Ususet današnjoj Alki, a na dan kad se trčala Čoja, jučer je odbijen zahtjev Grada Sinja da se tamošnjim ugostiteljima tijekom alkarskih svečanosti odobri rad nakon ponoći. Gradonačelnik Miro Bulj zgrožen je ovom odlukom i smatra da hrvatska policija "postavlja barikadu".
Tijekom subotnje večeri uputili smo se prema gradu alkara da se iz prve ruke uvjerimo kakva je situacija.
Iz Splita smo krenuli u 22 sata, a kad smo pola sata kasnije stigli u Sinj već na putu prema Pijaci, popularnom okupljalištu Sinjana, iz jednog kafića odjekivali su zvukovi davnog hita Colonije "Ti da bu di bu da".
Približavajući se središtu grada na ulicama je bilo sve više ljudi - a kako i ne bi jer grad živi za dva najznačajnija datuma u godini, dane kad se održava Alka i Velika Gospa.
Nailazimo na noćni klub Public bar Sinj. Njegov vlasnik Ante Gulić Lolo nasmijan i dobro raspoložen stoji na vratima. Ljubazno nas poziva u klub gdje u tim trenucima pjeva Igor Curkov. Ali samo do petnaest minuta prije ponoći.
- Pravila se moraju poštivati, govori nam Ante.
Pitamo ga smeta li mu to.
- Nemam ništa protiv tih mjera, trebamo ih se pridržavat, vidimo šta se događa u cilom svitu. Ali mi smo noćni klub i normalno da nisam zadovoljan šta moram zatvorit u ponoć. Na ovakav način ne možemo preživit, kaže vlasnik kluba i dodaje.
- Poštujemo razmak, normalno. On je u Sinju uvik osiguran. Svaki alkar ima momka, znači moramo imat razmak, slatko se smije Lolo.
U dvorištu kluba za stolom susrećemo Melany iz Austrije i Sinjanke Zoranu, Anu i Katarinu.
- Zar korona traje do ponoći, ima radno vrijeme?, pita Katarina kolegu fotografa i mene.
- Na Pijaci je čovjek na čovjeku. Ove su mjere bez smisla. Evo sad nakon ponoći nastavljamo se zabavljati u parku. Jučer je tamo bilo preko tisuću ljudi, kaže Katarina.
Upravo je 23:15. Zahvaljujemo se djevojkama i nastavljamo dalje prema glavnom gradskom trgu.
Na štandu susrećemo gospođu Dragicu Vuković iz Radošića.
- S obzirom da je Čoja treba biti ljudi. Ja se evo već pakiram, ne mogu dulje ostat. Bolje išta nego ništa. A šta ćete pravila se moraju poštivat ili će nas sve dat u pržun, veselo će Dragica.
Oko 11:30, pola sata prije nego što bi se trebali zatvoriti ugostiteljski objekti i sve utihnuti, stižemo u samo srce Pijace.
U veselom društvu u kojem je bila i Ružica Popović, nekadašnja voditeljica odnosa s javnošću Mosta nezavisnih lista, ugledamo gradonačelnika Bulja.
Kaže nam kako i dalje stoji iza svog mišljenja da je potpuno nerazumno što Nacionalni stožer nema razumijevanja za Sinj.
- Korona vam je spavala do pola noći. I sad će se za koji minut probudit, govori.
- Ovo je veliki problem za ugostitelje i naše OPG-ovce. Da ne govorim za mlade koji će izlazak nastavit u Livnu ili Posušju. Pola Sinja ide tamo. Ovo je jedna jako velika šteta za građane Sinja. Nerazumno i neprihvatljivo. Triba mjere poštivat, ali neka ljudi normalno rade i žive.
Pitamo ga i kako gleda na obližnji park u kojem se nakon ponoći okupljaju mase mladih ne poštivajući epidemiološke mjere. A ista je situacija i na Pijaci gdje upravo razgovaramo.
- A gdje ima razmaka? Ima li u Splitu u Marmontovoj? Na Bačvicama? Ovo je udar na mene koji je počeo kad sam postao gradonačelnik. Tili su zabranit koncerte Thompsona i Hladnog piva. Rekao sam da će se ti koncerti održati pa makar ja bio bubnjar.
Sinoć sam bio u parku i večeras ću otići. U petak je bilo preko tri tisuće mladih. Apsolutno ih podržavam i ne krivim. Snalaze se. I to je bolja varijanta nego da idu stotinama kilometara dalje u drugu državu i tamo ostavljaju novac. Nadam se i još jednom pozivam Stožer da do Velike Gospe promijeni ovu odluku. Jer je ovo ruganje s vjernicima i s nama Sinjanima. Kao i s brojnim hodočasnicima koji dolaze, oštro će Bulj.
