9) SRIJEDA/14.SVIBNJA/2025.
Bilo je napeto kao u tvornici tregera, piše kolega Gjergja u izvještaju s ”El Clasica” Prve županijske nogometne lige, igranog u Sukošanu između susjeda, Zlatne luke i Bibinja. Kako se napetost mjeri u tvornici tregera ne znam, ali napetost na lokalnim izborima u Zadru može se rezati nožem. Samo kad bi netko taj nož izvukao i napetost presjekao. Kuha se kao u ekspres loncu, ulozi su veliki, gubici su nesagledivi, a nervoza se potiskuje na najjače.
Zgodna ilustracija tome je Kalmetina izjava u Pagu otprije šest dana koju je objavio Zadarski.hr. Na predstavljanju HDZ-ovog kandidata za župana i dožupana, Kalmeta je, misleći na Josipa Bilavera, ali i Šimu Erlića, rekao kako jedino lud čovjek ili onaj koji je zadojen mržnjom ne bi izabrao čovjeka koji dolazi iz Vlade. Kalmeta je eksplicitno htio reći kako je imati za župana ili gradonačelnika čovjeka koji je na tu dužnost došao odričući se mjesta u Vladi, velika prednost za svaku (malu) zajednicu, jer oni, kako se izrazio, na brzom biranju imaju svoje bivše kolege u Zagrebu...
Kalmetina najveća vrijednost kao političara - zbog čega će mu jednog dana podići spomenik u Zadru – njegov je istančani osjećaj za politički pragmatizam. Nitko kao on u modernom Zadru nije bio sposoban tako dobro iskoristiti prednosti, ali i slabosti sustava u kojem je proveo karijeru. Tu vertikalnost vlasti, koju naglašava, patentirao je baš on. Odlaskom za ministra omogućio je Zadru i županiji milijarde državnog novca, i to se ne može osporiti. Ali ja svejedno, da se ne shvati kao prigovor, ipak preferiram dosadnu skandinavsku meritokraciju, u kojoj nije potrebno ”imati vertikalu” da bi dobio ono što mi zakonski pripada.
No i kad je bio najranjiviji, kad je bio najizloženiji napadima, Kalmeta nije potezao teške riječi. Kao gradonačelnik znao bi uputiti žaoku na provokacije iz redova opozicije, ali je uvijek ostajao u registru pristojnog i odmjerenog. Katkad možda verbalno nespretan, no nikada tako izravan.
U Pagu nije bio izložen provokaciji, a izletjelo mu je nešto što ne može vratiti. Da je slično kazao netko s druge strane političkog ringa, sumnjam da ga hadezeovci ne bi razapeli do izbora, a po potrebi i do kraja drugog kruga. Zato ovaj ispad pripisujem nervozi, jer Kalmeta je kao prvi čovjek stranke na ovim izborima, možda kao nikad prije, pod posebnim pritiskom. Pod imperativom pobjede koju već sada može dodirivati vrškovima prstiju, ali još uvijek daleko od toga da je može mirno pospremiti u džep.
Kalmeti u prilog ide i atmosfera dosadašnje kampanje koju svi vode pod egidom netalasanja, pa će ta ”zadojena mržnja” moguće proći ispod radara. Što je izgleda svima u interesu. Do drugog kruga.
Naime, izuzev nekoliko Radetinih nasrtaja na Erlića, kampanja prolazi bez većih incidenata. Kad se usporedi s atmosferom u Splitu, Zadar izgleda kao Marija Bistrica. Tamo se još samo očekuje završni napad zombija, sa sve četiri strane svijeta.
Mlakost kampanje najbolje su pokazala sučeljavanja kandidata na televiziji Diadora. Sedam kandidata za gradonačelnika i četiri za župana u atmosferi televizijske ispovjedaonice priznavali su svoje grijehe, a novinar, u ulozi svećenika, svima je za pokore dijelio Zdrave Marije i Oče naše. Nema međusobnog prepucavanja, upadanja u riječ, osporavanja, predbacivanja. Nema životne dinamike, nema političke strasti. Samo deklariranje naučenih fraza, referati na temu domaćeg rada kako vidim budućnost svoga zavičaja. Užasno, užasno dosadno. Nismo čuli ništa novo, nismo saznali ništa bitno, kao da će sutra svi skupa, u duhu bratstva i jedinstva, dijeliti dvije najodgovornije političke dužnosti u Zadarskoj županiji.
Stvara se privid nekonfliktnosti, ali ispod kože ključa. I jedni i drugi kao strune čekaju krivi korak suparnika ne bi li mu skočili u oči. Taktizira se nevidljivim. Manipulira se ekonomijom mikro ucjena. Svi znaju sve o drugom, gdje je tko tanak, profesionalno ali i privatno. Tko prvi krene u otvoreni fajt, mogao bi i prvi dobiti u jaketu. Nitko ne zna tko s kim igra, ali svi znaju ušto se igra. Tko je kome danas oponent, a tko sutra koalicijski partner. Naravno da se to već sada zna, ali u predstavi za javnost podjele su fluidne. Izbori u Zadru tako prolaze u politici odvraćanja. Svjesni su da se mogu međusobno uništiti pa se nabolje držati strategije detanta i smanjenja međusobnih napetosti.
Da je ta sučeljavanja bilo prikazati nekome u Belom Manastiru, ne bi shvatio tko je na vlasti a tko želi doći na vlast. Možda bi prepoznao Erlića, ali bi se sigurno zapitao: što ministar radi u toj mračnoj dvorani?
Medijski format je osmišljen tako da se svako iskakanje izvan okvira postavljenog pitanja nagrađuje ekskomunikacijom. Imamo savršenu persiflažu, predizborno odmjeravanje snaga s anesteziranim kandidatima, privid reality demokracije. Televizijske praonice šarenog rublja s dvostrukom dozom omekšivača. Čisto i mirišljavo. Ništa nije bitno i svi su jednako nevažni. Nitko nema što reći jer sve je već rečeno.
U takvom medijskom zombilendu najzanimljiviju su nezavisni kandidati. Nezavisni poput Ninčevića i ”nezavisni” poput Žuvele. Ninčević svoj simbolički, ali i stvarni kapital, stečen u polju poduzetništva, pokušava transferirati u polje političkog djelovanja. Fenomen Trumpa pokazuje da je to itekako moguće provesti na uspješan način, ali ni Trupovi savjetnici koje je Ninčević angažirao ne mogu to izvesti u dva mjeseca. Sadržajno, Ninčević je uz Erlića iznio najviše novih ideja i konkretnih prijedloga koje ih kao gradonačelnik misli provesti. Štoviše, sve bitne Erlićeve teme iz programa poklapaju se s Ninčevićevima koje je on javnosti predstavio nekoliko tjedana ranije, kroz potpuno originalan dijalog s građanima.
Nije samo u tome Ninčević bio inovativan. Na prvom susretu s novinarima otkrio je svoj zdravstveni karton, predstavio je svoju suprugu i djecu, što niti jedan zadarski političar, a možda i hrvatski, nije napravio ulaskom u kampanju. Najveća inovacija je njegova kandidatura za gradonačelnika bez liste za vijeće. Ninčević ne želi tezgarenje oko većine, traži placet svih izabranih vijećnika, ako im je stvarno u interesu boljitak građana. Zvuči naivno, pomalo mesijanski, ali treba honorirati dobru volju i sadržaj.
Žuvela je potpuni Ninčevićev opozit. Uvjeren da mu je ugled poznatog ginekologa iz Benkovca dovoljan za uspješan rezultat, vodi potpuno besadržajnu kampanju. Najslabiju od svih ozbiljnih pretendenata na vlast. Ne pamtimo neku njegovu ideju, misao ili prijedlog za bolji Zadar. Žuvelu osim toga od prvog dana prati kompleks Kristijana Kapovića. Otac ”Platforme za promjene”, poput biblijskog Noe, na nju je ukrcao po dva predstavnika ostatka ostataka raznobojnih raspadnutih stranaka i nešto nezavisnjaka. Iz spektra centra i lijevog centra, s nekoliko stidljivih liberalnih tragova. Žuvelina izjava kako je on liberal, ali ne želi gay pride u Zadru, najbolje oslikava ideološku, ali i sadržajnu konfuziju, koju Nezavisni predstavljaju. Očekuje se da uskoče u gradski i županijski parlament gdje ih čeka ključan test: koliko su Nezavisni stvarno nezavisni? Hoće li se platforma nasukati na prvoj hridi ili uspješno akoštati - podno Troje?
Posljednji uistinu nezavisni u gradskom vijeću bili su sedmero veličanstvenih s liste Enija Meštrovića. Kako će sada proći, bolno je prognozirati, ali ni sam Ričard puno ne očekuje. Htio sam reći Enio, ali cirkusu u Gradskom vijeću kojemu smo svjedočili zadnje četiri godine, ionako bi više pristajao njegov alter ego. Čovjek koji govori ono što misli. A čovjek koji govori istinu nema puno prijatelja.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
8) UTORAK/13.SVIBNJA/2025.
Zašto je Ivica Maštruko podržao Juru Zubčića? Znate li da je o gradonačelniku odlučila 1/5, a o županu 1/6 svih birača!
