, ne mobitelima i zatvorenom prostoru, a ove mjere su se mogle i morale bolje usmjeriti - prema onima kojima je to nužno.