Uz zvukove hita Mile Hrnića "Kome bi šumilo more moje sinje" koji odjekuje s pulta DJ-ice Tee, probijamo se na Pijaci kroz gomilu ljudi svih generacija.
Deset je minuta do ponoći, no ništa ne daje naslutiti kako bi se uskoro trebao dogoditi fajrunt.
Susrećemo nagrađivanog snimatelja Petra Malbašu, rođenog Sinjanina, koji živi u Brnazama, a čija je kći Ana Malbaša, reporterka emisije "Provjereno".
- Sinoć je iza ponoći došla policija i šta bi mi po domaći rekli sve su trluć rastali. Tako će vjerojatno bit i večeras, uvjerava nas Malbaša.
Pet minuta do ponoći Vrličkom ulicom punom štekata na kojima sjede gosti prolazi policijsko auto.
Po našoj procjeni u ovom trenutku u centru grada na tisuće je ljudi.
Kucnula je ponoć. Iako smo očekivali kako će Covid redari zaustaviti sinjski tulum, zabava se na ulicama i dalje nastavlja.
Konobari jedan za drugom iznose pića, redovi za fast food dugi su nekoliko metara. S Teinog DJ pulta Sinjom odjekuje duet Dražena Zečića i Anđele "Ima li nade za nas". Prolazimo pokraj spomenika Tri generacije u parku koji je ispunjen mladima. Neki tek sada pristižu. Oko trga Franje Tuđmana također mase ljudi.
Vraćamo se na Pijacu. Deset je minuta iza ponoći.
- Šta je ovo, kako samo do pola noći, govori dvojici policajaca jedna nezadovoljna gospođa.
Opet se probijamo kroz horde ljudi. Ovaj put glasno odzvanjaju Grdovićevi stihovi "Za ljubav ja dao bih sve". Jedan momak dobacuje: "Bi, bi, sve za pare, pare…!"
Sedamnaest je minuta iza ponoći. Glazba se odjednom prekida. Do simpatične Tee dolazi nekoliko policajaca, a jedna joj dama u policijskoj odori ozbiljnim tonom govori: "Šinjorina ako se vratimo, pišem kaznu i tebi ide prijava!"
Pomalo uplašena Tea sve gasi, a okupljeno mnoštvo glasnim zvižducima pokazaje svoje neodobravanje.
Ipak ni to što više nema glazbe nije ih pokolebalo pa udruženi nastavljaju pjevati. Iz njihovih glasnica ori se: "Moja domovinaaaaa".
Prolaznici su u čudu i pitaju se zašto je isključena muzika.
- Di će svi ti ljudi sad, pitaj Isusa. Šta će tek bit za Gospu, govori jedan sredovječni muškarac.
Gotovo je jedan u noći, a imamo dojam kako su Covid redari i policija naprosto nemoćni. Naime, ugostiteljski objekti i dalje rade, konobari poslužuju pića, gužve su velike.
Prolazeći pokraj ljudi doslovno im možete dotaknuti lice.
- Neka se srame, ovo je nepravda, sramota, uglas nam govore dvije Ane, Maja i Nikolina, sve Sinjanke.
Mi se polako vraćamo preko automobilu. Maše nam Mare Vučković sa svog štanda i odmah govori kako je u Cetinskoj krajini svi poznaju kao Maru Uštipak.
- Nisam nastavila raditi iza ponoći, ugasila sam fiskalnu blagajnu. Nije mi u interesu plaćati globe. Ne želim davati 20 tisuća kuna kazne. Spremam se lagano kući. Ljudi, budemo realni. Iskreno govoreći, meni baš paše da se odmorim. Sad barem znam dokad mi je radno vrime. Svake godine se čeka budnica, radi se dan i noć, ne možete uopće funkcionirat, govori nam Mare i časti nas ukusnim fritulama.
Ostavljamo iza sebe sinjsko party odredište na kojem korona kao da ne postoji. Na izlazu iz grada primjećujemo policijska kola, a dok vozimo prema Splitu nekoliko kolona hodočasnika, tradicionalno tjedan dana prije proslave Velike Gospe, slijevaju se prema gradu.
Zabava se u Sinju, unatoč zabrani rada ugostiteljskih objekta i uslužnih djelatnosti, nastavila sve do ranog jutra, kad je održana budnica i kada su na scenu stupili neki novi akteri o kojima će se tek pisati.