- Dobar je, pošten i fin. Djeluje samostalno i ozbiljno. HDZ-ovi kandidati mi izgledaju kao ispostava vlasti iz Zagreba. A to mi posebno smeta, kad se Zagreb petlja u lokalnu politiku. Ima moju punu podršku, govori mi Ivica Maštruko, bivši hrvatski diplomat i umirovljeni profesor sociologije religije, čovjek koji je odbio Tuđmanov poziv da uđe u HDZ, a kako ga nisu htjeli u zadarskom SDP-u, političku karijeru je završio u HNS-u, kao saborski zastupnik, čiji je mandat, umjesto njega, odradio ratni zapovjednik Željko Kurtov Buš.
Zubčić je zaslužio Maštrukovu podršku kao kandidat SDP-a za župana, baš u ponedjeljak, kad je obilježio sto dana predizborne kampanje. Originalne, pametne, duhovite, argumentirane, uvjerljive, inkluzivne. Osobno smatram, a nisam jedini, da Zubčić vodi najbolju kampanju na ovi izborima. Njegova ”one-man-band” produkcija na društvenim mrežama, u kombinaciji s gerila marketingom, prometnula ga je u najozbiljnijeg protukandidata Josipu Bilaveru iz HDZ-a. Koji je prema predizbornim anketama u vodstvu, ali ne zbog svoje osobnosti, popularnosti ili utjecaja, već prvenstveno zbog imena stranke koja stoji iza njega.
Objektivne hendikepe koje ima u kampanji u odnosu na glavnog konkurenta, kao što su veća financijska i stranačka podrška, Zubčić nadoknađuje kreativnošću i iskrenim pristupom sadržaju koji dodiruje građane. HDZ-u je ostavio tzv. velike teme i važne projekte, a on se bavi životnim problemima. Naizgled sitnicama s kojima se građani mogu lako identificirati, kroz koje im Zubčić osvještava bolesti sustava i predlaže konkretne lijekove. Ležerno, pozitivno, poticajno, bez ideologije i indoktrinacije.
S druge strane ima sustav umreženih interesa. Na izborima ga predvode masno plaćeni spin doktori kako bi nam plasirali njihovu, a ne našu stvarnost. S nepamtljivim sloganima koje pišu zlatnom i kraljevsko plavom. Kičasto i sterilno, miljama od realnih problema lokalne zajednice. Baš kao neki produkt iz Zagreba, što kaže Maštruko. Ali zato nastupaju odvažno i samouvjereno. Snaga je moć, moć je stabilnost. Moć koja počiva na tri poluge: institucije, novac i stranačka vojska.
Neki bi ovaj tekst mogli shvatiti kao širenje demokratskog defetizma, no namjera mi je upravo suprotna, ukazati na štetne posljedice političke monokulture koja je zarobila sustav: lokalni, regionalni i državni. Koja guši politički pluralizam i osiromašuje društvene procese, a svoje pipke ima u svim segmentima vlasti. Savladati takvu himeru moguće je jedino na izborima. Pod uvjetom da birači uistinu žele promjene. Zato je bitno razumjeti mehaniku jednog takvog sustava moći.
Prvi kotačić je pasivno biračko tijelo. Na izborima 2021. u Zadru je bilo registrirano 64.126 birača i njih 160.516 u županiji. U prvom krugu izbora izašlo je 39,24 posto birača u Zadru i 45,27 posto u županiji. Dakle, više od 60 posto građana Zadra s pravom glasa nije glasalo, a u županiji je takvih bilo oko 55 posto.
Ako idemo dalje, podaci su još zanimljivi. Za gradonačelnika Zadra na prošlim izborima u prvom krugu izašlo je ukupno 25.164 birača. Od toga je njih 9.683 ili 38,47 posto glasalo za Dukića, što je 15,1 posto svih registriranih birača.
U drugom krugu izašlo ih je 38,95 posto, a za Dukića je glasalo njih 13.091 ili 52,42 posto, odnosno 20,4 posto ukupnog broja birača. O gradonačelniku Zadra na prošlim je izborima dakle odlučila petina svih upisanih birača!
Ove godine na biračkim popisu u Zadru je 2194 birača manje (umjesto 64.126 ima ih 61.932), što znači da će kod iste ili slične izlaznosti na izbore HDZ-u za pobjedu trebati još manje glasova.
Stvari su još zanimljivije na razini županije. U prvom krugu 2021. na izbore je izašlo 72.660 birača, odnosno 45,27 posto. Od toga je njih 31.444 ili 43,27 posto glasalo za Longina, što je 19,59 posto od ukupnog broja birača.
U drugom krugu izlaznost je bila slabija, 32,84 posto (52,704 birača), a Longin je osvojio 26.310 glasova, što je svega 16,03 posto od ukupnog broja birača. HDZ je tako s niti šestinom glasova svih birača osigurao mjesto župana!
Ove godine na popisu je 155.034 birača, čak 5482 manje, što znači da će kod iste ili slične izlaznosti HDZ-u trebati još manji broj glasova nego na prošlim izborima.
Kad se ovim brojkama doda činjenica da HDZ u Zadarskoj županiji broji oko 12.500 članova, onda je jasno koliko im malo treba da zadrže vlast na izborima.
Zato je izlaznost ključna i zato se HDZ trudi smanjiti raspršivanje glasova već u prvom krugu. Jer u drugom, naučili su prošli put, možda jedva izvuku živu glavu.
Drugi indikator moći je novac. Istog dana kad je Zubčić obilježio svojih sto dana terenske kampanje, objavljeni su dosadašnji troškovi financiranja predizbornih kampanja. Oni jasno pokazuju da moć HDZ-a leži u novcu. Primjerice, Erlić je dosad u kampanji potrošio 30.492 eura, no samo od donacija je dobio 47.150 eura. Doniraju članovi stranke, simpatizeri, poduzetnici, direktori gradskih tvrtki, županijski pročelnici... Usporedbe radi kandidat SDP-a Radeta potrošio je 12.219 eura, a od donacija je dobio - 320 eura! Ostali kandidati donacije nisu ni prijavili.
Slično je u županiji, Bilaver je potrošio 23.619, a od donacija je dobio 26.400 eura. Zubčić je potrošio 19.546 a donacija - nije imao!
Kad je Tomašević preuzimao vlast u Zagrebu, imao je najviše donatora. Na stotine donacija u malim iznosima dobio je od običnih, anonimnih ljudi. One su imale simboličnu vrijednost kao pokazatelj hrabrosti onih koji nemaju puno da su spremni uložiti nešto u željenu promjenu. Koja se na koncu dogodila. SDP ovdje nema ni blizu takvu podršku. Kao da ni sami članovi stranke, njihovi partneri i simpatizeri, ne vjeruju u mogućnost promjene pa ne žele rasipati svoj novac.
Treća konstanta svih HDZ-ovih izbornih pobjeda je moć ”zarobljene države”. Samo u Zadru, letimičnim nabrajanjem, egzistira preko 60 raznoraznih lokalnih, regionalnih i državnih institucija, ustanova, tvrtki, agencija... Ljudi koji ih vode, ali i cijele upravljačke strukture u njima, politički su odabrani, kao članovi stranke ili odani simpatizeri. Oni kontroliraju javni novac, imaju mandate da troše proračunska sredstva, u njihovim rukama je doslovno kapital jedne zajednice. Kad njima pribrojimo još najmanje 20-ak općina i šest gradova koje vodi HDZ, njihove uprave, javne tvrtke i privatne tvrtke s kojima su uhodali dugogodišnje poslove... to su nove tisuće discipliniranih glasača. Bez članova rodbine, prijatelja i poslovnih partnera koji se međusobno podržavaju. Jer samo uzajamnom potporom taj metastazirajući parazit može se održati na životu, a da pritom ne ubije svog domaćina.
Zubčić se u politici pročuo kad je grafit ”Ubij Srbe” intervencijom pretvorio u ”Ljubi Srbe”. Istu tehniku Zubčić je i sad koristio kad je precrtavao slova na vlastitim plakatima mijenjajući im poruku iz negative u pozitivnu. Jer, realno, samo se tako - potezom pera, odnosno zaokruživanjem ”pravog” kandidata - može promijeniti naša sudbina na izborima, poručuje ”Naš Jure”.
Slažem se, ali ne bih se kladio.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------
7) PONEDJELJAK/12.SVIBANJ/2025.
Kako izgleda osveta kad pobijedite "senatora" u maloj općini. Ništa me više ne čudi. Pravo čudo bilo bi da HDZ izgubi izbore
Izbori su za šest dana, a već tjedan dana poznati su pobjednici u deset općina (od 28) na području Zadarske županije, gdje se na izborima natječe jedan kandidat. Njima je dovoljan samo jedan glas da i službeno postanu novi stari načelnici. To su općine Bibinje (Šime Sekula, HDZ), Pašman (Krešimir Ćosić, HDZ), Poličnik (Davor Lončar, HDZ), Ražanac (Damir Jordan, HDZ), Sali (Zoran Morović, HSS, SDP, HNS-LS), Stankovci (Željko Perica, nezavisni), Sv. Filip i Jakov (Zoran Pelicarić, HDZ), Škabrnja (Ivan Škara, HDZ), Tkon (Anđelo Palaškov, nezavisni) i Zemunik Donji (Ivica Šarić, HDZ).
