Uoči posljednje, pete finalne utakmice za košarkaškog prvaka Hrvatske, zanimanje javnosti bilo je usmjerno prema pitanju i odgovoru na temu: hoće li navijači moći na tribine. Barem jedan dio! Ili samo pretplatnici... Ili isključivo cijepljeni i tomu slično... Nitko nije uopće sumnjao kako će se određeni broj, preko onoga, inače dozvoljenog sukladno slovu Zakona o poštivanju epidemioloških mjera i procjeni Stožera civilne zaštite, u ovom slučaju Zadarske županije, probiti do tribina. Zahtjev o mogućem dolasku navijača, kojeg je uputio KK Zadar kao domaćin i organizator, očekivano je odbijen, k tomu Nacionalni stožer CZ nije želio ni čuti bilo što na temu okupljanja velikog broja gledatelja. I to u zatvorenom prostoru! Međutim, na dvije utakmice odigrane u Splitu, na Gripama, mogao se primijetiti "višak službenih osoba" na tribinama, pa se već kroz tu činjenicu mogao nazrijeti "okidač" za priču koja je dva dana kasnije počela puniti novinske stupce!
Iskreno, ni približno nije usporediva slika s Gripa s viđenim na Višnjiku i rijekom navijača koja se primaknula broju između četiri i pet tisuća. Ali, praktički sve do početka velikog dvoboja Zadra i Splita nikakva službena informacija nije ugledala svjetlo dana, jedino se kroz društvene mreže moglo "uloviti" priču o gotovo sigurnom ulasku u Krešin dom, unatoč tomu što se time krše brojne zakonske odredbe i odluke, da ne ulazim u sferu rječnika kojim se koriste nadležne institucije.
Upravo u tom vakuumu našao se Željko Žilavec, direktor KK Zadar, čija je glava bila između "čekića i nakovnja"! Zašto? Odgovor je više nego jasan jer se zna kako je Zadar inficiran košarkom i kako iznad nje ne postoji ništa više. I kad se pobjeđuje i kad se gubi! I ovdje se može podvući pitanje osobne odgovornosti svakog pojedinca. Ali se pitanje može nadomjestiti razmišljanjem: tko i na koji način je mogao zaustaviti pokret velike mase ljudi u istom trenutku. I to tako da su pristizali sa svih strana... Policija je učinila svoje, osiguravali su mir i red, pritom nisu zabilježili nikakav incident, barem su tako kazivala izvješća. Ali i izravni svjedoci, prema službenoj dužnosti, osim završne bakljade u dvorani, nisu mogli primijetiti neke neprimjerene anomalije. Jer, još u vrijeme kad se slobodno moglo biti na tribinama, Višnjik je gorio u bitno većim razmjerima i sve bi se smirilo!
Nakon istražnih radnji nadležnih, utvrđeno je kako će direktor Žilavec odgovarati prema slovu zakona, uz njega i voditelj osiguranja, ali u bitno manjoj mjeri. Dakle od gole istine se ne može pobjeći, to je rezervirano za odabrane, međutim, izrečena misao ne može abolirati Žilavca. Niti je Žilavec tražio oprost, odmah po završetku utakmice jasno je kazao kako je svjestan svoje odgovornosti i svih mjera koje podrazumijevaju kaznu! Zasigurno, direktor kluba je toga bio svjestan i u razdoblju između četvrte i pete finalne utakmice, pa samo možemo zamisliti pritisak kojeg je imao iznad sebe.
Može li se uopće naći netko tko bi mogao izbjeći "čekić i nakovanj" u situaciji kad su i navijači svjesni da se okupljalo prije i poslije njih? Neki skupovi su sigurno bili i posjećeniji, primjerice u vrijeme kad je pandemija korona virusa okovala cijeli svijet, Zadar je bio središte teniskog događaja godine. Na tribinama je također bio jednak broj i među gledateljima se moglo vidjeti političku elitu bez nekog osobitog razmaka jednog od drugog, kako fizičkog tako i političkog. Jer tko će propustiti tenisko čudo iza kojeg se onda na političkoj sceni krenulo prepucavati tko se čime i s kime rukovao. Je li u pitanju bio lakat ili rame...
I ta je epizoda prošla, na svu sreću s manjim epidemiološkim posljedicama, dok je iza košarkaškog ogleda eterom kružila priča o mogućnosti iznimno velikog broja zaraženih... brzo je reagirao i ministar zdravstva u Vladi Republike Hrvatske. Citiram:
"Ovo što se događalo na košarkaškoj utakmici u subotu u Zadru velika je pljuska svim našim nastojanjima da smanjimo broj zaraženih od covida-19. Bojim se da će za tjedan ili dva stići račun za tu nepromišljenost u obliku većeg broja oboljelih u toj, za hrvatski turizam, važnoj destinaciji", istaknuo je ministar Vili Beroš komentirajući upad navijača zadarskog košarkaškog kluba u dvoranu iako to još nije dozvoljeno.
"Ako im je istinski stalo do navijača i simpatizera svog kluba i žele ih i ubuduće na svojim utakmicama, neka ih pozovu da dođu u dvoranu u istom broju na cijepljenje. Mi smo cjepivo osigurali, naši liječnici su spremni, pa hajde, cijepimo se da bismo zajedno opet mogli u sigurnosti biti na tribinama i navijati za svoje klubove", pozivao je Beroš u priopćenju.
I brzo je dobio odgovor iz KK Zadar koji se potrudio poslušati ministra pa je na Višnjiku, na istome mjestu odakle se svim mogućim strelicama išlo prema Zadru i zadarskim navijačima, organizirano masovno cijepljenje. I čuo je to ministar Beroš te se odlučio doći u Zadar kako bi pomogao u potpori procjepljivanja što većeg broja osoba. KK Zadar se "posuo pepelom", ministar Beroš prihvatio posipanje, ostali koji čine Nacionalni stožer CZ molili su se da pandemija ne dobije nove krakove. Ali nisu štedjeli odgovorne za organizaciju utakmice, međutim, malo je prostora da bi se nabrojila sve okupljanja koja ni po čemu nisu bila u zakonskim okvirima.
Što su tih dana govorili političari na zadarskoj pozornici? Nitko ništa, jer su u post izbornoj "ludnici" otpustili kočnice, arčili su i bančili, netko više, netko manje, očito lukavi u procjeni, htjeli to priznati ili ne, bez obzira jesu li lijevi, desni, ili centar prema ovamo ili onamo, kako će košarka u Zadru, sve dok ne dobije istinskog vlasnika, biti podloga za rješavanje nekih (post)izbornih trgovačkih radnji. Svi spomenuti, jednako svjesni kako je samo jedan "šuferin" dovoljan da se uvelike potvrdi natpis na majicama prvaka: "Mi smo luđaci, zato smo prvaci"!