StoryEditor
RegionalDAJTE NAM IMENA!

Pola maslinovih ulja na policama je ‘fake‘: zašto se ne objave podaci o ‘ekstra djevičanskim‘ prevarantima, štiti li se trgovce i proizvođače?

Piše Meri Šilović
28. veljače 2021. - 21:43

Je li Hrvatska obećana zemlja za "fake" robu, pogrešno deklariranu, čije etikete lažu kupce?

Štiti li ova država svoje građane onako i onoliko dobro koliko druge štite svoje? Je li moguće u Hrvatskoj proizvesti ekstra djevičansko maslinovo ulje od 29 kuna? I kako je moguće da to mogu drugi? Nevelika, a važna informacija koja je ovih dana izletjela po medijima otvorila je sva ova pitanja.

Podaci koje je prošle godine Državni inspektorat prikupio na temelju analize 25 ulja govore da više od pola maslinovih ulja koja se na hrvatskom tržištu prodaju kao ekstra djevičanska to zapravo nisu. Od tih 25 ekstra djevičanskih maslinovih ulja, čak 14 nije prošlo senzorske analize niti je zadovoljilo parametre kvalitete.

Podneseno je zbog toga devet optužnih prijedloga, tri prekršajna naloga i tri rješenja o zabrani stavljanja na tržište ulja. Inspektori su, od tih 25 analiziranih uzoraka, 20 ulja uzeli u maloprodaji te pet iz proizvodnje.

Problemi iz Italije i Španjolske

U Državnom inspektoratu ne odaju koji su brendovi maslinova ulja bili lažno deklarirani kao ekstra djevičanska maslinova ulja. Može se doznati samo da se najčešće radi o „ekstra djevičanskim“ uljima koja se u trgovinama prodaju za 20 do 30 kuna.

Odakle su ta lažno deklarirana maslinova ulja? Od 25 analiziranih ulja, iz Hrvatske je bilo 7, a od tih sedam hrvatskih uzoraka, dva su bila lažno etiketirana kao ekstra djevičansko maslinovo ulje.

Preostalih 18 analiziranih maslinovih ulja došlo je iz Europske unije: jedno iz Grčke, 10 iz Italije i 7 iz Španjolske. Od tih analiziranih 18 stranih ekstra djevičanskih maslinovih ulja, čak 12 to nije. Iako na njihovim bocama piše ekstra djevičansko maslinovo ulje. Dakle, velika većina uvoznih ekstra djevičanskih maslinovih ulja nije ekstra djevičanske kvalitete.

image
Hrvatska ulja su dobre kvalitete, međutim najveći problem su uvozna
Nikolina Vuković Stipanicev/cropix

Lažno je deklarirano 6 talijanskih i 6 španjolskih maslinovih ulja, iz dviju zemalja koje su najveći proizvođači maslinova ulja na svijetu. Jedino analizirano grčko ulje bilo je u redu.

U Inspektoratu su napomenuli da problematična ulja nisu zdravstveno neispravna, ali ne spadaju u ekstra djevičanska - najvišu kategoriju kvalitete i na tržište su trebala biti stavljena kao djevičanska maslinova ulja.

E sad prvo pitanje: koliko je toga i takvoga na hrvatskom tržištu uopće? Očigledno puno, jer samo 25 uzoraka maslinova ulja, koje je Državni inspektorat prekontrolirao u cijelu godinu dana, govori da je inspektorima mreža preširoka oka i kroz nju može proći što god hoće. A da su i s takvom mrežom, koja više pušta nego hvata, ipak nešto ulovili je činjenica koja govori da krivaca ima toliko da bi bilo neobično da nisu nešto i uhvatili. Zamislite da policija samo 25 puta godišnje izlazi na cestu i kontrolira promet!

Trebamo češće kontrole

„Ovaj postotak od više od pola lažno deklariranih maslinovih ulja već govori da bi kontrole trebale biti veće i češće i ukazuje na stanje na tržištu. Deklaracijom proizvođač i uvoznik garantiraju da je točno ono što ona kaže o proizvodu. Ako to nije tako, onda je to prijevara kupca i onda slijede, naravno, sankcije. Sigurno je da su nam potrebne češće kontrole maslinova ulja na tržištu. I obvezno oštrije sankcije!“, kaže za Slobodnu Dalmaciju dr. sc. Ivica Ljubenkov, predsjednik Zajednice udruga maslinara i uljara Hrvatske.

Puno bi značilo da je Inspektorat obznanio imena lažno deklariranih maslinovih ulja, imena uvoznika i trgovina koje ih prodaju, da ih kupci znaju izbjegavati. To bi bila sigurno veća sankcija od bilo koje novčane kazne i dugoročni signal sličnima da se ovako nešto ne isplati i da se u Hrvatskoj to ne može raditi. Upravo to su u ovakvom slučaju, štiteći i informirajući svoje potrošače, prije pet, šest godina napravili Amerikanci.

