Bio je to dan za pamćenje.
Na netom završenim parlamentarnim izborima – prvim slobodnim i demokratskim u hrvatskoj povijesti – premoćno je pobijedio HDZ, koji je predvodio bivši Titov general i komunistički disident Franjo Tuđman.
Savez komunista Hrvatske, koji je vladao punih 45 godina, mirno je predao vlast, a Hrvatska je zakoračila u novu eru. Slobodan Milošević već je bio zajahao velikosrpskog tigra, SPC je "srpskim zemljama" pronijela mošti kneza Lazara, Jugoslavijom su se valjali mitinzi istine u režiji Miroslava Šolevića. Rat je kucao na vrata.
A u Hrvatskoj se slavilo.
Počelo je misom u zagrebačkoj katedrali, potom se HDZ-ova vrhuška kroz špalir popela do Markova trga. U prepunoj velikoj dvorani Sabora natiskali su se zastupnici izmiješani s brojnim uzvanicima: kardinalom Franjom Kuharićem, imamom Šefkom Omerbašićem, predsjednikom Židovske općine u Zagrebu Slavkom Goldsteinom, predstavnicima znanstvenih i kulturnih institucija te konzularnog zbora.
Šuvarov brzojav
U ime hrvatskog plemstva zastupnicima se obratio barun Janko Vranyczany Dobrinović, koji je iz Bruxellesa ponovno pozdravio "približavanje jednog starog europskog naroda u obitelji demokratskih europskih naroda kojoj i spada".
Stipe Šuvar, hrvatski član Predsjedništva SFRJ, poslao je brzojav u kojemu je zaželio Saboru da "uspješno djeluju na dobrobit Hrvatske i svih njezinih građana u interesu demokratskog razvoja i svestranog napretka suverene Hrvatske u sastavu Jugoslavije".
No zvijezda dana bio je Tuđman.
– Dvorana je bila prepuna zastupnika i uzvanika. Dočekali su ga kao božanstvo – kaže nam danas Vladimir Šeks, HDZ-ov veteran koji je iz prve ruke toga dana svjedočio zbivanjima u sabornici.
Sjeća se Šeks i što je kumovalo tako premoćnom trijumfu HDZ-a na izborima. S 40 posto glasova biračkog tijela ta je stranka premoćno osvojila većinu u sva tri vijeća Sabora.
– SKH–SDP se nadao da će im većinski izborni sustav, čiji je glavni projektant bio profesor Smiljko Sokol, donijeti pobjedu. Ja sam se s druge strane zalagao za čisti razmjerni sustav. Mislio sam da su tako veće šanse za HDZ. Oni su bili iskreno uvjereni da će pobijediti, no nakon objave rezultata Ivica Račan i vodeći ljudi SKH shvatili su da trebaju priznati i prihvatiti pobjedu HDZ-a, jer je HDZ jedini bio sposoban boriti se protiv rastućeg velikosrpskog projekta. Njima je nakon tih izbora na neki način i laknulo – ocjenjuje Šeks.
Tuđman kao Kennedy
Tuđman, koji je 30. svibnja 1990. izabran za predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske, u zgradi hrvatskog parlamenta dočekan je ovacijama. U svojem je govoru istaknuo povijesnu ulogu Sabora u očuvanju hrvatske državotvornosti. I jasno i neskriveno, u trenutku kada je Hrvatska još bila dio Jugoslavije, najavio njezino osamostaljenje. U govoru je u jednom trenutku parafrazirao i Kennedyja.
– Svi mi zajedno moramo biti prožeti sviješću da od svoje Hrvatske ne možemo očekivati više negoli što sami pridonesemo njezinu boljitku, da bismo plodove svoga rada mogli uživati i mi sami, i naša djeca, i djeca naše djece – ustvrdio je Tuđman, zaogrnut za tu prigodu predsjedničkom lentom.
Poslije je otišao ispred zgrade Sabora poljubiti zastavu i pustiti suzu radosnicu. Na punom Trgu Republike – današnjem Jelačić placu – organizirana je velika fešta, na pozornici je dječja kolijevka iskorištena kao prigodan simbol rađanja hrvatske države, a slavlje se do sitnih noćnih sati nastavilo na obalama zagrebačkog jezera Jarun.
U Saboru toga dana, međutim, nije bilo političkih predstavnika kninskih Srba. Njihova Srpska demokratska stranka odlučila je bojkotirati konstituiranje Sabora. U brzojavu koji su poslali stoji da se SDS "odlučio da produlji suspenziju odnosa sa hrvatskim Saborom i kroatocentričnim političkim stranačkim organizacijama." Kao izgovor za bojkot navedeno je "prepoznatljivo nasilje nad članom mjesnog odbora Benkovac Miroslavom Mlinarom."
Bez predstavnika Srba
– Akt privremenog prekida odnosa nije izraz gnjeva ili političkog prkosa, niti ultimatum. Čin je duboko povezan s gubitkom poštovanja i samopoštovanja srpskog naroda u Hrvatskoj – poručio je izvršni odbor SDS-a.
– Na toj prvoj sjednici ostalo je upražnjeno mjesto za potpredsjednika Sabora iz redova srpske nacionalne manjine. To je bilo mjesto rezervirano za Jovana Raškovića, no on je odustao, pa je Sabor za potpredsjednika izabrao Simu Rajića iz SKH-SDP-a. Već u kolovozu 1990. Rašković je u Kninu pozvao srpski narod na ustanak, a veliki dio srpskih zastupnika se ili pasivizirao, ili i aktivno sudjelovao u pobuni – navodi Šeks, koji je toga dana izabran za jednog od trojice potpredsjednika Sabora.
Na Tuđmanovu inicijativu, 30. svibnja proglašen je Danom državnosti.
– Oni koji su bili protiv toga govorili su da tog datuma nije stvorena Hrvatska. Nitko nikada to nije ni tvrdio, ni Tuđman ni mi ostali. Tada je došlo do promjene vlasti, Tuđman je izabran za predsjednika Predsjedništva, a toga dana u Saboru su udareni temelji za stvaranje suverene države na ideji nacionalne pomirbe hrvatskog naroda i zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske – ističe danas Šeks.
U srpnju su usvojeni amandmani na Ustav kojima su s grba i zastave skinute ideološke oznake iz socijalizma. U prosincu 1990. donesen je Božićni Ustav, a 8. listopada 1991., nakon raketiranja Banskih dvora, donesena je ustavna odluka o raskidu svih državnopravnih veza s ostatkom Jugoslavije.
– Taj proces, koji je okončan međunarodnim priznanjem RH u siječnju 1992. godine, započeo je na dan konstituiranja prvog nestranačkog Sabora. Zato je to povijesni datum – zaključuje Šeks.
Hrvatska je u međuvremenu prošla rat i "Oluju", ušla u NATO i Europsku uniju, sporo i mukotrpno gradila svoje institucije, patila se s posljedicama pretvorbe i privatizacije, osudila svojeg premijera i njegov HDZ za korupciju. A 32 godine sasvim je dovoljno vremena da podvučemo crtu i vidimo jesmo li, kako je te 1990. u Saboru najavljivao Tuđman, uspjeli izgraditi "život dostojan slobodnih ljudi u svojoj jedinoj, napaćenoj, ali svetoj domovini".
Ili smo na tom ispitu negdje ipak pokleknuli.