StoryEditorOCM
KolonaNEMA NEVINIH

"Slučaj Vruljica" nas podsjeća na zastrašujuću istinu da se u Zadru i najveća svinjarija u prostoru može izgraditi po zakonu

29. siječnja 2025. - 22:01

Poštovani, temeljem članka 58. stavak 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine” 115/18, 117721, 67/23, 155723) obavještava vas se da je po vašoj predstavci 21. studenog 2024. god. obavljen inspekcijski nadzor. 

U postupku je utvrđeno da je za gradnju predmetne građevine izdana građevinska  dozvola, KLASA: UP/I-361-03/24-01/000201, URBROJ: 2198-1-05-24-0025, izdana od Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Grad Zadar, Zadarska županija.

Inspekcijskim nadzorom nisu utvrđene povrede propisa.

I tu bi u priči o zgradi u Vruljici trebalo staviti točku. 

Točno iza citiranog dopisa građevinske inspektorice Antonije Soldo, zaposlenice Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Zadru, upućenog 5. prosinca 2024. godine Domagoju Travici, jednom od stanara na adresi Franje Tuđmana 66. koji zadnjih mjeseci žive noćnu moru zbog gradilišta otvorenog na korak od ulaza u njihovu statički narušenu stambenu zgradu. 

Ali umjesto točke postavlja se veliki upitnik. Zašto je stambena zgrada u Vruljici (ne parku!) dobila građevinsku dozvolu? Kako je investitor mogao ispuniti sve uvjete potrebne za pravomoćnost? Kako je dobio suglasnosti javnopravnih tijela za priključke na komunalnu infrastrukturu, kada se prostim okom vidi da neke stvari tu nisu logične, pa čak ni moguće?

Pitanje (ni)je retoričko, no činjenica je da nitko dosad nije iznio nijedan valjani razlog zbog čega bi trebalo dovesti u pitanje izdanu dozvolu. I investitor je stoga nedvojbeno u pravu. To što je kroz park prošla onečišćena voda, najmanji je problem, sjetimo se samo zamućenja mora koje je izazvala gradnja hotela Hyatt, pa javne histerije nije bilo. Inspekcije kažu da je manje-više sve u redu. Prigovori su marginalni. ”Betoniranje izvora Vruljice”, kako neki uznemiravaju javnost, nije se dogodilo. Iako je nedvojbeno došlo do promjene podzemnih tokova izvorišta pitke vode koji su odvajkada kroz Vruljicu prolazili.

Stvari oko gradnje pored Vruljice nisu jasne iz puno ozbiljnijih razloga. A oni otkrivaju brojne slabosti procesa izdavanja dozvola i rastezljiva tumačenja loše definiranih pravila. Od Prostornog plana do mehanizma/automatizma kojim gradska administracija odrađuje posao. Ne dovodeći u pitanje neke zdravorazumske stvari, primjerice, kako to da Hrvatske vode nisu nadležne za zaštitu izvora Vruljice? Posljedica takvog formalnog prihvaćanja ”uvjeta gradnje” je nakaradno stanje u prostoru. 

Prvo, sama činjenica da se u prirodnoj depresiji preko puta parka Vruljica dozvoli gradnja stambene zgrade sa sedam nadzemnih i jednom podzemnom etažom, maksimalne visine 21 metara, je urbanistička svinjarija par excellence. Ali takva svinjarija stoji u Prostornom planu od njegovih izmjena 2008. godine i nikad je nitko nije doveo u pitanje! Naprotiv, vlasnici zemljišta, obitelj iz Zadra, godinama je čekala investitora, i kad ga je napokon dobila, unosno su prodali teren i cijela se stvar zakotrljala. 

Drugo, iako nova zgrada s 40-ak stanova nije na prometnom koridoru za proširenje Tuđmanove na četiri traka, pitanje je kako će sutra, kad tamo stigne 60-80 automobila novih stanara, izgledati priključak na glavnu prometnicu. Kako će to utjecati na protočnost prometa? Hoćemo li na već preopterećenoj prometnici, dobiti novi prometni čep? I hoće li se taj čep jednog dana, proširenjem Tuđmanove, moći otkloniti?

