Zlatko Dalić, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, objavljuje autorsku knjigu „Rusija naših snova“ koja će biti u prodaji na kioscima Tiska od subote 8. prosinca. Izbornik otkriva skrivene detalje puta Hrvatske do finala Svjetskog prvenstva, govori o izazovima, dvojbama, teškim odlukama. U brojnim navratima spominje trojicu junaka iz Zadra Luku Modrića, Danijela Subašića i Šimu Vrsaljka, a nije zaboravio ni Dominika Livakovića, iako jedino od 22 igrača u Rusiji nije ušao na teren.
Iz poglavlja 4 u kojem Dalić oslikava reprezentativce, izdvajamo:
„Danijel Subašić je već prije Rusije prelomio da je kraj. Nije činio čuda u utakmicama, premda je imao i sjajnih i važnih obrana, ali kad je najviše trebalo, bio je miran, staložen, fantastično je zaustavljao penale Danaca i Rusa, provukao nas dalje. Njegovo je djelo junačko. Suba je sjajna osoba, onaj koji vuče ekipu, povezuje. Iako su napravili klan "Zadarska dica", to nije bio klan koji je dijelio i razdvajao, nego lijepio i spajao. Potpomagali su se simpatično.
Davno nisam vidio tako dobar odnos vratara: Lovre Kalinić bio je fascinantno svjestan da je Suba taj, bodrio ga je i bio mu potpora, kao i Dominik Livaković. Zato sam i htio da protiv Islanda zaigraju svi, tako da na Svjetskom prvenstvu jedino nije mogao dobiti priliku treći golman Livaković.
Šime Vrsaljko kako "spava" na zastavi za mene je jedna od najjačih slika Svjetskog prvenstva. Ostaje za hrvatsku povijest. Nisam ga poznavao ovakvog: igračke kvalitete odavno su detektirane, ali Šime je i zabavljač, nosi atmosferu u ekipi, i to radi sa stilom. Ima duha. Kad sam ga pustio na četiri dana u Zagreb uoči odlaska u Rusiju, da bude sa ženom koja je rodila, znao sam da će mi vratiti, napravio je to dvostruko. Bio je pokretač dobre vibracije, a možda je i on najviše profitirao od Svjetskog prvenstva. Nitko ga prije nije doživljavao, nije ga bilo u fokusu, danas je TOP.
Moj odnos prema igračima bio je korektan, pošten i iskren. Nisam stigao sa svima biti jednako blizak i otvoren, to je nemoguće. Svakodnevni dijalozi i mene su trošili, nisam našao vremena sve učiniti sretnima i svakome sve objasniti. Netko se negdje osjećao zakinut, ali trebalo bi mi stotinu života da bih svima maksimalno bio na raspolaganju i sve napravio idealno.
Luka Modrić je lider. Igrači ga poštuju, na terenu vide u njemu snagu i kvalitetu, onoga koji pravi razliku klasom, ali i trči i bori se. Sa 172 centimetra s loptom nerijetko djeluje kao div. Vođa možeš biti po ponašanju i igri. Luku cijene, ali, što je najvažnije, on poštuje i cijeni sve druge. Nije egoistična zvijezda koja gleda samo sebe, zato još više uživa respekt okoline.
Naš je odnos savršen prikaz suradnje. Bio mi je desna ruka na terenu. Nismo kućni prijatelji, ja sam izbornik, on kapetan, moja veza s ekipom. Uvijek smo slobodni, jedan i drugi, doći i pitati bilo što. Luka je iskren i jednostavan čovjek, takvog i sebe doživljavam, a takvi se brzo i lako nađu i uklope. S njim sam komentirao što bismo igrali, tko bi igrao... Konzultirao sam ga o svemu, što god mi je bilo dvojbeno. Je li bolje da na pripreme zovem 23, 25 ili 29 igrača, gdje ćemo trenirati, kad ćemo putovati, nakon što je izbio incident s Nikolom Kalinićem... Ne mogu reći igračima - idemo ovdje i gotovo. Što ako se ne poklopi, ako uđem u problem? Pogotovo sam pazio da nečime ne izađem u javnost prije nego što smo to usuglasili. To bi bilo najpogodnije tlo da rađanje trzavica.
Luka mi je bio više od igrača, najjača podrška. Kad god bi iskrsnuo bilo kakav problem, zvao sam njega, Mandžukića, Ćorluku i Rakitića. Kapetana i dokapetane. Činili su moje vijeće senatora.“