"Nismo krivi" – u glas su rekli Ante Roso (53), Roko Dundov (33) i Ivan Rozić (42) na početku suđenja na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, a koji su u travnju ove godine završili iza remetinečkih rešetaka jer su, svaki na svoj način prema optužnici tužiteljstva, dali svoj obol u pokušaju iznude i protupravnom oduzimanju slobode, piše Jutarnji.
Točnije žrtvu Darija J. od kojeg su tražili 5000 eura, natjerali su da si na jednom imanju u Zagorju gol pod okriljem noći puna četiri sata kopa grob. Usput su ga tukli drškom lopate i prijetili mu pištoljem, a on im je ljubio cipele moleći da ga poštede. Tjerali su ga i da takav puže, a ne bi li ipak od njega iznudili novac, u prtljažniku auta su ga vratili u Zagreb uz prijetnje da će mu pobiti obitelj i raznijeti kuću zoljom ako im ne donese novac 27. travnja 2022. u 16 sati u restoran Kod Vinka. Prestravljeni Dario J. se u zakazano vrijeme, u dogovoru s policijom, pojavio s lažnih, obilježenih 5000 eura koje je predao u kuverti Rosi i Dundovu. I odmah je uslijedilo njihovo uhićenje u spektakularnoj akciji.
- Pitao sam Alena Hamidovića, za kojeg sam tek na policiji u travnju doznao da se zove Dario J. gdje su moje pare jer sam mu bio posudio 150.000 eura. Rekao je da ima novca u buretu, na imanju u Zagorju, i da u njemu ima za sve. Uglavnom, Alen je samostalno tog dana ušao u auto i nitko mu nije prijetio nožem. Inače, znao sam za to bure već ranije jer me Alen bio pitao imam li kakvo mjesto da ga zakopa. Na kraju se ispostavilo da je u buretu koje je zakopano lani u prosincu, bila droga i namotano crijevo u nekoj tekućini. Do Zagorja smo Alen, Roko i ja otišli Ivanovim Audijem i u njemu je bila lopata te baterije za staviti na glavu. Alen laže, uvalio je mene i druge u ovo i želim sučeljavanje s njim u sudnici! U Zagreb smo ga normalno vratili oko 23 sata i dogovorili se da se nađemo kod Vinka, da mi vrati novac, da bi na kraju taj dan u restoran uletjela policija – ispričao je na početku suđenja u svoju obranu Ante Roso. Poznanstvo sa žrtvom, pojasnio je dalje sudskom vijeću na čelu sa sutkinjom Martinom Pamić, traje nekih godinu dana jer je Hamidovića odnosno Darija J. upoznao preko prijatelja zlatara Franje Rodića.
- Posudio sam Hamidoviću 150.000 eura u kafiću pred Alenom Bačićem. I pristao sam ga čuvati za 5000 eura mjesečno dok je putovao po Španjolskoj, Italiji, Budimpešti. Nekad sam znao povesti i Roka Dundova. Cijeli život čuvam ljude i to je jedino što znam raditi. A taj dan me nazvao i rekao da ima problema s nekim ljudima romske nacionalnosti po Europi, a ja sam ga pitao gdje su moje pare pa je spomenuo zakopanu bačvu u Zagorju i da tamo ima za sve. Stoga sam nazvao Roka te smo s Hamidovićem otišli za Zagorje kako bi iskopao nešto što je zakopao u prosincu 2021. U bačvi nije bilo novca, izbila je svađa, Hamidović dok je kopao me udario lopatom pa sam pao na tlo, a i on je dobio par udaraca u leđa. Rozić nije bio s nama, a za sadržaj bačve smo znali samo ja i Alen – dodao je još Roso inzistirajući na sučeljavanju sa žrtvom.
Potom je tužitelj, čuvši da Roso ukazuje na telefonsku komunikaciju i na poruke sa žrtvom prije nemilog događaja, predložio da se od teleoperatera pribave podaci unazad godinu dana, ali i da se ponovno pokuša od trojice okrivljenih izuzeti biološki materijal radi molekularno genetske analize. Po prijašnjem nalogu policija nije postupila pa se Rosin odvjetnik Zdenko Gecaj usprotivio tom prijedlogu ukazujući da je "zakon jasan i da se uzorak ne može uzeti bez privole, na silu". Negodovao je i Dundov branitelj Tihomir Mišić pitajući se: "Na koji bi to način policija, a da je po ZKP-u, mogla uzeti uzorke kad ne postoji privola okrivljenika? Dva policajca ga drže, jedan gura štapić u nos itd.? Svi dokazi koji proizlaze iz takvog postupanja predstavljaju plod trule voćke. Zakon je jasan, niti jedna dokazna radnja se ne može provesti na silu, a provođenje takvih dokaznih radnji predstavlja nezakonit dokaz."
