Planinari, 36-godišnja žena i 45-godišnji muškarac, oboje španjolski državljani, prije nekoliko dana "zapeli" su u talijanskim Alpama i prilično su se neozbiljno ponijeli prema službama za spašavanje. Probleme su doživjeli pri usponu na Tre Cime di Lavaredo u Dolomitima, a u spašavanju su sudjelovala čak četiri tima službe za spašavanje.
Međutim, iako su ih spasioci htjeli evakuirati, par je u dva navrata odbio pomoć, da bi se odjednom predomislili i konačno prihvatili evakuaciju helikopterom i prebacivanje do najbližega planinarskog doma. Visina na kojoj su se nalazili bila je čak 2750 metara. Ono što je najtragičnije jest da su spasioci zbog njih bili "podignuti" i prethodnog tjedna, kad su pronađeni noću s drugim parom planinara, nisu imali svjetla i zaglavili su među stijenama, prenosi Slobodna Dalmacija.
"Organizirati četiri odvojene akcije spašavanja za iste ljude je rekord", rekao je za talijanske medije voditelj hitne službe Giovanni Cipollotti. Talijanski mediji navode da je takav nemaran odnos i maltretiranje spasioca toliko iritiralo talijanske službe da će Španjolcima ispostaviti račun koji će biti i do 10.000 eura (oko 74.000 kuna). Naime, akcije za unesrećene i dalje su besplatne u Italiji. No, za one koji su svojim nemarom i ponašanjem, te oglušivanjem na upozorenja, sami pridonijeli incidentu ne vrijede ta pravila, pa im se ispostavi – račun.
No, i kod nas se svake godine deseci turista penju po planinama, posebice Biokovu i Velebitu u šlapama, pa ih treba spašavati. Iako ih se upozorava da to ne čine, neki od njih i usprkos upozorenjima idu u rizične pothvate, pa kad zagusti, zovu 112. Kad kažemo "rizične", mislimo na neprikladnu obuću, odjeću, nemaju svjetiljke, dodatne baterije za mobitel, vodu, a i nisu obučeni za penjanje po stijenama, no svejedno, kako bi "upecali" dobar selfie, penju se na najopasnijim lokacijama, od kojih zaziru i iskusni penjači.
Za komentar navedenog slučaja pitali smo naš HGSS.
– Akcije spašavanja HGSS-a su za sve spašene u Hrvatskoj besplatne. Spašavanje života iznimno je bitna javna potreba. Svaki život je neponovljiv i vrijedan pa u tom smislu na njega ne možemo staviti cijenu. Radimo srcem kako bismo pomogli ili spasili nekoga kome je naša pomoć potrebna i ne pristupamo tome financijski. Pomoći ćemo svakome neovisno o tome kakva je i kolika pogreška ili krivnja onoga tko je doveo do neke nesreće ili nezgode zbog koje je potrebna naša intervencija. Jer, naša je misija spašavanje.
Mi spašavamo i spašavat ćemo svakoga tko zatreba našu pomoć. Naravno da angažman ljudi i tehnike u nekoj akciji spašavanja, kao i sati provedeni u tome, imaju i neku novčanu vrijednost, ali tim bi se pitanjem trebala baviti država. Ona bi trebala osigurati zakonske osnove da se to i financijski vrednuje – kaže nam Jadran Kapović iz HGSS-a, kojega smo upitali bi li onima koji se, usprkos upozorenjima, izlažu pogibelji, a onda zovu HGSS, trebalo naplatiti spašavanje.
– Onih koji idu u šlapama na planinu je vrlo malo i više su sinonim za sve koji nepripremljeni idu u planine. Ponekad je teško povući granicu između nesreće uzrokovane objektivnim i subjektivnim opasnostima i okolnostima. Pitanje je bismo li naplatom utjecali na to da nas ljudi ne zovu kad im treba pomoć jer se boje koliko će im se akcija naplatiti – kaže Kapović.
U HGSS-u navode da imaju oko 800 akcija godišnje. Od tog broja u prosjeku je 50 akcija spašavanja stranih državljana. Omjer spašavanja domaćih i stranaca je 85:15 posto u korist domaćeg stanovništva. U četiri godine bilo je oko 200 akcija spašavanja stranaca.
Za sada su sve akcije HGSS-a i za strance i za domaće besplatne, bez obzira o kakvom se incidentu radilo, tj. jesu li spašeni neodgovorni turisti ili pak planinari koji su poštovali uzuse struke, ali im se ipak dogodila nesreća.
Inače, "brze" akcije spašavanja koje završe za nekoliko sati u prosjeku koštaju nekoliko tisuća kuna, dok se akcije poput višednevnih potraga mogu brojiti u stotinama tisuća kuna troškova. Primjerice, let helikopterom zna zapadati oko 50 tisuća kuna.
HGSS ima 1000 članova, od kojih je stalno zaposleno njih 33, koji su logistika i administracija, a njih 967 su visokospecijalizirani spasioci u planinama i na drugim terenima i nisu plaćeni ni kune za svoju požrtvovnost i rad, te dostupnost na mobitelima od 0 do 24! U drugim zemljama spasioci su među bolje plaćenim i cijenjenim zanimanjima, ali očito ne i kod nas.
Inače, HGSS se financira iz državne blagajne preko raznih ministarstava (Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo turizma, razni projekti...), dok se stanice financiraju iz proračuna jedinica lokalne samouprave. Trenutačni proračun HGSS-a (krovne organizacije i stanica) iznosi oko 17 milijuna kuna.
Obećanje ludom radovanje
Godine 2015. pisali smo o tome kako će akcije spašavanja unesrećenih, izgubljenih i bolesnih turista prestati biti besplatne, te da će se ustrojiti posebna agencija za spašavanje. Međutim, evo uskoro i 2020., a taj projekt se nije ni izbliza ostvario. To vam je tako u Hrvatskoj, jedna Vlada zamisli dobar projekt, a onda ga druga pokopa, pa makar bi i bitno pridonio poboljšanju kvalitete spašavanja. Inače, projekt je pripremalo Povjerenstvo za uspostavu višenamjenske zrakoplovne službe zaštite i spašavanja. Akcije su do sada bile besplatne jer ni HV ni HGSS nisu bili ovlašteni za izdavanje računa i naplatu. Račune bi trebao izdavati Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, a koji bi naplate ostvarivao kroz sustav putnih osiguranja koje turisti ionako plaćaju prije dolaska u zemlju. Planiralo se u sklopu projekta unajmiti specijalne helikoptere za spašavanje jer je sat leta s helikopterima HV-a (s kojima se sada pbavlja spašavanje) nekoliko puta skuplji, a i vojni nisu namijenjeni civilnim akcijama. No, u cijelu realizaciju sustava nije pretjerano vjerovao tada ni Vinko Prizmić, tadašnji šef HGSS-a, navodeći da je "uspostava kompletnog sustava još daleko".