- Što je ono pisalo... - lupio se po čelu naš kolega, dugogodišnji sportski novinar, kad smo ga upitali zna li kako je glasio mural Tornada ispisan velikim kićenim slovima na dugačkom betonskom zidu u Tuđmanovoj ulici, ispred nekadašnje Tvornice kruha, koja je sada prenamijenjena u stambeni blok.
- Znao sam, čekaj, čekaj... Je li "Samo Zadar nosim ja u duši" ili... Nisam siguran..." pokušavao se sjetiti.
I nije jedini. Koga smo god pitali među kolegama u našoj blic anketi nitko se nije mogao sjetiti natpisa koji je ovih dana pretvoren u prašinu, zajedno s velikim betonskim zidom.
- Ma znaš što, guglaj, pa ćeš naći. Uostalom, lako ćemo za mural. Glavno da na tom dijelu dobijemo širi nogostup, da kao ljudi možemo prolaziti, a zidova za murale će uvijek biti! - zaključio je naš razgovor.
Naš kolega je ipak bio u pravu. Na zidu su bili prerađeni stihovi bibinjskog pjesnika Ante Sikirića iz pjesme "Samo more nosim ja u duši" koje svi znamo zahvaljujući jedinstvenoj izvedbi Tomislava Bralića i klape Intrade.
Ali što ćemo, takva je sudbina grafita i uličnih murala svugdje u svijetu. Neki traju vjekovima, neki nestanu preko noći, a mi se u međuvremenu pokušavamo sjetiti zašto ih nismo zapamtili...