Nakon što je krajem srpnja u tzv. aferi Banovina uhićeno dvanaest osoba, među kojima su Zvonko Kotarac i njegov brat Ivan Kotarac, arhitekti Emil Šverko i Neno Kezić te Lada Pocrnić Mladinić, nekadašnja voditeljica Odsjeka za graditeljstvo Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo grada Splita, i Ljiljana Poletti Kopešić, viša savjetnica za provedbu dokumenata prostornog uređenja, kao i Boris Marelja, donedavni voditelj Odsjeka za provedbu dokumenata prostornog planiranja, USKOK-ova istraga dobila je, osim onoga što se uhićenima već stavlja na teret, i novi pravac djelovanja.
Naime, kako doznajemo iz pouzdanih izvora, pripadnici PNUSKOK-a već neko vrijeme "češljaju" dokumentaciju vezanu za izgradnju novog objekta hotela "Ambasador" na splitskoj Zapadnoj obali zbog sumnje da je i u tom slučaju došlo do zlouporaba pomoću kojih je hotel "nabujao" izvan predviđenih i zakonski dopuštenih gabarita.
Istražitelji USKOK-a nekoliko su puta dolazili u sjedište splitske gradske vlasti tijekom kolovoza tražeći dokumentaciju vezanu za ovaj predmet, no imali su poteškoća s njezinim pronalaženjem. Naposljetku je spis s pripadajućom dokumentacijom ipak pronađen, i to nakon što su se neki od ljudi povezanih s tim predmetom suočili s mogućnošću kaznenog progona.
Tek treba vidjeti hoće li ovaj slučaj biti otvoren kao novi predmet ili će, pak, biti uključen u aferu Banovina u obliku proširenja istrage, s obzirom da su u priču oko "Ambasadora" involvirani Zvonko Kotarac, čija je tvrtka "Dal-koning" bila izvođač radova, te Emil Šverko i Neno Kezić, renomirani splitski arhitekti čije je jedno od poznatijih projekata rekonstrukcija i obnova hotela "Ambasador" u Splitu. Lada Pocrnić u to je vrijeme, prije sedam, osam godina bila voditeljica Odsjeka za graditeljstvo Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo grada Splita.
Da su istražitelji zaista "kopali" po ovom slučaju, neizravno nam je potvrdio i sam gradonačelnik Ivica Puljak, koji je na naše pitanje je li upoznat s tim da su PNUSKOK-ovci iz Banovine izuzeli dokumentaciju vezanu za hotel "Ambasador" samo kratko odgovorio da "ne smije komentirati istrage koje su u tijeku".
Pitali smo i Tončija Medića, direktora tvrtke "Retoi" koja je investitor "Ambasadora", jesu li istražitelji PNUSKOK-a kontaktirali s njim i zna li za to. Napomenimo i to da se, po našim saznanjima, istražuju radnje i moguće zlouporabe koje su eventualno počinjene prije nego li je hotel "Ambasador" kupio njemački biznismen Klaus Alex Birkenstock čiji je, pak, Medić bliski prijatelj.
– Mene osobno nisu kontaktirali. A gledajte, ljudi rade svoj posao i ako nešto je, neka bude kako treba biti po zakonu – nevoljko nam je rekao Medić.
Na pitanje smatra li on da je hotel izišao izvan gabarita u bilo kojem obliku samo je kazao:
– Bože sačuvaj, imamo uredne papire i sve je po propisima rađeno, a nedavno smo dobili i traženu izmjenu lokacijske dozvole – kazao je.
Kako smo neslužbeno doznali, istražitelji PNUSKOK-a smatraju da su u ovom slučaju za najmanje dva kata prekoračene odredbe GUP-a iz 2014. godine prema kojima je bila dozvoljena "zamjena hotela Ambasador metodom faksimilne obnove uz mjere zaštite, posebne uvjete i uz suglasnost nadležne službe zaštite te maksimalni BRP 85.000 m2...". (Bruto razvijena površina je ukupna površina zatvorenih prostora svih etaža svih građevina na građevnoj čestici, uključujući i nadzemni dio podruma i potkrovlje – op.a.).
Faksimilna obnova, smatraju istražitelji, znači točnu rekonstrukciju neke građevine, odnosno da je hotel "Ambasador" nakon rušenja trebao biti iznova izgrađen u potpuno istim gabaritima kao i zgrada koja je prije bila na tom mjestu, a ne da odjednom "nabuja" tako da, primjerice, predviđeni prostor za reklamu imena hotela na vrhu zgrade odjednom postane još jedna etaža.
Pri ishođenju građevinske dozvole je traženo mišljenje Ministarstva kulture koje je dopustilo "slobodnu obnovu". Istražitelji smatraju da se to odnosilo na vizualni izgled hotela, odnosno da novo moderno zdanje hotela ne mora biti izgledom identično prethodnom, no da se sigurno pojam "slobodne obnove" nije odnosio na prekoračenje dotadašnjih gabarita i postojeće katnosti.
Klaus Alex Birkenstock, jedan od najpoznatijih svjetskih trgovaca obućom, kupio je hotel na Trumbićevoj obali 2016. godine od Regine Ivić, udovice Tomislava Ivića, legendarnog "Hajdukova" trenera.