Treće, kako će cestovni spoj na dvotračnu Tuđmanovu utjecati na sigurnost prometa? Spoj je, naime, predviđen odmah nakon raskrižja, i to iza zavoja. Odnosno, je li za građevinsku dozvolu trebalo uvjetovati posebnu traku za skretanje? 

Četvrto, kako je nova zgrada osigurala spoj na fekalnu kanalizaciju koje u tom dijelu grada uopće ne postoji? 

Peto, zašto područje podzemnih voda koje napaja vodotok Vruljice nije pod zaštitom Hrvatskih voda? Zašto Grad Zadar, Vodovod ili netko treći to nikad nije napravio, kao da nitko ne zna gdje je Vruljica i odakle dobiva vodu?

Naravno, ovo su logična ali retorička pitanja, jer za svako sigurno postoji argumentirani odgovor koji je investitoru omogućio dolazak do pravomoćne građevinske dozvole. Što nas dovodi do zastrašujućeg zaključka, da je po postojećim uvjetima Prostornog plana, i uz suglasnosti javnih tijela, u Zadru moguće legalno napraviti najveću zvizdariju za koju nitko neće odgovarati. A sve je to moguće jer je politika (čitaj: HDZ) postavila takva pravila, tzv. struka sve to blagoslovila, a većina u Gradskom vijeću za to digla ruke. I to je odgovor na sva pitanja. 

Prostorni plan Grada Zadra bio je zreo za korjenite izmjene još i prije 2020. godine kada je HDZ-ova većina u Gradskom vijeću pokrenula izradu aktualnih izmjena i dopuna koje šef zadarskog SDP-a, Daniel Radeta, sada uporno želi povući iz procedure. Naravno, svemu su kumovale sporne izmjene iz 2008., koje se nisu smjele dogoditi, ali u se dogodile zbog interesne sprege politike i investitora i na snazi su dugih 16 godina. Posljedice su postale vidljive tek kada su neki od najpotentnijih dijelova grada pretvoreni u betonske sarkofage bez urbanističke i arhitektonske vrijednosti.

Ali to opet ne znači da je Radeta u pravu. On, i svi oni koji budu glasali za povlačenje prijedloga izmjena Plana, napravit će još veću štetu za grad. Jer će na neodređeno produljiti agoniju, odnosno mogućnost da se donekle, ako ne zaustave, a onda makar postrože uvjeti gradnje iz postojećeg Prostornog plana. 

Ako Radeta ostvari svoj naum, a šanse za to su velike, u Zadru će se idućih četiri-pet godina, minimalno, nastaviti galopirajući trend izgradnje apartmanskih zgrada, naselja i objekata. Nastavit će se betonizacija grada, kako oni vole to kolokvijalno reći, a odgovornost za to neće više moći prebaciti na HDZ. Naprotiv, od 2021. i trenutka kad su stekli većinu u Gradskom vijeću, odgovornost za betonizaciju Zadra preuzeli su SDP, Akcija Mladih i nezavisna lista Enija Meštrovića. Da, HDZ je popločao put, ali većina je u Gradskom vijeću na tom putu za pakao plesala valcer. I još uvijek pleše manipulirajući kako oni tobože nešto rade u interesu građana.

O tome smo na ovom mjestu već pisali, ali vrijedi ponoviti: nova većina u četiri godine nije nikad ozbiljno pokušala utjecati na izmjene plana. Dapače, tema Prostornog plana došla im je u prvi plan u zadnjoj godini mandata, kada je za svaku izmjenu već bilo kasno. Cijelo to vrijeme sijanja "moralne panike" dozvole za gradnju izdaju se nesmetano. Izdano ih je dovoljno da će cijeli idući mandat Gradskog vijeća investitori moći graditi po starim, lošim pravilima, makar nova izglasali sutra ujutro.