Među tim ”konstantama” ima dosta političkih veterana, a najpoznatije ime je zasigurno Davor Lončar iz Poličnika kojem će to biti osmi uzastopni mandat. Lončar iza sebe ima i jedan saborski mandat, na ovim je izborima bio ozbiljan kandidat za zadarskog župana, ali je na koncu ipak ostao tamo gdje je započeo i gdje je ostvario impresivnu političku karijeru: u maloj općini u zaleđu Zadra koju je pretvorio u primjer dobre prakse. Bez sumnje jedan od najboljih, ako ne i najbolji načelnik u Zadarskoj županiji.
Ako je nešto obilježilo ovaj izborni ciklus onda su to bili ”izazovi” oko prikupljanja potpisa za kandidate i sastavljanje lista ne samo za male općine, nego i za gradove, pa i za samu županiju. Sve je teže kvalitetne pojedince privoljeti da sudjeluju na izborima. Bazen je iscrpljen, mladi su nezainteresirani, a kvalitetni pojedinci su demotivirani. Ako ih politika i zanima, ne žele se upuštati u lokalne obračune, ne žele ulaziti u konflikte s vidljivim i nevidljivim protivnicima, negdje i pravim neprijateljima.
Monopol velikih stranaka stvorio je političku monokulturu u malim sredinama. Namjerno se promiče politička apatija i pasivnost uz poruku ”promjena je Sizifov posao”, a ako negdje i postoji tračak nade, sudjelovanje u prevratu bi vas prije ili kasnije moglo skupo koštati. Jedan nezavisni kandidat je nakon prošlih izbora na kojima je preuzeo vlast od HDZ-ovog ”senatora”, u manje od godine dana dobio preko 40 kaznenih prijava. Sve su bile anonimne i sve su imale isti rukopis. Godinu dana je svakog tjedna odlazio na policijska ispitivanje i na koncu nijedna kaznena prijava nije bila službeno potvrđena. Paralelno je na opskurnim portalima gotovo svaka prijava bivala vijest, razvlačili se i njega i obitelj, sve do ovih izbora. Tako izgleda osveta, pardon, život u malim sredinama, ako se usudiš poremetiti ustaljenu hijerarhiju moći. Ali puno drukčije nije ni u gradovima.
I neke velike, strukturirane stranke, imale su problema pronaći 27 kandidata za gradsko vijeće, pa su ih popunjavali s rodbinskim vezama i zaboravljenim veteranima. S obzirom na desetljetnu dominaciju i broj članova, HDZ je tu možda trebao imati najmanje problema, ali u skladu s doktrinom nove paradigme odlučili su se za čak devet nestranačkih kandidata, a pet mjesta su prepustili koalicijskim partnerima. Nova vremena zahtijevaju nove strategije pridobivanja birača. Spin doktori i stručnjaci za politički marketing obrađuju biračko tijelo u laboratorijima PR agencija za istraživanje javnog mijenja koje targetiraju ciljne skupine prema profilu kandidata. Ništa u politici, najmanje u HDZ-u, nije slučajno. Kampanju zato vode maksimalno personalizirano, logo stranke koja budi negativne konotacije usputna je dekoracija.
I njihove odluke potvrđuju da je sve teže pronaći kvalitetne kandidate i unutar same stranke. Ne samo za gradonačelnika i župana, nego i za liste. Došlo je vrijeme za povlačenje, ne bih rekao očajničkih, ali visoko rizičnih poteza. Erlić ("samovoljno") napušta mjesto ministra da bi sačuvao Zadar, a isti zadatak ima i državni tajnik Bilaver za županiju. Dva dana prije nego što je postao službeni kandidat, bio je uvjeren da će listu za županiju predvoditi ravnatelj bolnice Željko Čulina. A onda se preko noći sve preokrenulo, pa smo umjesto kombinacije Čulina-Vicković, dobili kombinaciju Bilaver-Dujela.
Nije problem samo u malim sredinama pronaći dobrog kandidata ili protukandidata, nego i u velikim, poput Zadra, gdje je u utrku za gradonačelnika krenulo devet kandidata, ali je brevet za izbore dobilo njih sedam. Kandidature Željka Rogića (Akcija mladih i Most) i Denisa Brukete (Stranka za Zadar i Nezavisna liste mladih) (ne)očekivano su propale. Nisu prikupile dovoljno valjanih potpisa, a isto se dogodilo Marku Pupiću Bakraču (Akcija mladih i Most) za župana, te nezavisnom Davoru Čerkuču.
Od kad su njihovi kandidati klekli, Akcije mladih nema ni za vidjeti ni za čuti, a u samom smo finišu kampanje. Nemaju nikakvih aktivnosti, programa, štandova, konferencija, performansa kojima su nas ”zabavljali” zadnja tri izborna ciklusa. Veliki je to udarac za bučne političke antihadezeovce koji su 16 godina prisutni u gradskoj i županijskoj politici. I oni, kao i nezavisni Enio Meštrović, u predizbornoj tišini čekaju 18. svibnja, nadajući se mrvicama u predstavničkom tijelu grada i županije. Za jedne i druge ovo bi lako mogla biti godina velikog oproštaja, na putu prema iščezavanju.
Kad su izašle liste kandidata za gradsko vijeće, jedan me poznanik pitao jesam li se začudio kad sam na listi HDZ-a vidio neka poznata imena kao nestranačke kandidate. „Ništa me više ne može začuditi. Nijedno ime više nije iznenađenje za mene. Ni na čijoj listi, najmanje na listi HDZ-a”, odgovorio sam mu. „Jedino pravo čudo bilo bi da HDZ izgubi”.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
6) NEDJELJA/11.SVIBNJA/2025.
Branko Dukić i Božidar Longin: kad odu s funkcija, neki će odahnuti, neki će požaliti. Ali, što smo od njih mogli naučiti?
Kad nas netko napusti, netko tko je za života svojim javnim djelovanjem ili društvenim utjecajem izazivao kontroverze, mediji se u pravilu ponašaju u skladu s poslovicom "o mrtvima sve najbolje". U našoj kulturi nije prihvatljivo javno pričati loše o mrtvima, jer oni nisu tu i ne mogu se braniti. Ali takvo ”pravilo” ne vrijedi za svakoga. Neki akademski ljudi, primjerice, koji su privatno bili iritantne mizerije, ali su iza sebe ostavili dvije biblioteke opusa od nacionalne važnosti, ostat će trajno zaštićeni od javnog razotkrivanja svoga karaktera, ali kad su u pitanju političari, to pravilo ne vrijedi. Neki se još niti ne ohlade, poput Bandića, a mediji im nemilosrdno tranširaju političku karijeru pa i privatni život.
Latinska poslovica zapravo glasi ”De mortuis nihil nisi bonum”, dakle o mrtvima ništa osim dobro. Znači, ako nema ništa dobro, onda ništa, i šutnja je u tom slučaju sasvim u redu. Čak ni po toj poslovici nitko ne mora govoriti "sve najbolje" o preminulima, kako se kod nas krivo prevodi, i to na način koji joj znatno mijenja i smisao. O mrtvima dakle ne treba pričati samo "najbolje", ali loše je bolje prešutjeti.
Ne bih htio zvučati morbidno, ali cijeli ovaj pomalo patetičan uvod trebam kako bih nešto rekao o živima ali - bivšima. Bivšim gradonačelnicima i županima. Ne želim im nikakvo zlo, naprotiv, samo pokušavam uspostaviti paralelu između društvene i medijske memorije prema ljudima koji nam jedno vrijeme intenzivno utječu na živote, a onda odjednom (na izborima) nestanu, kao da ih u našim životima nikad nije ni bilo, iako posljedice njihovih odluka, njihovog djelovanja, nerijetko osjećamo i desetljećima kasnije. I onih dobrih, kao i onih loših. Nakon što postanu bivši, a ne mrtvi, da me se krivo ne shvati.
Palo mi je to na pamet dok sam nekidan gledao slike sa zajedničkog obilaska tri važna projekta u našoj županiji Branka Dukića i Božidara Longina. Obišli su gradilište Medicinske škole, potom novi azil za pse i hospicij u Babindubu. Nakon osam godina mandata, samo koji dan prije ulaska u političku anonimnost, obojici na tim slikama lica odišu nekom odsutnošću, kao da su izvan svoga tijela. Tijela kojima gospodare Branko i Božidar kao da su već napustila svoje pompozne uloge. Kao nikad prije u njima sam vidio samo obične ljude, sa svojim brigama, strepnjama i nadanjima, kao obične smrtnike, jedne od nas.
Neko će reći da učitavam u slike nešto čega u njima nema i vjerojatno će biti u prvu, ali ništa tako plastično ne dočarava prolaznost kao gubitak moći. Dabogda imao pa nemao, kaže hasidska poslovica. Napuštanje moći je podsjetnik na smrtnost, ne samo na ograničenost političkog trajanja, i tko tu istinu pretoči u životnu radost, taj si može reći da je živio svoju ljudsku slobodu, a ne nametnute socijalne uloge.
Zato želim nešto reći o njima, dok obojica broje posljednje dane institucionalne moći. Bilo je u ovih sam godina vremena da svi mi novinari o njima, ako smo željeli i mogli, ispišemo kakvi su bili i što su značili, našem gradu i našoj županiji, što su radili dobro, a što krivo, i kako ćemo ih se sjećati za četiri godine, ako ih se netko uopće bude sjećao.