Riječ je bila o talijanskim maslinovim uljima do tada cijenjenih brendova. Godinama nakon toga Talijani su na tržištu SAD-a „vadili fleku“ i trudili se vratiti povjerenje u svoja ulja.

Edi Družetić, vrhunski ekspert za maslinovo ulje, stalni komentator časopisa Maslina i autor brojnih svjetski nagrađivanih maslinovih ulja Agroprodukta, komentirajući nalaze Inspektorata, za "Slobodnu" kaže:

„Maslinovo ulje nije stabilna namirnica i svakim danom brže ili sporije degradira. Zbog toga može biti da se uveze i stavi na tržište ulje koje u tom trenutku zadovoljava kriterije klase, ali nakon određenog vremena degradira u toj mjeri da, na primjer, nakon pola godine na polici više nema osobine da bi se svrstalo u deklariranu klasu. Naročito ako je kod uvoza bilo blizu granice klase.

Onaj tko stavlja ulje na tržište trebao bi o tome voditi računa jer on odgovara za deklariranu kvalitetu. Ali o tome malo tko vodi računa. Moguće je da se i izvjesna količina maslinova ulja uveze ili iz naše proizvodnje stavi na tržište zaobilazeći kontrolu i krivo bolje deklarira.

image
Nikola Vilić/Cropix

U klasu ekstra djevičanskog ulja može ići i ulje koje je na senzornoj (okus, miris) analizi pokazalo i mali trag mane. Naravno da mana nakon nekog vremena postaje jasnije izražena i izbaci to ulje iz klase ekstra djevičanskog.

Što napraviti? Uz ostale mjere i dobre kontrole uvoznog maslinova ulja, trebalo bi možda ugraditi neka predviđanja pogoršanja kvalitete u razdoblju prodaje, pa da se zaustavi ulje granične kvalitete.

To je teško, jer trebamo poštovati zakone EU-a. Ali možda da se uvozniku objasni što ga čeka kod lošeg ulja i da se pojačano kasnije prati u trgovini, pa da sam odustane od takvog uvoza.“

Kad je cijena 20 kuna, ajme...

Edi Družetić ističe da se svijetu od ukupne količine maslinova ulja proizvede samo 15 do 20 posto ulja u klasi ekstra djevičanskog. A na policama je gotovo svako ekstra djevičansko! Kako je to moguće? Postoji način da i ono ulje koje nije bilo ekstra djevičansko to postane. Družetić objašnjava:

„Dio se lošega ulja rafinira. To znači da mu se, uz pomoć visoke temperature, odstrane sve tvari osim same masnoće, doda mu se malo, tek 10 do 15 posto normalnog ulja klase ekstra djevičansko i onda sve to ulje može ući u klasu ekstra djevičanskog maslinova ulja. Svaki proizvođač ili trgovac želi što veći udio deklarirati, tj. staviti u klasu ekstra djevičanskog, zbog više prodajne cijene.“

Napominje da prosječni kupac ne zna pravu razliku između ekstra djevičanskog i djevičanskog maslinova ulja, ne zna da su maslinovo ulje ili ulje komine maslina najlošije klase, da je ulje komine maslina proizvod koji se otapalima dobija iz komine i da je to u državama velike proizvodnje poticano.

Kako samo 20-ak kuna? Kako je moguća cijena od samo 20-ak kuna za litru ekstra djevičanskog maslinova ulja? Boce tako deklarirane i po toj cijeni preplavile su police naših trgovina.

„U zemljama južnih obala Mediterana proizvodnja ulja je jeftinija, toplo je, nema smrzavanja, malo se radi u maslinicima, slabija je i zaštita od štetnika, trošak je samo berba, a radna snaga je jeftina. K tome naravno da ima i dampinških cijena, neke se države rješavaju viškova ulja po niskim, poticanim cijenama“, veli Edi Družetić.

Ipak je 20-ak kuna po litri ekstra djevičanskog maslinova ulja neka „posebna čarolija“. To govore podaci s najvećih veletržnica maslinova ulja na svijetu u Bariju u Italiji i u Jaenu u Španjolskoj.

Prema najfriškijim podacima, ekstra djevičansko maslinovo ulje na veletržnici u Bariju, kad ga se kupuje na cisterne, košta po kilogramu 4,8 eura, a u Španjolskoj 2,52 eura. Dakle, ulje s veletržnice u cisterni je u startu od 19 do 35 kuna. Dok dođe do nas, smanji mu se cijena na 20-ak!!! A čime su kupili bocu, etiketu, platili radnike, davanja…?

„Kako to ekstra djevičansko ulja može biti na akciji 20 kuna ako ga je on, trgovac uvoznik platio 20 kuna?!“, pita i dr. sc. Ivica Ljubenkov.

