Pričali mi ovako ili onako, prvi je dojam najvažniji. U onih nekoliko sekundi stječe se najiskrenija, najupečatljivija informacija ne samo o osobi, već i o prostoru.
U slučaju vile u Marušićima ona se veže uz Pupačićeve antologijske stihove. A bile bi to rime: I gledam more gdje se k meni penje, i slušam more dobro jutro veli, i ono sluša mene i ja mu šapćem…
I tako dalje.
Jer s velike terase ove kamene katnice, iz njezina dnevnog boravka, iz kuhinje, lounge prostora uz bazen, soba, terasa na katovima... pogled puca na more. I na Brač preko puta, na Povlja u daljini, i dolje u strmini na sitne male uvale.
I zato je ta antologijska vizura odredila arhitektonsko rješenje interijera.
A ono je krenulo od temeljite obnove stare kuće iz osamdesetih godina, ogoljele doslovce do nosivih zidova, koju su novi vlasnici kompletno obukli u kamen.
I u tom procesu nekadašnje prizemlje koje je imalo funkciju posve neuglednog skladišta, poprimilo je ulogu prostora koji bi većina voljela onako malo prisvojiti za svoju dušu. A evo kako su to vlasnici postigli:
– Kuću smo kupili prije dvije godine i bila je u poprilično lošem stanju, dotrajala kako bih rekla. Njezin tadašnji vlasnik više baš i nije imao volje u nju ulagati.
A znate kako to već ide, u kuću se uvijek ima nešto uložiti, napraviti, dodati. I tako smo je kupili, i odmah na prvi mah odlučili otvoriti prostor, dati mu svjetla.
Upravo to neugledno skladišno prizemlje postalo je adut u rukavu. Otvorili smo prostor, digli kolone i sve zatvorili velikom staklenom stijenkom – veli vlasnica.
Nismo htjeli uobičajeno
Naravno, staklena stijenka se kompletno može otvoriti, i tada se cijeli unutrašnji dio spaja sa spektakularnom terasom. I postaje vidikovac u kojem dominantu ulogu ukrasa preuzima spoj kamena i mora. Ili kako bi se reklo, u iskonskom ambijentu Dalmacije, s Dalmacijom u oku.
Vlasnica nam priznaje kako je zapravo taj prijedlog dao njezin brat, i on je odmah i prihvaćen.
– Kuću smo obložili kamenom, fugirali smo ga, sagrađene su kolone, koje su postale ukras. I onda više nije bilo potrebe ni sa čim takvu atmosferu dotjerivati. Zato smo i išli na neutralne nijanse namještaja.
Nismo htjeli da to bude kuća već u uobičajenom stilu, onako kako to većina radi. Namještaj je pomno biran, blagovaonski je i s potpisom poznate talijanske kuće, pa i ležaljke na terasi nose potpis brenda iz Italije specijaliziranog za vanjski namještaj. I to su ti neki detalji kojima smo digli prostor.
Retro blagovaonica
Blagovaonska garnitura je pomalo retro, u bež nijansama i odlično se uklapa u kamen i ostatak prostora. A dobro se sjedinila i s podom, koji je kompletno od kamena. Zapravo smo išli na minimalizam, a malo autohtonosti smo postigli i velikim drvenim gredama koje su se odlično uklopile u ambijent – kaže vlasnica.
Kuća je ispod magistrale, u prvom redu, odnosno u prvoj uzvisini nad morem. Odmah ispod kuće je plaža do koje vode stepenice, a na putu su i mjesta za odmor, ležaljke na kojima se obitelj i prijatelji mogu odmarati. Jedna od njih je napravljena u obliku broda.
Kuća ima nekoliko mjesta za kompletnu nirvanu, a jedno od njih je i bazen, uronjen u bočni dio terase. Skriven je ispod velikog zaštitnog kamenog zida kojim se kuća dijeli od susjeda. I napravljen je tako da izgleda kao da izranja iz mora.
– I to je bila bratova ideja, i svima nam se jako svidjela. Bazen seže gotovo do staklene stjenke, tako da kad ste u njemu imate dojam da ste taman izronili iz mora. A ono je u biti dolje ispod nas.
U nastavku je lounge bar s nadstrešnicom, i tu imamo set za sjedenje. To je i naše najdraže mjesto za ispijanje cocktaila, mjesto za odmor i uživanciju – veli vlasnica.