Zato neću o tome što mislim o njima - to sam više puta napisao i o jednom i o drugom - nego nešto o tome kako su ti ljudi kao dužnosnici utjecali na mene.
Od završetka rata imao sam priliku upoznati sve zadarske gradonačelnike (i gradonačelnicu), i sve zadarske župane. Kao novinar, prvenstveno. O tom iskustvu, a nemam ga samo ja među još uvijek aktivnim kolegama, imalo bi se štošta reći, i dobrih i loših stvari, jer nitko od njih nije bio sličan i svi su imali drugačiji odnos prema novinarima. Recimo, nijedan gradonačelnik me nije nazvao kako bi mi nešto predbacio, i kad sam pisao dobro i kad sam pisao loše. Zapravo, jednom me nazvao Zvonimir Vrančić kad sam ukazao na jedan ozbiljan pokušaj prijevare Grada Zadra oko nekog nacionaliziranog zemljišta na Bulevaru. Zvao me i zahvalio što sam pomogao spriječiti višemilijunsku štetu za gradski proračun, ali u pravilu gradonačelnici me nisu zvali. Kao ni župani. Zato se sad, kad Dukić i Longin odlaze, pitam po čemu ću ih osobno pamtiti. Jesu li i kako oni utjecali na mene, a ne samo ja, kao novinar, na njih i njihov rad. Priznajem da jesu.
Dukić je gradonačelnik s kojima sama vjerojatno napravio najviše intervjua. Onih ”konvencionalnih”, uoči izbora, do onih ”ležernijih”, u hodu, kad smo nakon prve godine njegovog prvog mandata zajedno obišli Poluotok i pokušali detektirati komunalnu sliku povijesne jezgre. Ali ono što je promijenilo moj pogled na njega, i kao gradonačelnika i kao čovjeka, dogodilo se na rubu politike, kad sam ga jedan cijeli dan pratio na njegovom stvarnom radnom mjestu, u zadarskoj bolnici. Dukić je, tijekom oba mandata, svaki drugi četvrtak, a nekad i češće, u bolnici izvodio zahvate kojima je spašavao zdravlje i živote na stotine žena. Kad sam ga prvi put vidio u tom njegovom prirodnom elementu, bio sam do kraja uvjeren da je Zadar s njegovih osam godina na Narodnom trgu više izgubio nego dobio. Dobio je HDZ jer mu je Dukićeva popularnost osigurala dva uzastopna mandata, ali nitko me ne može razuvjeriti da je u tih osama godina Dukić više mogao pomoći ovoj zajednici kao liječnik nego kao gradonačelnik. Ne zato što ga neki smatraju generičkim gradonačelnikom bez vizije, nego zato što je politika takva da ti na kraju više oduzme nego što ti da. I što je meni bilo najzanimljivije: u tim bolničkim hodnicima, na odjelima, Dukić je bio kao riba u vodi. Drukčije držanje, ponašanje, glas i govor tijela. Neki drugi, zadovoljni, opušteni i ispunjeni Dukić. Osvijestio mi je činjenicu da javne dužnosti i politička moć lako stvaraju predrasude o ljudima, ali i da postoje važniji poslovi od političara.
Longin je pak nešto sasvim drugo. O njemu se, kao i o Dukiću, pričaju svakojake priče, ali ono po čemu je činio razliku u odnosu na svoje prethodnike bila je njegova kompetentnost. Mislim da je to jedini župan od 1993. koji je 99 posto svojih predizbornih obećanja ostvario tijekom oba mandata. Od manjih do većih projekta. Ili ih je počeo i dovršio, ili ih je pokrenuo, pa će ih njegovi nasljednici privesti kraju. On je jedini župan koji županijskim temama – infrastrukturi, gospodarstvu, pomorstvu, okolišu, obrazovanju... - nije pristupao štreberski i papagajski (po tome mu je sličan bio gradonačelnik Živko Kolega). Pragmatičan, uvijek odlično informiran, kritički je pristupao svim projektima, znao je odijeliti neostvarive želje od realnih mogućnosti, pokazujući tad mangupsku crtu za pametnjakoviće. Borio se protiv prenormiranosti, bio je svjestan ograničenja sustava u kojem je radio. Novinari su u njemu imali meritornog sugovornika, što je danas prava rijetkost.
Gledam te sadašnje kako postaju bivši. Za koji dan, kad odu s funkcija, neki će odahnuti, neki će požaliti, a mi ćemo dobiti nove. Ne nužno ni bolje ni pametnije ni sposobnije. I morat ćemo s njima naučiti živjeti. Jer drukčije neće ići.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
5) SUBOTA/10.SVIBNJA/2025.
Kad mediji Dujelu prikazuju kao hibrida Supermena i Robin Hooda, možemo biti sigurni da je ”katica za sve” preveslala i novinare i stvarnost
„Uz uobičajene reakcije s ciljem uvođenja reda u prostoru, trebalo je koji put i dodatnog iskustva, znanja i mudrosti u rješavanju više i manje složenih i postojanih slučajeva, poput uklanjanja ruševine bivšeg restorana ”Putnik”, zatim ostavljenih strojeva-bagera na blokadi dijela ceste u Diklu ili završnog uklanjanja ”Ledane”, kao i nelegalnih štekata na Kalelargi.”
Dok sam čitao ovaj ulomak iz kratke hagiografije Robertina Dujele u Zadarskom listu, inače aktualnog pročelnika gradskog komunalnog odjela i aktualnog kandidata HDZ-a za zamjenika župana, na pamet mi je palo da će za dva mjeseca napuniti tri godine od smrti mladog Seana Brogana u padu s bedema u Perivoju kraljice Jelene Madijevke.
Istražujući okolnosti i uzroke te nepotrebne smrti, Zadarski.hr je tijekom nekoliko mjeseci razotkrio brojne nezakonitosti u radu noćnog kluba ”Ledana” koje su dovele do njegovog zatvaranja i kaznenih prijava protiv jednog od dvojice suvlasnika. Pritom smo razotkrili i nevjerojatnu indolenciju raznoraznih gradskih službi kojima je ”Ledana” najmanje deset godina, ako ne od prvog dana, pod nosom radila nelegalno, na štetu grada, građana i gradskih tvrtki. No cijelo to vrijeme i gradske tvrtke i gradske službe bile su na usluzi ”Ledani” kao iznimnom sadržaju kakvog turistički Zadar treba imati, zbog čega su je čak i nagrađivali.
Problem s Dujelinom izjavom je u činjenici da je on šef komunalne službe postao dolaskom Dukića 2017., iste godine kada je gradski vijećnik Mladen Malta prvi put ukazao na očiti nerazmjer između javne površine koju ”Ledana” u povijesnom parku koristi i onog kojega plaća. Ukazao je na ustaljenu praksu zadarskih ugostitelja i nezakonito korištenje javnih površina od kojih se počelo odmotavati klupko skandaloznih otkrića za koja se u gradskom pogovoru znalo od samog početka. Kao što je povezanost vlasnika s HDZ-om i gradskim moćnicima, nevjerojatnih računa za vodu, nedostatka minimalnih uvjeta za ugosititeljsku djelatnost, uzurpirane javne površine, krivotvorenja dokumentacije...
Spominjanjem "završnog uklanjanja" sada u kampanji, Dujela želi zapravo prisvojiti dio zasluga za zatvaranje ”Ledane”, kao da je nakon naših otkrića imao nekog izbora nego pomesti smeće kojeg su njegov odjel i druge gradske službe godinama gomilale na najatraktivnijem dijelu Poluotoka. I nije samo Dujelin odjel tu zakazao, zakazale su i neke državne službe, poput konzervatora i inspektorata, ali kad se mediji nečega uhvate, onda se svima naglo oči otvore i krenu nešto raditi ne bi li stvorili dojam da ipak nisu niškoristi, odnosno da prate medijske objave.
A u praćenju medijskih objava Dujela je izgradio dobar dio svog imidža ”katice za sve”, kako mu tepa novinarka, „kojeg i kolege i građani nazivaju dobrim duhom hodnika Gradske uprave”, „koji je dostupan 24 sata dnevno i uvijek spreman na konkretan odgovor i promptnu reakciju”, a koji je „sada kandidat za dožupana Zadarske županije”, pa poentira: „Dujela je sada spreman prenijeti svoje iskustvo i energiju na širu razinu, ne zaboravljajući pritom svoju temeljnu vrijednost i misao vodilju, a to je – posvećenost ljudima i zajednici.”
Izvucite maramice za suze radosnice. Dujela odlazi iz Grada, ali odlazi u Županiju, da bi svima nama bilo još bolje. Takva žrtva zaslužuje crkvenu komemoraciju uz zvuke Beethovenove ”Ode radosti”.
Kad mediji gradske službenike prikazuju kao hibrida Supermena i Robin Hooda, možemo biti sigurni da je ”katica za sve” preveslala i novinare i stvarnost. Dujela nije jedini koji dobro razumije prirodu današnjih medija i koji s novinarima održava dobre odnose jer zna da ono što nije bilo u medijima, nije se ni dogodilo. Novinari ga zato vole jer je s njim lako surađivati, ali iza te suradljivosti stoji strategija pravljenja novinara korisnim budalama. Njihovu informiranost o komunalnim problemima koristi kako bi ostavio dojam komunalnog superjunaka koji vatrogasnim mjerama održava život u gradu. Jer danas je percepcija sve, pa i u komunalnim poslovima.