Zato Radetina agitacija oko prosvjeda u Vruljici neće imati nikakav efekt za promjenu stanja u prostoru, osim što će on licemjerno profitirati nešto političkih poena. Kažem licemjerno jer je imao najmanje šest godina vremena da on i njegova stranka u Gradskom vijeću nešto poduzmu, nešto naprave, a poduzeli i napravili nisu ništa. Ne samo on, nego i svi novopečeni borci za ”zaustavljanje betonizacije” iz Akcije mladih i Nezavisne liste Enija Meštrovića, ničim nisu pokušali zaustaviti taj nepovratni proces potrošnje gradskog prostora. 

Zato ”prosvjed za spas Vruljice” neće ništa dobro donijeti ni građanima, naprotiv, mogao bi izazvati kontraefekt kod svih onih ”običnih građana” koji su se zadnjih godina nemilice bogatili od prodaje zemljišta, gradnje i kupoprodaje apartmana, a takvih nije malo. O izmjenama i dopunama Prostornog plana ionako će odlučivati neka druga većina u Gradskom vijeću nakon proljetnih izbora. Tko će to biti, nezahvalno je prognozirati, ali tko god bio trebao bi znati da se takve promjene donose na početku, a ne na kraju mandata. Da procedura izmjene Prostornog plana traje godinama te da uz najbolju volju uvijek postoji mogućnost da nešto pođe u krivo. Zamućenom Vruljicom već tjednima defiliraju vesele patkice, no hoće li na koncu niz nju proći i ”crni labud”, znat ćemo za četiri mjeseca. 

Dotad će predimenzionirani objekt u susjedstvu već poprimiti pozamašne gabarite, a stanari zgrade u Tuđmanovoj 66 izgubit će i ono malo ljudskog dostojanstva koje im je ostalo od početka radova. Ostat će bez ”sunca i miseca”, a stanari nove zgrade morat će se pomiriti sa životom na podzemnim vodama. S mislima na povodanj 2017. godine i iskustvo Supernove, izgrađene također na starom vodotoku Ričine.

O svim ovim anomalijama jako su dobro upoznati odgovorni u gradskoj upravi. Znaju to i gradski službenici koji potpisuju građevinske dozvole. Koji nikad na ”čekiraju” lokaciju gradnje na terenu, već isključivo usklađenost dokumentacije sa zakonom i uvjetima. Za sve njih, kao i za investitore, vrijede ista pravila. Kad se ona formalno zadovolje, bez obzira na realni kontekst, pali se zeleno svjetlo za gradnju. Ako je takva gradnja estetski i funkcionalno u potpunom raskoraku s kontekstom, nije kriva administracija koja se ”slijepo” drži pravila, nego struka i politika koji su takve uvjete donijeli. Takvih incidenata već smo se nagledali, od Poluotoka do Uskoka. Što naravno nije slučajno.

Odgovorni u gradskoj upravi dobro znaju da aktualni Prostorni plan u sebi sadrži najmanje tridesetak odredbi koje zaobilaze osnovna pravila. Zovu ih "izuzecima" koji praktički derogiraju opće uvjete građenja. I time zapravo omogućuju da se i najgora svinjarija u prostoru može zakonito izgraditi. Za njih je odgovorna administracija svih hadezeovih gradonačelnika, od Kalmete do Dukića, bez iznimke. Takve stvari treba mijenjati. Odmah, prvog dana nove vlasti. Bez obzira tko u njoj bio i od koga bila sazdana.

Nova pravila moraju biti jasna, jednoznačna i dosljedno primijenjena. I prije svega stručno vrednovana. Pitanje je ima li Zadar takve ljude. Ima li Zadar snage za takve promjene? Interesa je previše, kroz građenje se puni više od 40 posto izvornog gradskog proračuna, a drastične promjene pravila poremetit će mnogima planove i interese.

Bit će to zanimljiva borba. Borba koja se neće moći izbjeći ako se stvarno želi nešto promijeniti. Moguće već na izborima.

31. siječanj 2025 22:02