Već se tada, pisala je Slobodna Dalmacija, najavljivalo kako će "Ambasador" biti otvoren na proljeće 2018. godine. U dokumentu koji je u svibnju 2018. godine Gradu Splitu uputio investitor izvješćujući ih o ulaganjima u projekt "Hotel Ambasador", uz ostalo, stoji da će hotel imati dvije podzemne etaže, prizemlje i šest katova te da će biti kategorije "četiri plus" zvjezdica sa 101 smještajnom jedinicom, te da se u projekt ulaže više od 160 milijuna kuna, od čega troškovi izgradnje i opremanja hotela iznose 114 milijuna kuna, po čemu, stoji u dokumentu, projekt "Hotel Ambasador" ulazi u kategoriju projekata od strateškog značenja za Republiku Hrvatsku.
Jutarnji list je u listopadu 2017. godine objavio veliki tekst novinara Slobodne Dalmacije Damira Šarca o povijesti hotela "Ambasador" u kojem se, uz ostalo, navode i riječi Nenada Kurtovića, zeta danas pokojnog velikog nogometnog trenera Tomislava Ivića koji je i osnovao tvrtku "Retoi" i koji je za četiri i pol milijuna njemačkih maraka kupio "Ambasador". On je pojasnio što se događalo s projektom nakon što su arhitekti Neno Kezić, Emil Šverko i Nora Roje dobili prvu nagradu na urbanističko-arhitektonskom natječaju.
– Počeo je postupak dobivanja lokacijske dozvole i konzervatori daju smjernice na temelju studije arhitekta Ive Vojnovića koja predviđa očuvanje izvornog pročelja iz 1937. godine. Bilo je dogovoreno zadržavanje postojeće zgrade iz 1937. te zamjena kinodvorane, dograđene pedesetih godina, novom nadogradnjom. U prosincu 2008. stiže lokacijska dozvola, a početkom 2009. Hrvatsko vijeće za kulturna dobra Ministarstva kulture u postupku ocjene zaštite postojeće zgrade dopušta rušenje stare zgrade i određuje faksimilnu obnovu – govorio je Kurtović, pojašnjavajući s kojim su se poteškoćama susreli kad se počelo s glavnim projektom za građevinsku dozvolu i nakon što je trebalo ishoditi koncesiju za pomorsko dobro za terasu uz more.
– Tada se ustanovilo da ono što smo kupili 1997. godine nije stvarno stanje, iako je u zemljišnim knjigama prikazano kao da jest. Pokazalo se da se zgrada nalazi na dvije čestice, a ne na jednoj! Sad smo sve papire, koje smo dobili, mogli zaboraviti. Tu se uključuje Državna agencija za upravljanje državnom imovinom: pada Ivo Sanader, a s njim i Vladina komisija koja odlučuje o pomorskom dobru, i čekali smo još dvije godine na upis stvarnog stanja u zemljišne knjige. Dok mi rješavamo granicu pomorskog dobra, naš partner odlazi u stečaj. Tada rješavamo odnose između tvrtke "Retoi" i stečajnih postupaka nad partnerom, ne moram vam objašnjavati kakva je to noćna mora bila. I to je trajalo gotovo dvije godine.
Sad je već 2011. i tražimo novu lokacijsku dozvolu, ovaj put za dvije čestice te je dobivamo na temelju konzervatorskih uvjeta, istih kao i prethodnih. Što se sada događa?! Odjednom se oglašava UNESCO-ov međunarodni odbor za spomenike i povezane lokacije, te preporučuje da se ne radi po dobivenim konzervatorskim smjernicama, nego da se ide u potpuno novi projekt! U trenutku kad 2013. zbog stalnog odgađanja želimo produljiti lokacijsku dozvolu, stiže i žalba Konzervatorskog odjela u Splitu kojim nam ne dopušta produljenje lokacijske dozvole jer je došlo do "izmjena u proceduri" i dosadašnje mišljenje Ministarstva kulture više ne važi. Vraćeni smo na početak – isticao je tada našem novinaru Nenad Kurtović.
Godinu dana poslije Hrvatsko vijeće za kulturna dobra opet daje suglasnost za rušenje "Ambasadora", ali ovaj put određuje se protiv faksimilne obnove. Na osnovi toga i razgovora s Gradom i konzervatorima radi se nova studija vanjskog izgleda budućeg hotela i u siječnju 2015. godine stiže novo mišljenje konzervatora kojim se prihvaća izmijenjeni projekt arhitektonskog tima i zgrada dobiva aktualni izgled. Konačno stižu sve dozvole.
– Susreli smo se s nemogućim problemima koji muče cijelu našu državu, i investitore i građane: stečaj banke i poslovnih partnera, neuredne zemljišne knjige i neizgrađen i kolebljiv stav stručnih službi. Bili smo uporni, poštovali smo sve što se od nas tražilo. Vjerujte, niti jedan strani investitor ne bi se upuštao u ovakvu avanturu, ako ona traje više od godinu dana od kupnje do realizacije papira... Prodaja hotela išla je relativno brzo, javilo se dvadesetak zainteresiranih kupaca, uglavnom stranaca koji su redovito kontaktirali preko posrednika ili malih hrvatskih tvrtki koje su osnovali s tom namjerom. Iskristaliziralo ih se nekoliko i konačno smo se odlučili za pregovore s tvrtkom "Žnjanske hridi" poduzetnika Zvonka Kotarca, čiji je partner za ovaj posao bio Birkenstock. To su dovoljno ozbiljni i poznati poslovni ljudi da bismo im poklonili povjerenje – zaključio je tada Kurtović.