Jeste li vidjeli tih 49 sekundi, već prozvanim najboljim vremenom na hrvatskim televizijama u 2020.? Ono kad novinar postavi pitanje, a u dvorani nastaje potpuni muk. Kamera - citirat ću Telegram - prvo snima šefa stožera Davora Božinovića, koji šuti k'o zaliven. Onda se okreće prema šefu HZJZ-a Krunoslavu Capaku, koji zbunjeno gleda Božinovića i također šuti. Shvativši da netko ipak nešto mora reći, Capak se okreće prema novinarima i govori zbunjeno: “Ugostiteljima?”. Potom počne zamuckivati: “Ugostiteljske objekte smo…”. Pa još malo šuti pa opet krene: “Ugostiteljske objekte smo zabranili ranijom odlukom”.
Ali, novinar se ne da. Još jednom im objašnjava svoj upit: “Pitanje je, zašto se ne omogući i njima rad pod ovakvim uvjetima?” Kamera u tom trenutku opet snima Božinovića koji evidentno nema namjeru progovoriti, pa se opet prebacuje na Capaka koji izgleda gotovo tragično dok kašljuca i opet zamuckuje. Ono što je uspio izgovoriti bio je vrhunac: “Dakle… Odgovor je… zašto im se ne omogući zapravo nemoguć”.
Genijalno, ha? Što ti je Nacionalni stožer. Autoritet do autoriteta. Jasno, nedvosmisleno i precizno. Kome dosad to nije bilo jasno, sada su sve sumnje raspršene. Sad svi znaju odgovor na pitanje zašto se ugostiteljima, kao i crkvi, ne bi dozvolilo da primaju goste po kriteriju „sedam kvadrata po glavi”. Ako može u zatvorenu crkvu, zašto ne bi moglo na štekatu nekog kafića ili restorana, negdje na otvorenom zraku. Odgovor stožera je antologijski. Ponovimo ga još jednom: “Dakle… Odgovor je… zašto im se ne omogući zapravo nemoguć”.
I sad bi se neki dokoni novinar, sa svojim plitkim poimanjem stvarnosti, mogao zapitati: ako takva zbunjola vlada u Nacionalnom stožeru, kakvo je tek tupilo od nekuženja u županijskim, gradskim ili općinskim stožerima koji moraju provoditi mjere Božinovića, Capaka, Beroša & Co.?
Možemo, evo, početi od Zadarske županije. Tamo se županijski stožer odlučio za potpuno kreativno vođenje evidencije osoba u samoizolaciji, totalno drukčije od Nacionalnog stožera. Od kraja listopada oni više ne prate kontakte u samoizolaciji, nego samo kontakte zaraženih djelatnika u domovima za starije i zdravstvenim ustanova. Za sve druge, obične građane, kontakti se ne prate. Tako se dogodilo da je broj ljudi pod mjerama aktivnog nadzora – dakle zaraženih osoba i osoba u samoizolaciji – postao negativan! Ispalo je da manje osoba u samoizolaciji nego što ih ima koronu! Njih točno 53 je manje nego zaraženih. Kako je to moguće, objasnio je glavni zadarski epidemiolog, dr. Alan Medić.
„Aktivan nadzor jesu osobe upisane u platformu kod nas u Zavodu za javno zdravstvo tj. kroz službu za epidemiologiju. S obzirom na velik broj novooboljelih u proteklih tjedana mi smo upisivali i obavještavali samo pozitivne i njihove kontakte koji rade u Domovima za stare i nemoćne i zdravstvu. Svaka pozitivna osoba treba obavijestiti svoje bliske kontakte, te ako je kontaktu potrebno bolovanje on se javlja svom liječniku obiteljske medicine. Nama je kao službi prioritet obavijestiti u roku od 24 sata sve osobe koje su pozitivne i tako usporiti širenje epidemije. Tko ima potrebu za otvoriti bolovanje može to napraviti kod svog liječnika uvođenjem ili ne uvođenjem u samoizolaciju kao aktivan nadzor (važno je da ista osoba pazi na sebe i svoje kontakte).”
