Bila je to jesen ljeta gospodnjeg 2011. godine. Puno prije nego je smrtonosni virus poharao svijet, jedan se splitski svećenik oteo kontroli nadređenog nadbiskupa.
Prelat je govorio jedno, svećenik je radio drugo. I jedan i drugi bili su uvjereni da su u pravu. Svećenik je tvrdio da čini pravu stvar za svoju zemlju i svoj narod. Nadbiskup pak da time narušava crkveno zajedništvo. Omalovažava svećenički red. I krši crkvene zakone.
Nakon što su se neko vrijeme natezali, zadnja je, naravno, bila prelatova. Neposlušnu svećeniku izrečena je mjera zabrane ispovijedanja, propovijedanja, slavljenja mise i nošenje svećeničkog odijela.
Sigurno ste pomislili da je dotični svećenik na nekoga nasrnuo. Nekoga danima javno vrijeđao, psovao, proklinjao. Nekoga, ne daj Bože, fizički ugrozio.
Suspenzije se u Katoličkoj crkvi ne izriču tako lako. Pogotovo ne starijem svećeniku koji dijeli sakramente već četiri desetljeća. Koji vjerno slijedi crkveni nauk. I koji je, uza sve to, u pastvi i prilično popularan.
Ništa od toga nije u studenom te 2011. pomoglo don Ivanu Grubišiću, kojega je nadbiskup splitsko-makarski Marin Barišić naumio kazniti jer se drznuo kandidirati na listi za Hrvatski sabor. I – a to je neke u Crkvi posebno zaboljelo – na tim izborima čak i pobijediti.
Preuzvišeni se tada pozvao na Zakonik Kanonskog prava koji svećenicima zabranjuje političko djelovanje. Grubišić se, pak, pravdao da kanon zabranjuje svećenicima da se bave stranačkom politikom dok su u službi. Napominjući pritom da on nije osnovao stranku, te da je još ranije otišao u mirovinu.
Grubišić, naravno, nije nikog napadao, vrijeđao niti mu ugrožavao zdravlje. Samo je dozvolio da ga narod većinom glasova izabere u Sabor. I zato je dobio drakonsku zabranu. Njegov je nadbiskup odlučio poslati poruku. I to je i učinio.
Nećemo sad ovdje navoditi poznate slučajeve svećenika, inače člana HDZ-a, koji je svojedobno izabran za zastupnika u Hrvatski sabor. Niti svećenika koji je vodio jedan ured Vlade Republike Hrvatske. Ni svu onu silu političkog navijanja za ovu ili onu stranku koja se uoči svakih izbora može čuti s propovjedaonica diljem zemlje.
Spomenut ćemo tek slučaj don Josipa Delaša, župnika splitske župe Svetog Leopolda Bogdana Mandića. Svećenika koji već tjednima odbija poslušati nalog svojeg nadbiskupa. Koji, suprotno izričitim nalozima Crkve o "Redu mise bez naroda", održava bogoslužja u crkvi i ispred crkve na kojima prisustvuju vjernici. Koji pritom dijeli pričest.
Javno omalovažava papu Franu, hrvatske biskupe i policiju. Koji, u trenutku kada se COVID-19 širi Splitom, svojim postupcima ugrožava zdravlje i živote ljudi. Koji se, priznali su to i u njegovoj nadbiskupiji, potpuno oteo kontroli.
Hrvatska biskupska konferencija je od samoga početka pratila i poštovala sve naloge državnih vlasti vezane uz COVID-19. Još odavno odredili da se mise mogu držati, ali bez fizičkog prisustva vjernika. Da se bogoslužja mogu pratiti na televiziji. I da vjernici u ovim izazovnim vremenima trebaju slijediti upute Nacionalnog stožera.
U preduskršnje vrijeme tome su se prilagodili gotovo pa svi župnici. Ima onih koji su se popeli zvonik da blagoslove župljane. Onih koji su blagoslov s Presvetim obavili iz gepeka džipa, vozeći se kroz ulice svojih župa. Onih koji su svaku misu prenosili na YouTube kanalu, slaveći tako Boga i u ovim izazovnim vremenima.
Svi osim don Delaša.
Na zgražanje svih građana, vlasti i cijelog kršćanskog puka u Hrvatskoj koji se s pravom pita zašto Crkva ne spriječi svojeg svećenika da – grubo zvuči, ali je tako - čini zlo.
Jer ugrožavanje zdravlja vjernika u vrijeme epidemije i nije ništa drugo nego zlo. Puno veće - i po crkvenim, i po svjetonim zakonima - od onoga za koje je bio optužen pokojni don Ivan Grubišić. Sad je samo pitanje kada će u vrhu splitsko-makarske nadbiskupije to shvatiti. I nesretnom Delašu konačno uskratiti pravo da služi misu.
Bar dok ne prođe korona. I dok svi ponovno ne budemo sigurni.
#CRKVA#DON JOSIP DELAŠ#DON IVAN GRUBIŠIĆ