- Želim reći da policija u Heinzelovoj od 2010. ima moje podatke o krvi, slini, kosi. A policija mi već mjesec dana dolazi u zatvor kako bi mi zatvorski stražari na silu uzeli DNK. Hoće mi podmetnuti slinu na neke druge predmete, očito. A prilikom uhićenja, moj mobitel se izgubio negdje – dodao je optuženi Roso.
Čuvši sve to, predstavnik optužbe je ostao kod svog prijedloga za uzimanjem brisa bukalne sluznice navodeći praksu Europskog suda za ljudska prava u slučaju Jalloh protiv Njemačke iz 2006. iz koje proizlazi da uzimanje uzoraka mimo volje nije protivno Konvenciji za ljudska prava. O tome će sud odlučiti tijekom postupka.
Prema optužnici, od 20 sati 26. travnja pa do 27. travnja u 16 sati optuženi trojac je imao na umu da se materijalno okoristi. Pa je Roso pozvao žrtvu na piće da bi završili u parku na Malešnici gdje ih je čekao Dundov koji je izvadio nož i rekao žrtvi: ‘Ideš s nama u auto. Sad bih te najradije otvarao‘. Uzeo mu je telefon, a Roso je izvadio pištolj repetiravši ga u žrtvu. Dok je Roso vozio BMW, govorio je, prema optužnici, Dundovu da putem drži žrtvu na nišanu. Odvezli su se prvo do Rozića u čiji su Audi ugurali na silu žrtvu te su se sva četvorica uputila prema Zagorju. U jednom trenutku su žrtvu izvukli iz auta naredivši mu da kopa jer da će ga ubiti. S lampama na glavama su osvjetljavali lokaciju te su se izmjenjivali u udaranju oštećenog po leđima i stražnjici, a kada bi stao s kopanjem, usput ih preklinjući da ga poštede, nastavili su ga tući drvenom palicom.
- Skini se gol. I klekni. Pomoli se zadnji put. I gledaj u mene da te ubijem – navodno je Roso rekao žrtvi koja je kleknula u rupu te plakala i molila Boga nakon čega je Roso dalje, prema optužnici, prislonio repetirani mu pištolj na potiljak. Rozić je pritom, tvrdi tužiteljstvo, govorio Rosi: ‘Daj, ubi ga više, ubi ga, riješi ga.‘ Potom su žrtvi rekli da im mora donijeti 5000 eura, a kad im je rekao da ima 3000 eura, nastavili su s mlaćenjem pa im je obećao nabaviti cijeli iznos na dug. Dundov je, navode još tužitelji, tad zaključio da ga trebaju pustiti smatrajući da će jedino tako doći do novca pa su žrtvi naredili da izađe iz iskopane jame i da gol puže desetke metara do auta kako bi ušao u prtljažnik. Odvezli su ga do kuće, a dok su se vozili, naglo su ubrzavali i kočili, pa je u prtljažniku doslovno letio i udarao se o stijenke gepeka. Dali su mu na kraju njegovu odjeću, raspitivali se za njegovu obitelj te mu uz prijetnju da će mu pobiti svu djecu i dignuti kuću u zrak, zapovjedili da im donese 5000 eura. Pustili su ga uvjereni da će im u tišini donijeti novac, ali se žrtva odmah obratila policiji koja je Rosu i Dundova uhitila prilikom primopredaje iznuđenog novca.
Inače, prije desetak godina Roso je dospio u fokus javnosti kad je optužen, ali potom na sudu i pravomoćno oslobođen optužbi da je organizirao tzv. krvavu pljačku Fine 2005. godine. Njega je njegov poznanik Ivan Boršić prokazao kao osobu koja je naručila njegovo ubojstvo, ali i da je organizator te krvave pljačke. Osim toga, u prosincu 2020., Roso je također bio uhićen zbog sumnje da je poduzetniku Dariju B. dva puta naručio postavljanje eksplozivnih naprava u autu kako bi ga se likvidiralo. Naprave su oba puta zakazale, a Darijo B. je otkrio da je na meti atentatora tek kada je svoje vozilo odvezao na popravak žaleći se da mu nešto lupka pod haubom. Mehaničari su tom prigodom pronašli dvije bombe s daljinskim aktiviranjem. Na kraju je i taj slučaj protiv Rose doživio debakl jer nakon pola godine istrage, dokazi protiv Rose nisu bili dovoljno čvrsti da bi se podignula optužnica.