Naravno da je u osam godina Dujela stigao nešto napraviti, siguran sam da je htio i više i bolje, ali kad danas pročitate Dukićeve izjave iz 2022., dva mjeseca nakon smrtni mladog Britanca, i komunalnu oluju kojom je najavljivao uvođenje reda na Poluotoku, od toga je ostvareno – ništa! Ne samo do iduće sezone, kako je tada obećao, nego do danas, tri godine kasnije. Počevši od ograde u parkovima koji bi sprječavale nove padove i nesreće, pa do reforme parkinga po gradskim četvrtima, revizije zakupa javnih površina, moratorija za nove, označavanja terasa ugostiteljima, redarskih službi na pomorskom dobru...
Medijska percepcija je danas više od pola posla. Zapravo je postala glavni posao. Stvaranje privida da sustav funkcionira. Virtualna komunalna služba. Dujela je u tome jako uspješan. No kad nakon osam godina njegovog mandata pogledamo na što nam liči Kalelarga, javne površine na Poluotoku i po gradskim kvartovima, ceste, nogostupi, zelenilo, rasvjeta, rubnjaci... da ne idemo dalje, vidimo da sustava nema i da se, uz malo ideja i učinkovite organizacije, moglo i više i bolje. Ali to je još jedna ne-tema ovih izbora koju ostavljam za kasnije.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------
4) PETAK/9.SVIBNJA/2025.
Kako je Erlić Radeti ispred nosa preoteo zlatni gral i ulogu borca protiv betonizacije Zadra. Što će nam GUP i Gradski zavod za urbanizam?
Konačno dolazimo na pravu temu. Erlić i Ćurković održali su sastanak s članovima Društva arhitekata Zadra (čiji se akronim piše ZDA - Zadarsko društvo arhitekata!?) na kojem su razgovarali o promjenama u prostornim politikama koje kandidati HDZ-a žele provesti ako osvoje vlast. Kad je sastanak održan, nije poznato, ali Erlić je o tome obavijestio javnost u četvrtak preko svog FB-a, a vijest je prenio portal 057info. Onda se u priču uključio Radeta...
„Oni koji nam prodaju floskule o zajedništvu, uključivosti i brizi – upravo tim građanima, na koje se svakodnevno pozivaju, uskratili su mogućnost komentiranja i iznošenja mišljenja, i to upravo na jednoj od najbitnijih tema u gradu, a to je tema prostora i prostornog planiranja! Toliko o HDZ-u i svemu što predstavljaju. Razotkrili su se i potpuno razgolili oni koji su se predstavljali kao osvježenje i nova lica! Vjerujem da je ovaj dvojac "na pariće“ iskoristio Društvo arhitekata Zadar za vlastitu i političku promidžbu, te da ništa suštinski važno sa sastanka nije doprlo do medija.
Zbog toga pozivam Društvo arhitekata Zadar da sami odaberu mjesto i vrijeme, te da me pozovu kao kandidata za gradonačelnika na javni sastanak uz prisustvo medija u kojem će imati priliku javno iznijeti svu problematiku prostora – onu koja ih muči kao struku, ali i kao građane koji žele doprinijeti urbanističkom razvoju grada. Komentari će biti uključeni”, napisao je Radeta u svojoj objavi na Facebooku.
Ubrzo je objavio još jedan ‘post‘ u kojem je naveo sljedeće: „Upravo sam platio PROMO članak na 057info.hr kao odgovor na HDZovo licemjerje. Prostor i ljudi nisu roba! Komentari UKLJUČENI!”.
Oglas je na koncu objavljen, ali i oko toga je bilo nekog okapanja zbog uključenih, pa isključenih, pa opet uključenih komentara, ali...
Prvo, ne želim ulaziti u uređivačke politike i odluke vlasnika drugih portala. Od prvog dana portala Zadarski.hr (2014.), kao njegov izvršni urednik protivim se objavama komentara ispod članaka. Prema hrvatskim zakonima, za komentare čitatelja ispod novinskih tekstova odgovara nakladnik. Što znači i za klevete, uvrede, govor mržnje, ali i širenje neprovjerenih informacija, kojih su komentari u pravilu krcati. Neki portali u Zadru takvo komentiranje godinama koriste kao svoj forte za rast čitanosti. Iz nekog meni nepoznatog razloga, državni regulatori nikad nisu na to reagirali, niti mi je poznato da su zbog takvih komentara protiv nakladnika pokretani sudski postupci. Osim u slučaju Zadarskog.hr. Na svojoj koži osjetio sam kako to izgleda i vjerujte da su šanse da prođete lišo u sudnici subatomski male.
Komentiranje na nekim portalima praktički služi za interesne i unutarstranačke obračune, za rješavanje osobnih frustracija a često i za trolanje ljudi, novinara i samih činjenica. To je forum javnosti, kažu neki. Da, ali anonimne javnosti. Koja za izrečeno ne odgovara, a javna riječ bi treba obvezivati. U ovakvim slučajevima uvijek se sjetim dobrog starog inspektora Callahana: Mišljenje je kao šupak - svatko ga ima.
Drugo, Erlić je Radeti ispred nosa oteo zlatni gral. Nakon što mu je propala priča o ”hrvatskom vojniku” na Bulevaru, za koju je dobio onu kantu po glavi, Radeta se zadnju godinu dana nastojao isprofilirati kao borac/aktivist za očuvanje prostora. Kao borac protiv betonizacije Zadra. Radeta je u tome za mene, ponovit ću, najveći fejker. Uz bok Daniela Mijatovića. Zahvaljujući Radeti i njegovim istomišljenicima u Gradskom vijeću, betonizacija Zadra nije zaustavljena u zadnje četiri godine, iako su to jednostavno mogli napraviti. Ali nisu, kao protuhadezeovska većina dozvolili su cijeli mandat da se nastave izdavati dozvole po postojećem planu, a jedinu priliku da uvedu važne promjene ignorantski su odbili.
Treće, da, HDZ i njegova interesna klika donijeli su taj grozan plan, ali oni su ga i prvi krenuli mijenjati, i to u dobrom pravcu, ali Radeta i drugi antibetonaši u Gradskom vijeću to nisu htjeli prihvatiti. Pod potpuno krivim i promašenim obrazloženjem.
Da je bilo malo političke pameti, Radeta je kao dio većine mogao iz aktualnog prijedloga izmjena i dopuna izbaciti sve ono što mu smrdi na pogodovanje, npr. lokacije novih hotela i stanova, a sve ono što je u prijedlogu bilo restriktivno za širenje apartmanizacije i u cilju povećanja komunalnog standarda prihvatiti. I tako sebi i kompanjonima priskrbiti zasluge za zaustavljanje betonizacije Zadra.
Četvrto, u takvom kontekstu, gdje opozicija nema kapaciteta, znanja ni volje da preuzme u ruke rješavanje gorućih gradskih problema, pozdravljam odluku ministarstva koje je zaustavilo Radetin prijedlog da se izmjene i dopune plana stave van snage. To znači šansu da Gradsko vijeće u novom sazivu u najkraćem roku može usvojiti hitne mjere neophodne da se zaustavi prostorno uništavanje grada.
Peto, Radetin stav kako očekuje da ga arhitekti pozovu na ”javni sastanak”, ne samo da je bahat, nego je bez pokrića. Ako Radeta tobože predvodi kampanju u borbi protiv betonizacije, zašto je dozvolio da mu Erlić preotme temu. Osim toga, od Radete dosad nismo čuli nikakav suvisao prijedlog za poboljšanje stanja u prostoru, osim izrade potpuno novog prostornog plana. Što traje minimalno četiri godine. Do tada će se, po njemu, jer odbija predložene izmjene, nastaviti izdavati dozvole po postojećem, lošem prostornom planu.
Šesto, to što je Radeta drčan a šupalj, ne znači da se Erliću nema što prigovoriti. Erlić je ponosni nasljednik zatečenog stanja. S punom odgovornošću predsjednika GO HDZ-a zadnjih šest godina. Erlić sada najavljuje izradu Generalnog urbanističkog plana (GUP) i osnivanje Gradskog zavoda za urbanizam. Što će nam GUP, kad je Prostornim planom i urbanističkim planovima uređenja (UPU) definiran cijeli prostor Zadra, Erlić nije objasnio. U hijerarhiji planova, GUP je između Prostornog plana i UPU-a. Njegov uvođenje dodatno će usporiti dinamiku realizacije javnih projekata i privatnih investicija. Novi GUP, kao i sadašnji PP, također može biti loš i neprovediv, i ne mora pomoći da se stanje popravi. Prijedlog za razmišljanje: zašto ne provesti temeljitu reviziju ključnih urbanističkih uvjeta i uvesti obvezu izrade urbanističko-arhitektonskih natječaja za velike javne i privatne investicije?
