Naučiti voziti i položiti vozački, san je i cilj svih starijih tinejdžera. Jedva čekaju dogurati do osamnaeste kako bi mogli sjesti za roditeljski volan i zaputiti se u svijet.
Kod nas polaganje vozačkog ispita košta možda i više nego sva oprema, odjeća i večera na maturalnoj zabavi, pa roditelji oko punoljetstva svojih potomaka moraju samo brojiti novce. Vozački će biti na rate, ali i to treba plaćati, a kod nas je pohađanje autoškola oduvijek bilo skupo.
I onda, ako polaznik padne, eto novog troška. A oduvijek se padalo, bilo je i profesora i znanstvenika, matematičara i psihologa koji se nisu znali nositi s volanom. Bilo je i odustajanja, i onda je sve uloženo otišlo u vjetar.
Težina ispita i cijene
Da je vozački kod nas uvijek bio i ostao teško i skupo iskustvo potvrdio je nedavno i Global Zutobi Index, koji je sastavio liste zemalja u kojima je najlakše i najteže doći do vozačke dozvole. To se odnosi i na samu težinu ispita jednako kao i na cijene. U nekim dijelovima svijeta vozački testovi su nešto lakši, a to u kombinaciji s financijskim troškovima testova može olakšati vozačima dobivanje dozvole u određenim zemljama.
Tako se Hrvatska našla na vrhu ljestvice gdje se teško i skupo dolazi do vozačke dozvole. Prema Global Zutobi Indexu, u Hrvatskoj vozački košta 1288 dolara i može se položiti nakon 85 sati, što predavanja što same vožnje. U Belgiji dozvolu dobijete za 18 dolara bez sati provedenih vježbajući s instruktorom. U Bugarskoj za 30 dolara i 24 sata; u Crnoj Gori za 331 dolar i nula sati; u Mađarskoj za 116 dolara i 58 sati...
Global Zutobi Index za Hrvatsku kaže da je riječ o zemlji sa skupim i strogim vozačkim ispitima. Znaju dobro da kod nas treba odraditi tih 85 sati jer je to propisani uvjet da bi uopće mogli izići na ispit. Osim toga, napominje Zutobi, Hrvati moraju ishoditi višestruke liječničke potvrde koje također koštaju.
U Njemačkoj, Andori i Norveškoj vozački košta više od 500 dolara, ali s nula sati vožnje, a u Maleziji gotovo 700 dolara i 33 sata. Na listi teškog stjecanja vozačke dozvole našli su se i Brazil, Čile, Izrael, Velika Britanija, Austrija..., ali cijene u tim zemljama su tako male, da mi u Hrvatskoj to ne možemo ni shvatiti. Evo u Češkoj dobivanje dozvole košta 33 dolara, bez sati vožnje, a nismo još dobili informaciju da Česi na svojim cestama ginu više nego što se gine u Hrvatskoj, iako imamo najskuplji vozački.
Brazil na drugome mjestu
U Brazilu, zakonski ste obvezni sudjelovati u 60 sati nastave, 45 na teoriji i 15 praktičnih lekcija na cesti. Brazilski zakoni također propisuju da kandidati moraju proći prekomjerne liječničke preglede, kao što je psihološki test prije nego što im se dopusti voziti. Ukupna cijena svih ovih testova u prosjeku iznosi oko 295 dolara, a svi ti čimbenici zajedno čine Brazil drugom zemljom u kojoj je najteže postati vozač.
Mađarska je treća zemlja u kojoj je najteže sjesti za volan. Mađari koji žele položiti test moraju proći očne i liječničke preglede, a zatim najmanje 58 sati nastave prije nego što mogu pristupiti testu. Pa ipak, budući mađarski vozači mogu dobiti dozvolu godinu dana ranije od većine zemalja, sa 17 godina života, a troškovi su relativno jeftini.
Peta najteža država za polaganje vožnje je Crna Gora, ima 9. najskuplji vozački ispit po cijeni od 331 dolara, a osim toga zahtijevaju liječnički i očni pregled prije testiranja. Tek tada 18-godišnji budući vozači mogu polagati teoretski rad i praktični vozački ispit.
Prvih pet zemalja na svijetu u kojima je najlakše doći do dozvole su Meksiko, Katar, Latvija, SAD i Kanada. Meksiko je raj za mlade vozače. Sjesti za volan u Meksiku je nevjerojatno jednostavno iz više razloga: prvo, u velikom dijelu zemlje, zakonski ne morate polagati praktični ispit da biste dobili licenciju, već samo teorijski ispit, i, štoviše, prije 2018. testa uopće nije bilo. Drugi razlog je što možete legalno voziti s 15 godina! A sve za 48 dolara.
U Kataru se može voziti sa 14 godina
Najmlađa dob s kojom možete legalno voziti u Kataru je zapanjujuće niska, samo četrnaest godina, što je gotovo pola desetljeća mlađe od svjetskog prosjeka. Povrh svega, cijena vozačkog ispita u Kataru je 41 dolar, što je manje od polovice globalnog prosjeka od 75 funti, a cestovni ispit uključuje i teoriju i praktični dio.
Latvija je europska zemlja u kojoj je najlakše naučiti voziti, i treća zemlja na svijetu gdje je najlakše sjesti za volan. Test u Latviji košta samo 35 dolara, što je jeftinije od Meksika i Katara, ali njihova minimalna dob za vožnju je navršenih 16 godina.
Baš kao i u Latviji, dob u kojoj možete voziti u SAD-u je 16 godina, a slično je i sa svih pet "najlakših" zemalja za vožnju jer ne zahtijevaju sate i lekcije prije polaganja ispita. Cijena vozačkog u SAD-u je nešto ispod svjetskog prosjeka i iznosi 116 dolara.
Da vozački može koštati samo dolar, jedan jedini dolar dokazuju Indija i Pakistan, a ni Vijetnam nije daleko s cijenom od tri dolara. Global Zutobi Index navodi kako su vozački ispiti u Indiji i Pakistanu jako lagani i jednostavni, a prolaznost na ispitu je jako velika. U to se lako uvjerimo kad gledamo kakav indijski film ili se barem radnja tamo odvija, ali uvijek se pitamo kako uopće funkcionira ta prometna košnica.
Skupo ili jeftino, na kraju ispada da voziti znaju i oni koji su ispit platili samo dolar, jednako kao mi u Hrvatskoj koji autoškolu plaćamo kreditom s iznosom daleko većim od prosječne hrvatske plaće!
Ali ima još nešto, Indija ima najsmrtonosnije ceste na svijetu. Godine 2011. bilo je gotovo 74 milijuna vozila na cestama u Indiji (otprilike dva puta više nego u Velikoj Britaniji). U Velikoj Britaniji je na cestama godišnje umrlo oko 3000 ljudi, dok je u Indiji bilo 196.000, što je ekvivalentno 22 smrti na sat. Nije iznenađujuća tolika zainteresiranost za polaganje vozačkog ispita u Indiji, kako biste dobili dozvolu, sve što trebate demonstrirati je sposobnost vožnje naprijed, skretanje ulijevo, a zatim zaustavljanje na 50 metara.
