Lukrecija Pavičić-Domijan, dugogodišnja zadarska i hrvatska konzervatorica preminula je 25. travnja u 77. godini života.
Nakon što je na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirala studij hrvatske književnosti i povijesti umjetnosti, zaposlila se sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zadru kao konzervatorica za pokretnu kulturnu baštinu. Ubrzo je postala voditeljica tog odjela.
Impresivno je njezino zauzeće u dokumentaciji, evidentiranju i formalno-pravnom registriranju, upravo bezbrojnih i svakovrsnih kulturnih dobara u ovoj domeni, od pojedinačnih predmeta do kompleksnih, uglavnom sakralnih zbirki i riznica. Intenzivnu suradnju ostvarila je s brojnim samostanskim zajednicama, posebno s onima ženskim benediktinskim. Valja istaknuti znanstveno, strukovno i izvrsno likovnu postavljenu izložbu u njihovom Samostanu u gradu Pagu. Skrbila je i o istovrsnom inventaru u zavičaju njezinih roditelja, pa i njenom, u Starome Gradu na otoku Hvaru.
Posvetila je dobar dio svojeg zauzeća u spoznaji vrsnoće i mnogovrsnog dobra povijesnog tekstila do tada poprilično zanemarenog.
Od brojnih stručnih, pa i znanstvenih, povijesno umjetničkih radova, ističe se koautorstvo s akademikom Ivom Petriciolijem u upravo velebnom novom katalogu-monografiji Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru. Vrijedno je spomena i njezino zauzeće istovrsnog karaktera na području primorske regije u Republici Sloveniji.
Posebno zahtjevan bijaše novi, beskrajno značajan, angažman u obavljanju dužnosti Glavnog inspektora za pokretnu kulturnu baštinu u Ministarstvu kulture, gdje je njezin doprinos upravo nenadoknadiv.
Mirovina njezina nije bila simboličan mir, već je nastavila možda s još većim zanosom i slobodnim osobnim izborom, pa i s ljubavlju pretakati svoj unutrašnji poriv u očuvanje i svakovrsnu emanaciju ovog posebnog i značajnog dijela naše baštine.
Ovakvo radno i životno zauzeće vrijedno je prepoznato u Ministarstvu kulture. Ministrica Nina Obuljen-Koržinek uručila joj je 2019. godine nagradu ”Vicko Andrić“ za životno djelo, a naša je Lukrecija nastavila, takoreći do nedavne smrti ostvarivati svu onu radost u svakovrsnom očuvanju naše kulturne baštine.