Policija je nedavno počela kažnjavati bicikliste koji bicikle voze nogostupima uz kolnik i po gradskoj jezgri. Dogodilo se to zbog agresivne vožnje biciklista po pješačkim površinama, što je – o tome nema spora – opasno i kažnjivo.
Povećana pojava bicikala u gradskom prometu traje već nekoliko godina i to je nešto što bi svaki europski grad bezrezervno podržao, ali Zadar je u tome ipak specifičan. Sve je kulminiralo nedavnim incidentom na gradskom mostu gdje je neoprezni mladac biciklom doslovno pregazio gospođu i nanio joj teške tjelesne ozljede, višestruke prijelome ekstremiteta od kojih se još s teškoćama oporavlja. Zapravo, gospođa je čak i dobro prošla, jer silinom kojom je mladi biciklist udario u nju na pješačkom gradskom mostu mogao ju je lako usmrtiti.
Takve se pojave neprestano ponavljaju u zadnje vrijeme. Biciklista je sve više, bicikli su sve noviji i sve brži, a biciklisti, pogotovo oni nešto mlađahniji, voze sve neobazrivije. Nogostupima se kreću velikom brzinom, među pješacima voze vratolomne slalome, jednosmjernim ulicama u suprotnom smjeru također voze neobrazivo, a na isti način upotrebljavaju bicikle i u staroj gradskoj jezgri, na Poluotoku, gdje bezobzirno jure kalama i trgovima, sudarajući se s turistima i domaćim ljudima.
S druge strane, sasvim je pohvalno što je bicikliranje u Zadru u zadnjih desetak godina uzelo maha. Sve više ljudi ostavljaju automobile kući i koriste bicikl za prijevoz na posao ili u obilazak grada. Ne postoji niti jedno prometno sredstvo koje je toliko prihvatljivo kao bicikl: jeftin je i dostupan, ne zauzima puno mjesta, ne troši energente i ne zagađuje okoliš, doprinosi zdravlju ljudi i čuva ekološki sustav. Zadar je kao grad svojom konfiguracijom idealan za bicikliste jer ima umjerene uspone – čak se i na Bili brig može relativno lagano popeti suvremenim biciklama "brzinkama" - pa nije čudno što se biciklizam toliko razgranao u gradu.
Možemo reći: bicikala je u gradu više nego ikad prije. Biciklizam je postao popularan u populaciji svih Zadrana od 7 do 77 godina, pa ipak, stvari su daleko od savršenih, zapravo su prilično konfuzne i nejasne.
Biciklisti su se, potjerani s opasnih prometnica, "preselili" na nogostupe, jer su gradske ulice pretijesne i preprometne za normalnu vožnju biciklama. Jednostavno kazano, vozite li bicikl gradskim ulicama, postoji velika vjerojatnost da vas netko pogodi automobilom i ozbiljno ozlijedi, da ne previđamo i neki puno gori scenarij.
Sve je donekle u redu, kad građani voze bicikle nogostupima i pješačkim prijelazima umjereno i obazrivo, pazeći na pješake i znajući da ipak uzurpiraju prometni prostor koji pripada njima. Problem se javlja kad se bicikli voze preko pješačkih površina neobuzdano, divlje i bezobzirno. U toj situaciji pješaci zbilja strahuju od biciklista, a da ne pretjeruju, pokazuje sve veći broj incidenata koji se pojavljuju u zadnje vrijeme, a koji svjedoče da pješaci postaju sve više ugroženi od biciklista na prometnom prostoru koji im uopće ne pripada.
Jedino pravo rješenje su biciklističke staze kakvih ima na svega nekoliko lokacija u gradu. Ako izuzmemo obilaznicu Zadra gdje je biciklistička staza postavljena više kao turistička atrakcija poput biciklističkih staza za Zaton i Nin, ili biciklističkih staza na Bulevaru, te na rekonstruiranim prometnicama na Višnjiku, Zadar je siromašan biciklističkim stazama za razliku od europskih gradova gdje se intezivno radi (i gradi) na povećanju broja biciklističkih staza i većem korištenju bicikala.
Pokazuje to i najnoviji primjer rekonstrukcije Ulice Nikole Šubića Zrinskog u izvedbi Hrvatskih cesta iznad Opće bolnice gdje su isforsirana četiri prometna traka, ne samo nauštrb nepostojećih biciklističkih staza, već i pješačkih nogostupa koji su svedeni na smiješne gabarite čime je trajno ugrožena sigurnost svih sudionika u prometu koji se kreću pješice (i biciklima), a što je već naišlo na broje kritike anonimnih građana.
Pročelnik Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Grada Zadra Darko Kasap više je puta istaknuo da se pri svakoj rekonstrukciji i proširenju gradskih prometnica nastoje iznaći rješenja kojima bi se u projekt ugradile i biciklističke staze.
