Zagrebački poštari već tjedan dana padaju s nogu, rade prekovremeno, bore se s krcatim torbama i diskus hernijom, a nikako ne mogu odgonetnuti koji se vrag događa i otkuda odjednom ovolika pisma. Zbog čega iz cijele zemlje sva ta pošta odlazi na istu adresu i tko je taj V.B. kojemu piše pola države?
Ni poštari nisu sveci. Otvorili su nekoliko pisama. Recimo, ovakvog sadržaja.
-Ne Vili, kumim te Bogom! Sve radi, samo nemoj potezati tu vražju moralnu odgovornost, sjeme joj se zatrlo! Uzmite mi i onu vikendicu na Viru što sam je upisao na punicu, maloga mi smijenite s mjesta komunalnog direktora, sve mi radite, nokte mi čupajte, slobodno recite da sam lažni invalid, nije me briga ako ću i na Goli otok, ali nemojte, preklinjem vas, da moram moralno odgovarati!
-Vili nemoj, krvi ti Isusove. Oduzmite mi i kupljenu diplomu turističkog komunikologa, nosite i one dionice, nek idu u p.m. i oni rođaci što smo ih upisali u HDZ, pa zaposlili u komunalnom poduzeću. Ništa to, sve nosi, ako treba izvadite iz ladica one policijske prijave za namještanje javnih natječaja, samo me ne tjerajte da se, nakon svega što sam učinio za našu stvar, moram suočiti s hrvatskom javnosti.
Češe se iza uha indiskretni zagrebački poštar pitajući se što su to ovi ljudi zgriješili, kakvo su zlodjelo počinili, otkuda masovni napadi panike, golog straha i nesanice. Da nisu uhvaćeni u tajnom projektu obnove Jugoslavije? Ili su pripremali trijumfalni povratak Ive Sanadera na čelo HDZ-a? A da nisu planirali uvođenje smrtne kazne i oduzimanje imovine stečene kriminalom, nepotizmom i korupcijom?
-Bum otprl još jedno, reče poštar i u trećem pismu mu se objelodani strašni grijeh autora pisama.
Ni obnova Jugoslavije, ni Ćaćin povratak, ni naprasno uvođenje pravne države, ništa od svega toga nije izazvalo takvu opću jezu kakvu je potaknuo ministar zdravstva Vili Beroš jednom jedinom rečenicom na svom Facebook profilu objavljenom u trenutku dok se još nije ni spominjala mogućnost da je možda riječ o kaznenom djelu.
-Svi oni pojedinci koji su iskoristili pravo cijepljenja na štetu drugih morat će se suočiti s moralnom odgovornosti pred hrvatskom javnosti.
Uf, to je znači taj prestrašni zločin bez presedana zbog kojega se trese pola države.
Zar je „dobri Vili” stvarno toliko nemilosrdan da će „cijepljeni preko reda” stvarno morati moralno odgovarati pred hrvatskom javnosti?! Pred istom onom odavno omamljenom javnosti koja bi prihvatila i da Plenković imenuje Nerona za vatrogasnog zapovjednika, da Tomislav Horvatinčić postane ministar prometa, da Zdravko Mamić u Vladi preuzme resor sporta, a Milan Bandić zasjedne na mjesto šefa USKOK-a?!
Kad je promućurni poštar shvatio o čemu se radi, sva preostala pisma Viliju Berošu bacio je u obližnji kontejner.
I njemu je jasno da je pozivanje „cijepljenih preko reda” na moralnu odgovornost samo perverzno podsjećanje na trajnu amoralnost „elita” koje su pojele cijelo društvo jer su se obogatili „preko reda”, stekli diplome i ostvarili karijere, sve to i puno drugoga i sve „preko reda”. Čak i letimičan pogled u stvarni svijet otkriva da vjerovati „dobrom Viliju” nije pitanje povjerenja nego test inteligencije: pozivanje na koncept moralne odgovornosti u rastrojenom društvu u kojem je bahati amoral konačna mjera uspjeha, samo je demagoški vudu spektakl za dodatnu dezintegraciju društva.
O trošku poreznih obveznika, Vilija Beroša je proteklih nekoliko dana trebalo dovesti u Zadar, da stekne terenski uvid o stvarnom načinu upražnjavanja „moralne odgovornosti pred lokalnom javnosti”.
U „Aferi Mercedes” otkrilo se da je HNK Zadar najprije od gradonačelnika Branka Dukića i Gradskog vijeća dobio 2,5 milijuna kuna, a dva mjeseca potom direktoru klupske Škole nogometa nabavili su bijelog Mercedesa vrijednog preko 300.000 kuna. To je manje od zločina, a više od gluposti.
Tek nakon što je afera buknula, Dukić je obznanio da će auto biti vraćen ili plaćen od strane sponzora, a nikako ne proračunskim sredstvima. Jesmo li vidjeli Dukićev „moralni refleks” i rafalnu smjenu svih odgovornih? Je li netko (itko) zbog bahaćenja s javnim novcem podnio ostavku u nekontroliranom „izljevu savjesti u mozak”? Ma, dajte molim vas. Po Dukiću, direktor HNK je dobio žuti karton, a javnosti ostaje pretpostavljati što je trebao učiniti da dobije crveni – kupiti i razbiti Ferarija?!
Elvira Sterle je mjesecima bila pod istragom zbog sumnje na višemilijunski gospodarski kriminal, a prije nekoliko dana je protiv poznate HDZ-ovke i aktualne predsjednice Kluba vijećnika u Gradskom vijeću Zadra ispisana i optužnica. Dala je ostavku? Ne, ma kakvi. Plenković je pola Vlade počistio i za manje od toga, ali Sterle je ostala na svom mjestu.
-Optužnica je podignuta, a ona treba biti potvrđena da bi se na sudu dokazivala krivnja. Do tada se uvijek držimo presumpcije nevinosti, izjavio je Šime Erlić, državni tajnik i nedavno izabrani predsjednik GO HDZ-a, uvjeren da „optužnica protiv Sterle nije uteg za stranku”.
A „bez stranke smo ništa, moramo biti odani i zahvalni”, poručio je svojedobno lokalnoj Mladeži HDZ-a Joso Nekić, Erlićev prethodnik na čelu GO i dugogodišnji gradski pročelnik za školstvo.
U oba slučaja, pokazuje se potpuno irelevenantim što o svemu misli javnost, važna je samo politička, stranačka odluka. Da je bio u Zadru, čak bi i „dobri Vili” imao problema pri određivanju granice na kojoj završava ignoriranje, a počinje izrugivanje s javnosti. Taj će cirkus „gostovati u našem gradu” sve dok izborna pobjeda bude svepokrivajući alibi za nekontrolirani postizborni dernek u kojemu zakoni i moralna odgovornost prema javnosti ne funkcioniraju kao nepropusna brana pred najezdom bahatih moćnika.
Vili Beroš zna da je za moralnu odgovornost elita prema javnosti presudna protočnost „vene” koja ih spaja, ali jednako tako zna i da je u tu venu ugrađen tromb. Javnost je na vrijeme preventivno smještena u politički hospicij i samo je nijemi svjedok cirkusa koji traje: uzalud javnost upire prstom u onoga tko je obavio tu operaciju i još uzaludnije se pita mora li svaki cirkus koji sebe poštuje voditi računa da mu zaštitna lica budu baš majmuni i klaunovi?