Evo nas u novoj godini. Da li su i vas pitali ona besmislena pitanja o tome koje su vam novogodišnje odluke? One, koje se nikad ne ostvare…
Ili, jučer me poznanik pita: „Po čemu ćeš pamtiti 2021. godinu? Ma da, pa po koroni, sigurno, vidiš što se događa, a znaš li koje je promjene meni… bla bla…“ Nisam više slušala. Pomislila sam, 2021. ću pamtiti po političkim promjenama. Kažem to mom poznaniku.
- Hahaha, baš… Svi su isti, kakva politika… - nepovjerljivo kaže sugovornik, a ja baš mislim da ću 2021. pamtiti po onim malim sredinama koje su se u svibnju na izborima uspjele istrgnuti iz raljâ dotadašnjih autokratskih vladavina, smijeniti one načelnike koji su kročili svijetom i životom čvrsto noseći pred sobom parolu „L'État, c'est moi“. Potpomognuti, dakako, rukicama u općinskim i gradskim vijećima, njihovim blagoslovom da mogu do mile volje trajbati novac do kojeg nisu došli radom, niti je njihov.
„Plati mi račune, ne mogu više čekati, izija si mi cilo stado janjaca!“, riječi su ugostitelja iz Zatona Obrovačkog Mile Minje Anića koje je bio uputio tadašnjem načelniku Općine Jasenice Martinu Baričeviću (HDZ). Ustoličen i ukorijenjen šest mandata, Baričević je, uvrijeđen, Anića tužio za klevetu, no Baričeviću se dogodilo nešto puno gore od ugostitelja Anića: dogodila mu se skupina mladih ljudi koji su pred izbore formirali Nezavisnu listu Stipe Vulića, nazvanu Bura, i 17. svibnja doslovno su otpuhali Martina Baričevića i njegovih šest mandata u zaborav. Inače, Baričević je te izborne noći mirno čekao sedmi mandat s već ispečenim janjcima.
Stipu, novog načelnika Općine Jasenice, ne pitaju „di je bija '91.“, jer se te godine rodio. U Buri su mladi ljudi. Osim načelnika, imaju većinu i u Općinskom vijeću.
Istodobno, netko se „događao“ i SDP-u, u gradu Čabru u Gorskom kotaru, gdje je nakon nekoliko mandata SDP izgubio vlast dolaskom 29-godišnjeg Antonia Dražovića, koji je, slučajno ili ne, baš Zadranin.
Antonio je postao gradonačelnik drugog teritorijalno najvećeg grada po veličini u Hrvatskoj, Čabra koji ima 3.200 stanovnika i 42 naselja. Sve je okrenuo naglavce, ustrojio je Grad koji je doslovno na usluzi građanima.
Zašto Čabar i zašto Antonio?
Zato da se svi skupa uvjerimo da se u državi premreženoj interesima, namještanjima, autokratskim vladavinama i samovolji čelnika lokalnih samouprava, mogu događati promjene. Zato da se uvjerimo da je svejedno dolazi li autokracija od SDP-a, HDZ-a ili neke treće stranke čiji je reprezentant „ogulio“ lokalno stanovništvo. Prestrašio lokalno stanovništvo. Lagao lokalno stanovništvo. Prijetio pred izbore starim i nepismenim ljudima da će izgubiti penziju ako ne glasaju za stranku na vlasti.
„U Čabru se osjećala strahovlada SDP-a, njihova briga samo za svoje interesne skupine. To ne može biti, s tim je gotovo“, rekao je Antonio Dražović kada je postao gradonačelniku Gorskom kotaru.
„Nismo mi rušitelji, nismo izašli na izbore da bismo se obračunavali. Samo smo nezadovoljni što nam općina toliko stagnira, a potencijal joj je ogroman, može se“, bila je poruka vijećnika Bure u Općini Jasenice.
Zašto Dražović koristi riječ „strahovlada?“
Kada sam, na sjednici Gradskog vijeća Obrovca 28. prosinca slušala vijećnicu HDZ-a Đurđicu Roupec koja snishodljivo i gotovo ponizno zahvaljuje gradonačelniku Anti Županu na tome što je u Karinu asfaltirana nekakva nerazvrstana cesta i na tome što su postavljeni tuševi na javnoj plaži koja je, pride, i sređena, neminovno je bilo da pomislim da li dobro čujem svojim ušima. „Hvala vam ako uspijete i onu drugu prilaznu cestu sanirati“, s još dubljom poniznošću nastavila je Roupec, jer, jel'te, to bi tek trebalo biti napravljeno. Ni pet minuta kasnije, hadezeova vijećnica Katarina Mišković oslovljava gradonačelnika sa „doktore“ i svesrdno mu zahvaljuje na obećanom angažmanu oko uređenja plaže Meka Draga u Kruševu.
Čekala sam valjda jedini logični nastavak: da gradonačelnik Ante Župan ispruži ruku kojoj će se zahvalni vijećnici moći približiti, poljubiti je i tako još čvršće iskazati svoju neizmjernu zahvalnost za obavljene posliće koji su u opisu zadataka Grada Obrovca. To im je posao, poštovane vijećnice, a novac je proračunski. Nemojmo pričati da su izrazi ponizne zahvalnosti izrečeni kao obična pristojnost, jer nešto tako degutantno ne drži vodu.
E pa, upitana po čemu ću pamtiti 2021., odgovor se nametne: po ljudima koji su kroz politički angažman htjeli raditi i u tome uspijevaju. Brojke možemo nizati unedogled, evo jednog primjera: Stipe Vulić, mladi načelnik Općine Jasenice, ukinuo je naknade vijećnicima i novac je preusmjeren mladima. U godini prije, na vijećničke naknade Općina je potrošila 230.000 kuna! Što sve moglo s tim novcem?
U Maslenici je nakon izbora uređena cijela plaža, sanirana je obala, postavljeni su tuševi i kabine. Morali bismo pitati načelnika Vulića da li su mu vijećnici ponizno zahvalili na tome.
- Nemojmo mistificirati politiku, niti ulogu načelnika. Osobito ne posao koji radi Općina – kaže mi načelnik Jasenica, koji mještane poziva na sjednice Općinskog vijeća, a usvojeni proračun, sa svim predviđenim izdacima, objavio je na Facebooku.
Po Buri se pamti 2021.
I po njezinim antipodima koji bi, ako treba, i rukoljub vratili u opis vijećničkog posla.