Za razliku od Božića, Isusovog rođendana, Uskrs se ne slavi svake godine u isto vrijeme. Najveći kršćanski blagdan pada u prvu nedjelju nakon uštapa, prvog proljetnog punog mjeseca, a on se događa između 22. ožujka i 25. travnja. Pomrčine u vrijeme ravnodnevnice, podrazumijevaju tzv. “tamu raspeća” ili trodnevnu noć, koju spominju evanđelja.
Kršćani su se samo naslonili na stare svetkovine, koji su, slijedeći cikluse godišnjih doba, proljeće slavili kao razdoblje u kojem se priroda budi, što je za poljodjelstvo, tada najvažniju i često jedinu privrednu granu, bilo od krucijalne važnosti. Tako je bilo u Mezopotamiji, antičkoj Grčkoj i Rimu, ali i kod Germana, Slavena, Židova.
Dapače, Židovi su to razdoblje promatrali kao početak godine u mjesecu nisanu. Zato je Uskrs najsličniji njihovom Pesahu ili Pashi, obiteljskom blagdanu. I on se svetkuje o uštapu proljetne ravnodnevice, 14. dana mjeseca abiba. Jahvi se prinosi mlado od životinje što se izleglo te godine da se izmole Božji blagoslovi stadu. Žrtva je janje ili kozle. Je li zato i janjetina često dio blagdanske trpeze kod kršćana ili i to ima veze samo s proljećem, godišnjim dobom kad je ona najukusnija?
Što se uskršnjih zečeva tiče, za njih se znalo još u poganska vremena, točnije za boginju Eostre. Njeni su simboli pitomi i divlji zečevi. I ime Eostre odmah asocira na Easter, engleski - Uskrs.
Što se bojenja jaja za Uskrs tiče, i to su kršćani "maznuli" od prethodnika. Običaj je to još iz doba Mezopotamije. Jaja se bojalo u crveno je jer to boja krvi. Kršćani su kasnije tu boju povezali s Kristovom mukom i krvlju koju je prolio kad ga se razapinjalo na križ.
Interesanto je da je engleski kralj Edvard u 13. stoljeću naredio da se 450 jaja oboji i uresi zlatnim listićima, a da bi kao takva bila predstavljena kraljevskoj obitelji. Takva jaja su onda postala dar članovima kraljevske kuće, pa je takav običaj kasnije postao prihvaćen i u narodu.