Sedmo, što će nam, pored Županijskog zavoda za urbanizam, novi Gradski zavod za urbanizam? Da bi izrađivao gradske planove? Pa zar to sada ne radi Županijski zavod kojem su povjerene izmjene i dopune PPU-a? Problem je što ni Županijski zavod nije u stanju to samostalno napraviti pa su taj posao ”autsorsali” tvrtki s - pazite dobro - dvoje arhitekata! U sadašnjem Zavodu dakle ne postoje dva arhitekta sposobna izraditi kvalitetan prijedlog izmjena Prostornog plana! A mi bismo radili novi plan i to s novim Gradskim zavodom za urbanizam?! Može, za jednu 20-30 godina. Točno dokad Erlić planira zadarsku budućnost.
Na gradske natječaje za zapošljavanje mladih arhitekata i inženjera u odjelu za graditeljstvo, ali i Županijskom zavodu, gotovo nitko se ne javlja. Plaće u javnom sektoru su maksimalno od 1800 do 2100 eura, a ti mladi stručnjaci u privatnom biznisu mjesečno mogu glatko zarađivati od 3000 eura na više. Tko će u takvim uvjetima htjeti raditi u Gradskom zavodu, pitanje je. Osim toga, ne bi to bilo ni prvo ni zadnje mjesto za stranačko uhljebljivanje.
Osmo, Erlićeva bliskost s DAZ-om nije od jučer. Predsjednik Petar Kozina i njegova supruga također arhitektica, blisko su godinama surađivali s Erlićem i Ćurkovićem na projektu KvartArt. Grad je od Kozine otkupio projekt javnih slavina osmišljen za Zagreb i postavio ih je na uređenoj rivi.
Nadalje, poslovna tajnica DAZ-a, Vlasta Mišurac, na 23. je mjestu HDZ-ove liste za Gradsko vijeće, a arhitekt Pero Marušić, kao nestranački član, na 12. mjestu. U slučaju pobjede Erlića, Marušić se miče na 11 mjesto, što znači da bi vrlo lako mogao upasti u vijeće. No pitanje je hoće li ostati vijećnik ili će dobiti neku drugu ulogu u novoj nomenklaturi gradske uprave.
Podsjetimo, na onom famoznom i skandaloznom natječaju za Ravnice Marušićev tim je osvojio drugo mjesto. Marušić, ali i drugi arhitekti, opravdano su prigovarali Bašićevoj pobjedi koja je bila plod klasične namještaljke s elementima kriminalističkog filma. Za vrijeme Dukića, Marušić je jedini zadarski arhitekt koji je dobio priliku izrađivati urbanističke prijedloge za transformaciju velikih gradskih zona, kao što su uvala Bregdetti, potez od Jazina do Gaženice (reurbanizacija prostora željezničke pruge), prostorna studija uređenja obalnog pojasa od bazena do Punte Bajlo... Marušić je autor prostornog plana za Arbanase, a za privatne investitore radio je prijedlog prenamjene uvale Jazine (”projekt Monte Carlo”). Dakle, novi saziv Gradskog vijeća, s Marušićem u kvoti HDZ-a, trebao bi odlučivati o njegovim projektima.
Deveto, jedini kandidat koji je predložio neke konkretne promjene i smjernice u prostornom planiranju, Mladen Ninčević, medijski je potpuno marginaliziran, iako su njegovi prijedlozi i rješenja predstavljeni kroz dijalog s građanima gotovo identični onima koje je Erlić predstavio nekoliko tjedna kasnije. Ivica Žuvela i ostali kandidati, osim načelnih opaski, nisu ponudili nikave ideje za rješenje gradskog problema broj jedan.
Deseto, jedan sveučilišni nastavnik rekao mi je prije mjesec dana kako će se do izbora na Zadarskom sveučilištu održati tribina s kandidatima za gradonačelnika na temu gradskog urbanizma. Od tada do danas, desetak dana prije izbora, nema nikakvih naznaka da bi se takva tribina mogla održati. Poznavajući ulogu Sveučilišta u Zadru i odnose na relaciji Sveučilište – Nadbiskupija - HDZ, bilo bi krajnje iznenađujuće, donekle i blasfemično, da se Sveučilište, poglavito u predizborno vrijeme, aktivno uključi u događaje koji bi potencijalno mogli naštetiti HDZ-u. Hoće li se ta tribina održati, ne znam, ali ideja da se tema prostornog planiranja nakratko preseli u akademske vode, nije zvučala loše.
P.S.
Na koncu se oglasilo i Društvo arhitekata. „Gospodin Radeta sa svojim timom je također dobrodošao - jednako kao i svi zainteresirani građani ili predstavnici udruga, društvenih (time i političkih) organizacija, institucija i uprava. Dapače, smatramo obavezom svih onih koji se bore preuzeti odgovornost za upravljanjem gradskim prostorom, konzultirati se sa strukom, a jednom kada ostvare pozitivnu suradnju, savjet tražiti učestalo i kontinuirano!” napisao je, među ostalim, predsjednik Kozina.
Dakle opet bez medija, predstavnika javnosti. Oportunizam je u samoj suštini strukovne udruge. Oni su nepolitični, kao što je bila i Nives Kozulić, koja je DAZ ostavila u amanet Kozini. U nekim drugim sredinama, poput Splita, strukovne udruge arhitekata vrište na svako prostorno divljanje i otvoreno se konfrontiraju gradskim vlastima. Imaju ulogu javnih korektora i čuvara digniteta profesije. U Zadru su arhitekti odavno pokorena struka. Bez javne uloge, podijeljeni interesima, krotki, strašljivi, prilagodljivi, poslušni. Nakon HDZ-a, oni su drugi na listi glavnih krivaca za brutalnu betonizaciju Zadra.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
3) ČETVRTAK/8.SVIBNJA/2025.
Prljava kampanja i niske strasti: Kako je licemjerje postalo standardni element političkog bontona ili gdje je nestala Ivona Cota?
Čuli ste za Ivonu Cotu? Voditeljicu odsjeka za izdavanje građevinskih dozvola u Zadarskoj županiji koju je 13. ožujka priveo USKOK zbog sumnje u primanje mita?
Cota (52) je poznata kao pripadnica HDZ-a. Bila je članica Nadzornog odbora HDZ-a Zadarske županije, našla se na stranačkoj listi za mjesne odbore, a bila je i aktivna u Udruzi žena HDZ-a Katarina Zrinski. U stranci je, kažu, bila aktivna sve do nedavno, onda je došlo uhićenje USKOK-a, da bi na ovim izborima opet uskrsnula. Kako?
Cotu je HDZ prijavio kao treću članicu proširenog sastava izbornog povjerenstva za - nećete vjerovati - Općinu Vir! Zašto je to za rubriku vjerovali ili ne? Zato što je upravo Cotu, županijsku službenicu, bivši načelnik Vira Kristijan Kapović označio kao ključnu osobu odgovornu za nezakonito izdanu dozvolu za benzinsku postaju Tri Bartola na otoku Viru. Kapović je teške riječi na njezin račun izgovorio na suđenju kojeg je pokrenula tvrtka Tri Bartola protiv općine zbog brojnih opstrukcija kojima su bili izloženi od općinskih tijela i tvrtki, čime im je nanesena šteta prilikom izgradnje benzinske postaje s pravomoćnom građevinskom dozvolom. Onda je Ustavni sud presudio da dozvola za Tri Bartola nije ni smjela biti izdana, odnosno da je nezakonita, ali pumpa se ipak izgradila, a Cota je nastavila raditi. Sve dok nije došao USKOK, zbog neke druge priče...
E tu gospođu Cota HDZ je stavio na treće mjesto proširenog sastava izbornog povjerenstva u Viru. Tako je bilo od 26. travnja sve do 5. svibnja. Onda je, desetog dana, kako nam je objasnio sudac Ante Bačić, u svojstvu zamjenika predsjednika Županijskog izbornog povjerenstva, HDZ odlučio Cotu zamijeniti za Mariju Bašić. HDZ je, prema riječima suca Bačića, tražio zamjenu za Cotu jer, navodno, „neće moći prisustvovati radu povjerenstva”.
Tko zna, možda je žena nakon deset dana odlučila, lupam, otići na put u neku egzotičnu zemlju. Ili je zaboravila da je te nedjelje, 18. svibnja, kuma na krizmi susjedinoj nećakinji. Ili je, možda - ono, baš možda - netko u HDZ-u shvatio da je Cota pod istragom USKOK-a za mito. Ipak, u ovo posljednje ne bih se kladio. Zašto?
Pouzdano znam, dok ovo čita Kristijan Kapović se zadovoljno ceri, a ja se, dok ovo pišem, nimalo zadovoljan pitam: jesam li se upravo uključio u prljavu kampanju? Kakvu sad prljavu kampanju?! Pa prljavu kampanju prema mjerilima HDZ-a!
Jure Zubčić je u četvrtak održao tiskovnu i na njoj prozvao Josipa Bilavera da podržava pet kandidata HDZ-a za načelnike općina koji imaju aferične repove. Protiv najmanje trojice - Zoran Pelicarić (Sv. Filip i Jakov), Jure Brižić (Preko), Tadija Šišić (Gračac) - DORH je podigao i kaznene prijave. Protiv Pelicarića i Brižića za gradnju na pomorskom dobru, što je Bilaveru bliska materija, a Šišić je zaradio prijavu kao županijski službenik za lokacijsku dozvolu izdanu za onaj ekološki skandal na Uni. Ostala dvojica – Martin Baričević (Jasenice) i Ante Fabijanić (Pag) - ili su bili ili su još uvijek involvirani u raznorazne afere kojima nema ni kraja ni početka.