Dakle, ako ste epidemiolozima važni, onda prate vaše kontakte, ako niste, onda ne morate prijaviti svoje kontakte. Eto fešte za koronu! Onaj pir generala Fuzula od prošlog ljeta i ono vjenčanje nekidan u Slivnici bili su, zapravo, generalne probe za ovu stratešku odluku. Stožer se pametno riješio jedne muke, više ne moraju svakog dana trčati za ljudima i tjerati ih u karantenu. Sad će to naši odgovorni sugrađani raditi sami od sebe, u skladu sa svojom savješću i brigom za javno zdravlje. Mislite da se šalim?
„Nemamo problema s prijavljivanjem kontakata” kaže mrtavozbiljan dr. Medić. „U ovoj fazi epidemije svi trebaju znati da je jedini način da se ponašamo odgovorno. U ovom trenutku postoje mnoge obitelji u cijeloj Hrvatskoj koje imaju veći broj oboljelih, ali nije potrebno da se svi jave na testiranje, dovoljno je testirati jednog člana obitelji da bi znali da i ostali imaju istu dijagnozu. Tako ne opterećujemo ionako prenapregnuti zdravstveni sustav s testiranjima koja nisu potrebna. A osobe iz oboljelih obitelji se trebaju odgovorno ponašati.” I još: „Kontakti pozitivnih ne moraju nužno završiti u samoizolaciji (ako uzmemo da je brojka oboljelih 4 do 5 puta veća od evidentiranih) onda bi mogli cijelu zemlju staviti u samoizolaciju, što bi bila najbolja epidemiološka mjera, ali bi svi bili gladni.”
Tamo na sjeveru Europe postoji jedna zemlja, zove se Finska. Ona ima najmanji broj zaraženih i umrlih od korone na sto tisuća stanovnika u Europi. Zašto? Zato što su, osim pravovremenog zatvaranja, od prvog dana insistirali na brzom praćenju kontakata osoba koje su bile pozitivne na korona virus. Finske zdravstvene službe su dobile podršku upotrebom posebne aplikacije, a „Korona fleš" na svoje smartfon skinuo je skoro svaki drugi Finac i Finkinja. Kontakti su dakle važni, ali u Finskoj, ne u Zadru i Hrvatskoj.
Zato u Zadru odlično ide pogrebnicima. Toliko dobro da su se nekidan požalili našem novinaru kako više nemaju limenih uložaka za lijesove u koje po zakonu moraju pokapati preminule od zaraze. Koliko se dnevno umire u Zadarskoj županiji od korone, više nitko precizno ne može evidentirati. Stožer se uglavnom bazira na brojkama iz zdravstvenog sustava, ali smrt hara po kućama, privatnim domovima za starije... Oglasne ploče su postala pretijesne za nove osmrtnice.
Ali ni to, izgleda, nije najgore. Najgore je, koliko se može zaključiti iz interesa čitatelja Zadarskog.hr, što je uvedena diskriminacija među ugostiteljima za prodaju „coffee to go”. Već danima u Zadru traje debata, zašto restoran ili picerija, kojima prodaja kave nije primaran biznis, mogu prodavati kavu za van, a kafići, kojima je to primarni biznis, ne mogu? Ne zna nitko. Ispalo je, međutim, da je Nacionalni stožer donio odluku koja je u koliziji s pravilnikom o minimalnim tehničkim uvjetima za ugostitelje. Takva nejasnoća stvorila je rat među ugostiteljima koji su jedni drugoga krenuli drukati Stožeru. Jer on radi, a ja ne radim, on nema, a ja ima minimalne uvjete, ali Nacionalni stožer je donio odluku, a ona je iznad svih.
Onda se načelnik gradskog stožera sjetio i u pomoć pozvao Državni inspektorat koji je oprao ruke i rekao da oni koji su prodavali kavu za van, a nisu smjeli, nisu uhvaćeni u prekršaju tijekom nadzora. A kad su inspektori i redari otišli, praksa se nastavila, a gnjev ugostitelja produbio. Stvar je postala i nacionalno važna, jer se u nju uključila i udruga Glas poduzetnika. A rješenje je više nego jasno i glasi: “Dakle… Odgovor je… zašto im se ne omogući zapravo nemoguć”.