"Nije me sram, ali neću reći zato što ne želim da se politizira moj izbor, nego da se vrednuje moj dosadašnji rad. Mjesecima sam izvrgnut medijskom blaćenju, a vi ste dio tog medijskog cirkusa."
Ovaj odgovor Predraga Orlovića, starog i novog ravnatelja Zavoda za hitnu medicinu Zadarske županije, kojeg smo dobili na naše inzistiranje da nam kaže koje stranke je član, zaslužuje nekoliko riječi osvrta.
Orlovića nije teško razumjeti, čovjek smatra da svoj posao radi dobro i da je zaslužio još četiri godine biti na čelu jedne tako važne ustanove, unatoč brojnim unutrašnjim problemima koji nagrizaju njegovo javno povjerenje. Kažemo, Orlovića nije teško razumjeti, veći je problem što Orlović ne želi razumjeti, bolje reći prihvatiti, gorku stvarnost bez koje bi svu njegovu dobru ravnateljsku volju, stručnost i sposobnost mogao objesiti mačku o rep. A to je Orlovićeva politička podobnost.
Orloviću, ali i ne samo njemu, trebalo bi biti jasno da je on postao i ostao ravnatelj zato što je politički podoban, a ne zato što je ne znam koliko pametan i sposoban. I to je tužna, poražavajuća i jedina istina oko Orlovićevog izbora za ravnatelja. Ali i izbora svih drugih ravnatelja, direktora, pročelnika, voditelja i ostale kaste rukovoditelja državnih, županijskih, gradskih i općinskih ustanova i tvrtki koji su tamo gdje jesu isključivo zato, i ni zbog čega drugog, što u džepu imaju "pravu" političku iskaznicu, ili su s tom istom politikom sklopili nemoralne dilove da im služe kao manekeni željenog imidža, a zapravo su klasični sitni oportunisti koji će za nekoliko tisuća kuna prodati sav svoj profesionalni pa i ljudski ugled koji su nekada uživali. U takvim situacijama, kada politika takozvane "profesionalce" uvede u svoje interesne sfere, posljedice mogu biti gore od najgorih noćnih mora genetskog inženjeringa. Uz štošta drugo, Zadar se tako može pohvaliti da, primjerice, zasigurno jedini na svijetu ima džezera među hadezeovcima i hadezeovca među džezerima.
Par tisuća kuna više i politika od pristojnih ljudi stvara permisivne beskarakterne aparatčike, ljude bez okusa i mirisa, ali zato vjerne kotačiće sustava koji omogućavaju da lokomotiva političke korupcije nastavi uspješno gaziti sve pred sobom. Za izlazak iz tog zagrljaja vrijedi isto što i za tradicionalne nevladine udruge s juga Italije: kad jednom među njih uđeš, teško ćeš izaći.
Ako Orlović ili bilo tko drugi misli da to nije tako i da su sve ovo novinarska pretjerivanja, evo jedan mali hipotetski test, na koji je lako i jednostavno odgovoriti, i ima samo jedno pitanje.
Bi li Orlović, ili bilo tko drugi od rukovodećih kadrova, bio to što jest - ravnatelj, direktor, pročelnik, voditelj ili nešto drugo – da je kojim slučajem u SDP-u, ili START-u Dalije Orešković, ili HSS-u Kreše Beljaka, ili Amsterdamskoj koaliciji? Usprkos svim zvanjima, znanjima, akademskim titulama i cijenjenim iskustvima, nitko, baš nitko nikad od njih ne bi bio na čelnom mjestu da je član ili simpatizer neke od nabrojanih političkih opcija. Vrijedi i obrnuto.
Zato je Orlovićevo odbijanje da odgovori javno i transparentno kojoj stranci pripada zapravo javno ponižavanje i laganje samoga sebe. Orlović je odrastao čovjek i trebao bi znati da je tamo zato što je politički adekvatan koalicijskim bogovima. Da nije, mogao je on od Zavoda napraviti Space Shuttle, ali završio bi na ulici, kao i mnogi slični prije njega, jer nije prave "stranačke krvi".
I tu dobivamo odgovor na pitanje zašto mladi odlaze, zašto pametni i obrazovani ne vjeruju politici. Zato što dobro znaju ono što Orlović ne želi shvatiti, zašto što ne žele živjeti u društvu boljševičkog političkog mentaliteta. I da će tamo gdje idu sigurno prije biti vrednovani po onome što znaju i mogu, a ne po tome jesu li članovi ili simpatizeri nekih stranaka i strančica na vlasti.
Da je Orloviću to jasno, da je njemu uistinu stalo do afirmacije samo po strogo profesionalnim kriterijima kao što se želi nama predstaviti, maknuo bi se s mjesta ravnatelja i prije raspisivanja natječaja i otišao tamo gdje će njegovo znanje dobiti pravu vrijednost, a ne bi svojevoljno pristao na političko kameleonstvo i uhljebljivanje. Dakako, ako je on čovjek takvog kova, a ne politički konvertit i beskrupulozni karijerist.
Upravo zbog takvog Orlovića i svih drugih orlovića, u ovakvom Zadru i Hrvatskoj, gdje je karcinom političke korupcije doveo društvo u terminalnu fazu, prave promjene još desetljećima neće biti moguće. Odgovornost za to snosi isključivo politika i svi oni koji su spremni za sitne novce pomoći njenim eksponentima da uništavaju našu zajedničku budućnost.