Na žalost kad projekte izvodi država odnosno Hrvatske ceste, gradska uprava nema toliko ovlasti da bi (darovani) projekt mogla preusmjeriti prema vlastitim zahtjevima, pa smo svjedoci da se ovih mjeseci kroji prometna politika grada koja neće zadovoljiti potrebe građana za biciklizmom idućih godina. Drugim riječima, šansa koja je postojala da se nešto na tom polju bitno izmijeni, uglavnom je profućkana, tako da Zadar ipak neće (p)ostati grad biciklizma, bez obzira na velik broj ljudi koji se još uvijek koriste biciklama u Zadru.
Želite li biti ekološki i zdravstveno osviješten biciklist u Gradu Zadru, na nogostupe ne smijete jer će vas kazniti policija s obzirom da se krećete na površinama rezerviranim za pješake. Budete li vozili kolnicima, velika je vjerojatnost da će vas udariti automobil, a neke valjane prometne strategija za bicikliste u gradu Zadru nema ili se ne provodi.
Kakvo je rješenje? Pokušati voziti bicikle riskirajući kazne na nogostupima ili od njih odustati i vratiti se automobilima koji zagađuju okoliš i zauzimaju mjesta za parking? Odgovor na ovo pitanje, čini se, ne znaju niti gradski poglavari.
Nevjerojatna je činjenica da gradska uprava ulaže znatna sredstva u kupnju bicikla i njihov najam na nekoliko udarnih punktova na Poluotoku, a da nema strategiju "Zadar – grad biciklizma" kojim bi u idućih par desetljeća dalekosežno utjecali na prometnu politiku, smanjili pritisak automobila na grad i pomanjkanje parkirnih mjesta, te povećali zdravu mobilnost kroz bicikle te poboljšali zdravlje građana.
Neka su rješenja nadomak ruke, tj. upravljača. Nogostup od Relje do Poluotoka, na kojemu policija u zadnje vrijeme najviše kažnjava vozače bicikala, dovoljno je širok da se na njemu može označiti biciklistička staza. Nju bi valjalo omeđiti i Ulicom Ruđera Boškovića kojom se svakoga dana studentarija i školarci biciklama u rojevima spuštaju kolnikom, naravno pogrešnim kretanjem kroz jednosmjernu prometnicu, do fakulteta i škola, uz kakvu-takvu toleranciju vozača (jer nemaju kud). A istovremeno je gradska uprava naherila bicikle za najam ispred bivšeg Doma mladeži što je super, ali kako do njih doći, ako ne vozite puni krug oko Poluotoka?
Takvih bizarnih primjera ima dosta, ali oko vožnje bicikala u staroj gradskoj jezgri Poluotoku ili preko pješačkog Gradskog mosta ipak nema razgovora, tu se valja skinuti s bicikala i gurati ih jer je vožnja bicikala po Poluotoku u najmanju ruku nekulturna i neodgojena, zbog sigurnosti građana, ali i poštovanja prema Zadru kao gradu višetisućljetne kulturne tradicije.
Dolazimo zapravo do točke apsurda: Europska unija kojoj pripadamo promovira korištenje bicikala u gradovima, pa čak i konkretnim projektima sufinancira, a mi to u Zadru možemo činiti na način da kršimo zakon i vozimo nogostupima i tako riskiramo kaznu ili se spustimo na kolnike i riskiramo da nas pogazi automobi. Treća je opcija da odustanemo od bicikala i vratimo se automobilima, što je od svega najgore.
Zamislite kad bi se sav trenutni biciklistički promet u Zadru spustio s nogostupa na gradske ulice, kako to propisi nalažu. Nastao bi uskoro takav krkljanac da bi zastoj prometa trajao satima. Možda bi u prijelaznom riješenju bilo najbolje da sankcioniranje biciklista izvan kolnika preuzme gradsko redarstvo umjesto policije. Tko divlja prebrzo biciklom po nogostupima, vozi mostom i starom jezgrom, treba ga novčano kazniti bez milosti, ali tko se pažljivo kreće, svjestan da se nalazi na prostoru koji pripada pješacima, treba ga pustiti, bolje nego da pogine na kolniku.
U isto vrijeme, gradonačelnik bi trebao naložiti da se pod hitno krene u izradu projekta "Zadar – biciklistički grad", kojim bi se propisalo da se ubuduće niti jedan cestovni projekt u Zadru ne projektira bez pokušaja promišljanja biciklističkih staza, s jasno zadanim smjernicama da u idućih nekoliko desetljeća broj biciklista znatno premaši broj automobila.
Zadar voli bicikle, to je činjenica koju bi gradonačelnici nekih drugih gradova plaćali u zlatu, a kod nas ta sretna okolnost ispada nesretna. Kao i mnoge druge, nažalost.