Prava je cijena 60 ili 70 kuna

Hrvatsko ekstra djevičansko maslinovo ulje je minimalno 60 ili 70 kuna za litru pa naviše. I to je realna cijena, posvjedočit će vam svi maslinari, ispod toga ne može. Niti će ikada biti moguće.

Hrvatsko maslinovo ulje je čisti ručni rad, mi nemamo velikih beskonačnih, ravnih maslinika kao Španjolci, na kojima je moguća ozbiljnija strojna berba, kod nas je to butik proizvodnja, uvijek je to na kamenjaru, na malim, razmrvljenim parcelama, kod nas se gotovo svaki plod rukom takne, i u toj cijeloj našoj maslinarskoj priči puno je emocije, ručnog rada, volje i troška. I stoga će hrvatska maslinova ulja uvijek biti skuplja od uvoznih.

A maslinova ulja su nam izvrsna, posljednjih desetak godina nagrađivana širom svijeta. Još prije pet, šest godina mi je najveći znalac maslinovih ulja s ovih prostora, pokojni dr. sc. Mirko Gugić s ponosom govorio: „Maslinovo ulje koje ima do 0,8 posto slobodnih masnih kiselina je ekstra djevičansko maslinovo ulje. Ali danas kod nas u Hrvatskoj više nema ni tih ulja koja su na granici ekstra djevičanskog, kod nas su sva ulja puno, puno bolja od toga, uglavnom imaju samo 0,2, ili 0,3 ili 0,006 posto slobodnih masnih kiselina. To je danas kod nas gotovo pravilo, došli smo do svjetskog vrha kvalitete ulja.“

Ne postoji hrvatsko ulje iz komine

Nikad nećete pronaći hrvatsko maslinovo ulje od komine. Ni hrvatsko rafinirano maslinovo ulje. Naprosto zato što Hrvatska nema ni jednog postrojenja koje to može napraviti! A što su zapravo rafinirana maslinova ulja?

„Rafinirana maslinova ulja su maslinova ulja koja su imala manu ili su imala neki loš kemijski parametar i onda se rafiniraju da ne bi bila lampante (nejestiva maslinova ulja) i bacila se. Ali mi u Hrvatskoj nemamo rafinerije za maslinova ulja, ni postrojenja za vađenje preostalog ulja iz komine.

Naša ulja su takva da samo preradimo masline, dobijemo ulje i onda ga čuvamo. Od tih naših ulja velika većina je ekstra djevičanska, pri ocjenjivanjima za natjecanja samo 5 posto od svih uzoraka budu djevičanska, a kamoli lampante“, veli dr. sc. Ljubenkov.

MALA ŠKOLA ZA KUPCE

Ekstra djevičansko maslinovo ulje je najviša kategorija – smije imati do 0,8 % slobodnih masnih kiselina

Djevičansko maslinovo ulje je kategorija ispod – smije imati 1 do 2 % slobodnih masnih kiselina

Lampante maslinovo ulje je zadnja kategorija maslinova ulja, smatra se nejestivim maslinovim uljem - ima više od 2 % slobodnih masnih kiselina. Treba ga rafinirati, oduzeti mu ono što je loše da ga čovjek može konzumirati i onda dobijemo rafinirano maslinovo ulje.

Kad na etiketi boce piše samo “Maslinovo ulje” – to je mješavina rafiniranog maslinova ulja i djevičanskog maslinova ulja.

Kad na etiketi piše „Maslinovo ulje iz komine masline“ - nakon prerade masline i dobivanja maslinova ulja u komini ostaje još od 4 do 9 % maslinova ulja. Veliki proizvođači maslinova ulja iz komine vade to ulje otapalima eterom, benzinom... Ulje koje tako dobiju je crno, okusa po otapalu, nejestivo. To ulje treba rafinirati, ukloniti mu taj okus i miris.

I to rafinirano ulje komine miješa se s djevičanskim maslinovim uljem pa ta mješavina dolazi na tržište pod imenom “Ulje komine masline”.

Došlo se i do EU parlamenta


„EU proizvodi 70 % maslinova ulja u svijetu. U posljednje vrijeme učestale su pritužbe proizvođača maslinova ulja iz Hrvatske, ali i iz nekih drugih država članica EU-a, da je situacija s patvorenjem maslinova ulja u najmanju ruku zabrinjavajuća. Patvorenje maslinova ulja postalo je jedan od najvećih izvora poljoprivrednih prijevara u EU-u.

Oni koji stoje iza toga maslinovo ulje miješaju s drugim biljnim uljima ili namjerno pogrešno označavaju vrstu ili kvalitetu ulja“, čulo se i u Europskom parlamentu.

13. svibanj 2021 03:31