- Dugo je Jure izdržao biti fin, umiven i pristojan. Očito mu je zavlada panika pa kreće s prljavom kampanjom. Neću nasjedati na to. Vodim i vodit ću pozitivnu kampanju. Prijavu može podnijeti svatko protiv svakoga. Pravomoćna optužnica je nešto što je moj standard, a postoji i zakon koji definira tko se može ili ne može kandidirati, odgovorio je Bilaver.
Ponovit ću pitanje, jesam li se spominjanjem Cote i ja upetljao u prljavu kampanju?
Zašto je spomen kaznenih prijava, podnesenih od državnih organa progona - a ne od bilo koga, kako kaže Bilaver - nešto prljavo? Zato što za sve vrijedi presumpcija nevinosti do pravomoćne osude? Ili zato što je riječ o kandidatima HDZ-a? U HDZ-u, kao što znate, sve džentlmen do džentlmena, bečka škola, francuski bonton. Kriminal? Korupcija? Lopovi? Ne razumijem pitanje, ja sam samo posudio te stvari, i u pet popodne pijem čaj s mlijekom, rekao bi hadezeovski Sir Oliver.
Spomenuti nekome u kampanji da su protiv njega pokrenuti postupci za ozbiljna kaznena djela, to je fuj i kaka. Prljavo i nepristojno. To su loši maniri, manjak kućnog odgoja, nije kul, to znači biti ne-fin.
Ali što je tu prljavo? Je li prljav DORH? Njegov šef Ivan Turudić? Županijski državni odvjetnik Denis Sokol? Općinska državna odvjetnica Darija Padovan Buškulić? Hrvatska policija? Ili je prljav kandidat? Ili su prljava djela, za koja se terete? Ne, svi su oni divni i krasni, oprani Persilom s dvostrukim omekšivačem, na putu da postanu blaženici, a prljavi su oni koji se usude u kampanji nekome spočitati kaznena djela za koje ih tereti država. Za kaznena djela na štetu javnog dobra koja su počinili kao javni dužnosnici.
Bože moj, tko radi taj i griješi. A ne možeš raditi ako ne zaprljaš ruke. A kad već zaprljaš ruke, dogodi se, koji put dođe DORH, koji put USKOK. Ali sve je to bilo u interesu i za dobrobit naših građana...
Zašto američkom predsjedniku, najmoćnijem čovjeku na planetu, protukandidati i mediji u kampanji mogu pobrojati sve ljubavnice i prostitutke s kojima je varao zakonite žene, a naš se kandidat za župana vrijeđa na spomen kaznenih prijava DORH-a protiv načelnika općine s njegove liste? Da ne spominjemo onoga zadnjeg na listi, kojem se po drugi put sudi. Zašto svi američki mediji mogu izvještavati o tome, i to nitko ne zove prljavom kampanjom, a mi se ovdje trebamo ustručavati nabrojiti kaznene prijave protiv selonačelnika, kako bi to lijepo sročio Mario Vuksan.
A što bi bilo kad bi iste kriterije kao prema američkim, britanskim ili francuskim predsjednicima i premijerima, primijenili i mi ovdje na naše kandidate? Tko bi od njih preživio? Znate li nekoga? Znate dobro, kao što i ja znam. Ali o tome pisati - nije pristojno.
Najprljavije, zapravo jedino prljavo u svemu tome, je licemjerje. Političara, politike, ali i medija. Ako mislite da su kaznene prijave nešto prljavo i da bi to moglo nanijeti štetu vašem kandidatu, zašto ga gurate na izborne liste? Ako mislite da je prljavo zbog presumpcije nevinosti, onda izvolite prihvatite činjenicu da je vaš kandidat potencijalni osuđenik. I da građani imaju prvo znati koga biraju. I to je to.
Ako tako ne misle i u HDZ-u, zašto su onda povukli Cotu? Ah da, žena je morala naglo otputovati. Baš je nedavno kupila kartu za, kako ono, Šri Lanku, Dolomite...?
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
2) SRIJEDA/7.SVIBNJA/2025.
Šime i Daniel: braća po Zadru ili politički antipodi oko kojih se vrti budućnost grada. Ima li tu potencijala za - koaliciju?
Kao najčitaniji članak zadnjih dana na našem portalu, algoritam je izbacio vijest o verbalnom napadu Daniela Radete na Šimu Erlića zbog njegove izjave iz veljače ove godine o ”našoj djeci i njihovoj djeci”. Radeta je to shvatio kao podjelu na djecu hadezeovaca i ostalu djecu, a Erlić veli kako je mislio na djecu naše djece, dakle na unuke. Pritom je uzvratio Radeti da je opterećen kad u njegovim riječima iščitava kriva značenja, na koja on nije ni pomislio. Možda nije, ali Radetino čitanje nije krivo, jer onako kako je napisano, stvarno se može shvatiti dvojako.
Mi smo prenijeli Radetinu objavu s društvenih mreža i tražili reakciju Erlića. Na njegov odgovor, Radeta ga je opet ”poklopio”, otvoreno aludirajući na grijeh Erlićevog oca Novice koji je u paketu s Renom Sinovčićem nepravomoćno osuđen za izvlačenje više desetaka milijuna kuna javnog novca iz NK Zadar.
Koliko god se Erlić pokušava distancirati od tih činjenica, Radeta svako malo nađe povod i razlog da staru priču opet zavrti. Tako je bilo kad je Šime trebao postati državni tajnik, pa kad je avancao u ministra, i sada kada je kandidat za gradonačelnika.
Dok je još bio gradski pročelnik za europske fondove, za Erlića sam napisao da nije pošteno prišivati mu očeve grijehe. I danas isto mislim, ali zbog toga ta tema neće nestati iz javnosti, naprotiv, politička konkurencija će svaku priliku iskoristiti da mu je nabije na nos, pokušavajući ga prikazati kao hadezeovskog koljenovića čija se obitelj navodno obogatila na kriminalom stečenim novcem i stranačkim pašalukom. Kao pripadnika hadezeovskog plemstva, kojem je bilo dozvoljeno što drugima nije, koji je mogao ono o čemu drugi nisu mogli ni sanjati, koji je dobio ono što se drugi nikad neće imati. Kao privilegiranog gojenca pod stranačkim kišobranom koji je kastinski podijelio generacije Zadrana, a sada se njihov potomak, njihov proizvod, pojavljuje kao otkupitelj grijeha, i u gandijevskoj kampanji, s prigušenih stranačkih obilježja, želi prodati svoj ispeglani personality kao jamstvo za inkluzivnost, bez eksperimentiranja. U prošlost ne želi upirati prstom, sadašnjost je destruktivna, i on bi samo htio o budućnosti, gdje nas eto čeka hadezeovska nirvana.
Naravno da život tako ne funkcionira, bez onoga jučer ne bi bilo ovoga danas, a bez ovoga danas, nema ni sutra.
Radeta je u svojim atacima dosljedno okrutan, udara ad hominem, iz nekih formulacija, govora tijela, ali i zadnjeg sučeljavanja u organizaciji Večernjeg lista, vidi se da njegov odnos prema Erliću nije samo verbalno agresivan. Očito je da ti ljudi ne govore, da nemaju niti jednu zajedničku točku, kako jučer, tako danas, a teško i sutra. A to sutra je jako bitno jer o tome sutra ovisimo svi mi građani.
Koja god tema se potegne, Erlić u kupe, Radeta u špade. Sam Radeta ponosno ističe da je Erlićev antipod, sve suprotno od onoga što Šime predstavlja, drugi vrijednosni sustav, druga politička kultura, a Šime pokušava stvari ohladiti i Radetine napade objektivizira u političku poruku kako je upravo takvo ponašanje ono što Zadru ne treba, jer to dijeli ljude, a on, nakon 35 godina razdora, želi bit novi politički lijepak, za dobrobit Zadra. Naravno, isto tvrdi i Radeta za sebe, ali prije toga je potrebno isušiti hadezeovsku močvaru...
U jeku prvih lomova proračuna prošlog saziva Gradskog vijeća, naivno sam jednom sugerirao kako bi u dugoročnom interesu grada najbolje bilo formirati zadarsku ”crveno-crnu” koaliciju, po uzoru na Njemačku, između dvije najjače stranke, dovoljno različite i kompetitivne da se međusobno drže u kontroli i tako ne dozvole jednoj strani da prevagne ili zloupotrijebi svoj položaj. Odnosno, da se njihov antagonizam pozitivno iskoristi za dobrobit građana. Činilo se logičnim rješenjem ako se svi kunu u interes Zadra, ali politički je to bilo potpuno promašeno. S ovakvim odnosom Erlića i Radete slabe su šanse da će Zadar u dogledno vrijeme dobiti ”harmoničan” odnos izvršene i predstavničke vlasti, bez obzira tko bio gradonačelnik a tko vođa većine u gradskom parlamentu. Bez njihovog velikog dogovora, uloga nezavisnih i ”nezavisnih” će sve više rasti, što nije nužno loše, ali je postalo naporno i iscrpljujuće.
