U Hrvatskoj će se, najkasnije do početka ljeta, morati izabrati 301 direktor turističkih zajednica. Toliko, naime, turističkih zajednica ima u Hrvatskoj, od čega veliki dio u Dalmaciji koja najvećim dijelom živi upravo od turizma.
Direktori turističkih zajednica, pogotovo u manjim dalmatinskim mjestima, pa i gradovima, nešto su poput turističkih gradonačelnika. Svi znaju tko su direktorice i direktori turističkih zajednica, oni se često i glasno komentiraju i njihovi potezi pod oštrom su lupom svekolike javnosti. Baš kao nogometni izbornici, u Dalmaciji su svi i direktori turističkih zajednica, svi znaju kako najbolje razvijati turizam. Ako su sezone loše, krivi su direktori, a ako su dobre, onda su mogle biti i bolje da je direktor "bolje radio".
Direktori su do sada bili zapravo direktori Ureda turističkih zajednica čijim radom upravlja Vijeće turističke zajednice. Direktori ustvari operativno provode odluke koje donosi Turističko vijeće kojega čine predstavnici najvažnijih turističkih dionika s tog područja, a najviše krovno tijelo je Skupština turističke zajednice. Na čelu jednog i drugog tijela nisu direktori već po odredbi zakona – načelnici, gradonačelnici i župani. To su, naravno političke funkcije, ali politika određuje i izbor direktora turističkih zajednica, jer stvari su tako postavljene.
Do sada su direktori stolovali bez ograničenja, odnosno sve dok im Skupština prihvaća plan i program rada, ali zakonske odredbe to su promijenile i sad im je mandat ograničen na četiri godine. Zbog toga se i provode izbori. Svi će dosadašnji direktori sami sebi dati - otkaze.
Dobra je to prigoda da se malo "provjetre" uredi turističkih zajednica, u nikad težoj i zahtjevnijoj turističkoj godini, izazovnijoj možda čak i od korona krize, zbog izbijanja rata na europskom tlu i rastuće agresije koja se nadvila nad svijet. Jer još se sjećamo, kad puške zagrme, turizam prvi zamre. Izazovno vrijeme za turizam od kojega, podsjetimo, živimo, traži odvažne direktore, iskusne lisce iz struke, dobre menadžere, vizionare, hrabre ljude koji se mogu uhvatiti ukoštac s krizom koja se valja pred vratima. Hoće li se uopće javiti na natječaje?
Možda su obeshrabreni jer se i dosadašnji se direktori mogu opet kandidirati. Ukoliko se potvrdi izbor dosadašnjih kadrova, ništa se ne mijenja, a izaberu li se novi direktori i direktorice, stari mogu ostati raditi u turističkoj zajednici, doduše ukoliko postoji radno mjesto za njih. Bez obzira što direktori "samo" provode odluke Vijeća turističkih zajednica, oni su ipak najvažnije karike koje često određuju turistički razvoj mjesta, grada ili županije godinama, pa i desetljećima unaprijed. Zašto se onda tako sramežljivo priča o raspisivanju natječaja i izboru direktora turističkih zajednica, kao da je to već unaprijed gotova stvar?
Upravo zato jer prste u svemu najviše ima politika, struku se uglavnom i ne pita baš za mišljenje. Izbori baš svih direktora turističkih zajednica, jedinstven događaj u povijesti hrvatskog turizma, a još važnije njegove budućnosti, zbog politike koja kod nas o svemu odlučuje, prolaze potiho kao da se radi tek o pukoj formalnosti koju treba zadovoljiti. Nitko ništa ne očekuje od toga i već se unaprijed sve zna?
Čudni su i uvjeti natječaja prema kojemu kandidati ne moraju imati iskustva u turizmu, dovoljno je tek znanje jednog stranog jezika (za regionalne direktore i krovnu HTZ i poznavanje dodatnog drugog stranog jezika), te poznavanje rada na računalu. Uz to kandidati trebaju priložiti i prijedlog četverogodišnjeg programa rada turističke zajednice. Kad ih se izabere, više neće biti direktori ureda, već direktori turističke zajednice na mandat od četiri godine.
Teško da će budući direktori turističkih zajednica biti birani suprotno volji (političke) vlasti. Bez obzira na promjene zakona (i mandata), direktori turističkih zajednica i nadalje ostaju više političke nego stručne funkcije i to od vrha HTZ-a do najmanjih turističkih ureda u mjestima.
Mada turizam itekako treba politici (a ne obrnuto), politika odlučuje o turizmu. Nelogično, ali što je kod nas logično.