HDZ je to shvatio još na prošlim izborima i zato sada Erlića i Bilavera predstavlja kao ”novu paradigmu”, zato na listi za Gradsko vijeće ima čak devet nestranačkih imena od koji bi neka sutra lako mogla uskočiti u izvršnu vlast ili na neka vodeća mjesta u (novim) gradskim ustanovama i tvrtkama.
Kad se odstrani taj PR sadržaj, suština je da Erlić mora dubinski promijeniti zadarski HDZ kako bi promijenio sebe, ako iskreno misli ono što govori. Zadnje korjenite promjene u stranci proveo je Kalmeta, ali uz dosta muke, energije i vremena, no uspio je nametnuti svoju paradigmu po kojom ćemo dočekati i ove lokalne izbore. I tek kada ga Erlić naslijedi na funkciji prvog čovjeka županijskog HDZ-a moći ćemo govoriti o novoj paradigmi bez navodnih znakova. Jer izvan HDZ-a, i Erlić i Bilaver duboko su svjesni toga, ma koliko bili ”paradigmatični”, nikad ne bi došli u priliku biti ono što žele biti.
Prijatelj mi govori kao je cijeli taj sukob između Radete i Erlića namjerno isprovociran, možda u međusobnom dogovoru, s namjerom da na sebe privuku pažnju medija, u drugi plan gurnu konkurente i tako sebi osiguraju drugi krug. Ne vjerujem u takve zajedničke odluke, ali s obzirom na prirodu današnjih medija i utjecaj društvenih mreža, moguće je da se to spontano događa.
Što će pak biti s Radetom ako ne uspije dovesti SDP na vlast, vidjet ćemo, ali njegov flop sigurno neće proći bez posljedica.
Radeta nastupa rezolutno i ustrajno promovira crno-bijeli svijet u kojem je sve što čini HDZ katastrofa i devastacija, a sve što on dotakne je preporod za Zadar i građane. Takav manihejski pogled nikome razumnom ne može sjesti. Dovoljno je sjetiti se što je zadnje četiri godine Radeta poduzimao u Gradskom vijeću i kako je sam upadao u jame iskopane za druge. Pokazao je da nije u stanju prihvatiti notorne činjenice te da je, po osobnom sudu, svojim isključivim i pogrešnim stavovima donio više loših nego dobrih političkih odluka, a posljedice se danas prelamaju preko leđa svih građana.
Ali, reći će netko, što su četiri godine opozicije u Gradskom vijeću prema 35 godina izvršene vlasti HDZ-a. Koja se, kad je trebalo, i najgorom političkim korupcijom, održavala na Narodnom trgu. Povijesni kontekst nastanka današnjeg Zadra mladim je biračima gotovo nepoznat. U vrijeme kada su i Erlić i Radeta bili mala djeca, postavljeni su njegovi politički temelji, ali bogami i oni armiranobetonski. Koji će se teško urušiti bez tektonskih promjena. Pitanje je ima li itko snagu takvog potresa.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1) UTORAK/6.SVIBNJA/2025.
Čemu služe anonimne "ankete" osim da manipuliraju javnost i odvraćaju birače od izlaska na izbore? A manja izlaznost odgovara samo HDZ-u
Za gradonačelnika: Erlić 39; Radeta 24,3; Žuvela 14,2; Modrić 5,1; Ninčević 4,2; Biloglav 3,1; Perić 1,4; neodlučni 5 posto.
Za župana: Bilaver 46,3; Zubčić 27,3; Vučetić 12,6; Lukić 6,4; neodlučni 4,8 posto.
Ovako izgledaju rezultati ankete za gradonačelnika i župana koju je u utorak (6. svibnja) objavio Zadarski list. Istraživanje je, navodi novinarka, provedeno krajem travnja na uzorku većem od 500 birača. U pratećem tekstu ne spominje se ni tko je anketu radio ni tko je anketu naručio ("jedna politička stranka"), ali se zato očekuje da građani vjeruju anketi jer je – objavljena u novinama.
Nekoliko je problema s ovakvom anketom, ali i s postupkom samog medija koji je objavljuje, bez obzira što će neki reći da ona odražava realne trendove među kandidatima.
Prvo, legitimno je objaviti rezultate ankete koju je neka stranka napravila za interne potrebe, ali je profesionalno krajnje nekorektno ne navesti koja je to stranka i ime tvrtke koja je istraživanje provela. Poznavajući lokalni medijski kontekst i praksu Zadarskog lista zadnjih ohoho izbornih ciklusa, opravdano mogu sumnjati da je anketu naručio i platio HDZ te da je dostavljena redakciji u trenutku kada su oba kandidata HDZ-a, za gradonačelnika i župana, predstavila svoje programe.
Da se razumijemo, nemam problem s tim da neki privatni medij odabere svoje političke favorite. Tu sam praksu shvatio na početku karijere, kad nam je Vedran Škulić u pokojnom Narodnom listu objasnio kako "ta demokracija" i "medijske slobode" funkcioniraju u Americi, što smo mogli vidjeti i na njihovim zadnjim predsjedničkim izborima. Bolji običaji i minimalna pristojnost u tom slučaju nalažu da se medij/novina na početku kampanje otvoreno deklarira koga će i zašto podržati. Ovako to liči na smiješnu političku agitaciju i samoubojstvo novinarske vjerodostojnosti koja, na koncu, makjavelistički precizno ipak daje rezultate.
Medijski tajming HDZ-a je, kao i uvijek, nepogrešiv. Na koncu, Jerko Trogrlić, koji vodi kampanju Erliću i Bilaveru, jako dobro zna kako se lokalni mediji mogu lijepo upregnuti za ostvarivanje zacrtanih ciljeva. Koji se u pravili pišu s četiri nule. U Zadru i Šibeniku za HDZ, a u Trogiru, Splitu i nešto južnije, za SDP (i Možemo). I nitko te zbog toga ne proziva za sukob interesa.
Sve ankete, a pogotovo ovakve ”anonimne”, u sebi sadrže visoki postotak manipulacije. Neki društveni teoretičari i metodolozi socijalnih istraživanja tvrde da je samo 60 do 65 posto anketnih rezultata vjerodostojno, a sve drugo je promjenjivo, odnosno podložno svakovrsnoj interpretaciji. S takvom spoznajom, činjenicom da Zadarski list prešućuje anketara i naručioca, i jasnim tajmingom, ključna svrha ovakve ”ankete” je zapravo obeshrabrivanje birača da izađu na izbore. Servira se poruka: pobjednici su unaprijed poznati, sve će biti isto kao prije, uzalud vam trud svirači. A to se naravno ne radi slučajno.
Naime, objavljenoj anketi upadljivo nedostaju podaci koji u ovom trenutku očito ne idu u korist HDZ-u, a to su potencijalni rezultati drugog kruga. Kako bi u drugom krugu Erlić prošao s Radetom, a kako s, recimo, Žuvelom. Koji je na prošlim izborima u drugom krugu za milimetar izgubio od Božidara Longina. Odnosno, odgovara li HDZ-u u drugom krugu više Radeta ili Žuvela? Hoće li u drugom krugu Žuvelini birači radije glasati za Radetu ili za Erlića, i tako dalje...
Podsjetimo, na izborima za gradonačelnika 2021. izašlo je 39,24 posto birača. U drugom krugu izlaznost je bila nešto manja (38,95%), a Dukić je dobio Vučetića za 1881 glas! Da je izlaznost bila veća od 40 posto, pitanje je bi li Dukić imao drugi mandat. Jer kod veće izlaznosti birača HDZ u pravilu bilježi lošiji rezultat. Zato je (samo) HDZ-u u interesu da izlaznost ”zadrži” ispod 40 posto.
Drugo, ankete (koje nisu jeftine), ne plaćaju se za samo dva postavljena pitanja. Sigurno je bilo i drugih, poput: kako HDZ prolazi s listama za Gradsko vijeće i Županijsku skupštinu. Tu očito nisu najsretniji. Na prošlim izborima su izgubili većinu u Gradskom vijeću, na ovima bi mogli proći slično, a isto vrijedi i za Županijsku skupštinu.
Zato kreće ovakvo ubijanje u pojam potencijalnih i neodlučnih birača kojima se kroz nevjerodostojne ankete šalje poruka - ostanite kući, ne trebaju nam promjene, mi ćemo se pobrinuti da sve ostane kao do sada, ali s novim licima. Mladim vucima u janjećoj koži.
Da je provesti neko istraživanje, kao ovo iz Zadarskog lista, siguran sam da bi se pokazalo kako zadarski birači ne misle o sebi da su ovce, ali sam još sigurniji da ih većina voli mladu janjetinu.
Drugi par rukava su ankete kojima medijske kuće anketiraju svoje čitatelje na portalima. Tu je koeficijent manipulacije još veći, na nekoliko razina: bustaju se glasovi s iste IP adrese, ili s adresa iz Indije (slučaj jednog zadarskog portala), rezultati se ”ručno” uštimavaju, ili se jednostavno ankete hakiraju - kao što se dogodilo našoj kući na prošlim predsjedničkim izborima - i botovima nabilda rezultat u korist - Dragana Primorca.
Zadarski.hr je stoga odlučio da ove godine neće objavljivati ankete za čitatelje. Da, ankete privlače klikove, ali su izrazito manipulativne. A mediji bi trebali ukazivati na takve stvari, a ne u njima sudjelovati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....