Do najnovijeg vala kazni ugostiteljima stiglo je zato što su poreznici zaključili da neki od njih nisu izdavali račune

Do sada nitko od kolega nije nazvao, nitko se nije obratio niti dostavio porezno rješenje, tako da ne znam o čemu se radi pa mi je vrlo teško bilo što komentirati. I ja sam doznao za to iz medija.

Nadam se da ćemo uskoro vidjeti ta rješenja i ako postoji mogućnost da Hrvatska obrtnička komora reagira, ona će reagirati.

Moramo razumjeti situaciju da marže nisu iste u COVID godinama i onda kada smo normalno radili. Cijela je ponuda, ne samo u restoranima i hotelima, u 2020. i 2021. godini mnogo puta išla ispod cijena. Moramo i to uzeti u obzir – rekao nam je Joso Smolić, predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Hrvatske obrtničke komore.

Ugostitelji su počeli dobivati porezna rješenja kojima se od njih traži plaćanje od pola milijuna kuna pa do nekoliko milijuna kuna duga za PDV.

Zaključak poreznika

Ugostitelji navode da su poreznici zaključili da su proizvode prodavali po cijenama nižima od onih koje bi trebale biti i da je poreznička procjena da trošak namirnica u konačnoj cijeni obroka ne smije biti veći od 40 posto, a tamo gdje se njihove procjene nisu poklapale sa zatečenim stanjem, na razliku su naplatili PDV jer su smatrali da se prikrivalo neprijavljene račune.

Kod jednog dijela ugostitelja porezni nadzor se odnosio na 2021. i 2020. godinu, nekima se gledala i 2019. godina, govore ugostitelji koji se žale što im poreznici nisu utvrdili nekakvu kaznenu odgovornost pa da se mogu obraniti, nego oni naprosto na temelju vlastitih procjena o troškovima odlučuju koliko su ostali dužni na ime PDV-a.

Pitali smo i Nikolu Eterovića, predsjednika Nacionalne udruge ugostitelja, o poreznim rješenjima. Zatražio je pitanja napismeno jer je cijela situacija delikatna. Odgovor na pitanja nismo dobili.

Razgovarali smo sa stručnjakom za knjigovodstvo i poreze koji nam je objasnio da stvari nisu jednostavne. Kao prvo, prema ovom stručnjaku, od poreznog nadzora do primanja poreznog rješenja nisu mogli proći mjeseci bez pisma i razglednice od poreznika.

Ovaj stručnjak kaže da su ugostitelji prvo dobili nalog o nadzoru, potom su nakon nadzora dobili zapisnike na koje su se mogli očitovati ili se nisu očitovali i odbili su ih potpisati, na zapisnik su imali pravo na prigovor od pet do 20 dana, pa tek onda slijedi porezno rješenje na koje se može uložiti žalba, objašnjava postupak ovaj stručnjak.

Što se marži tiče, naš sugovornik kaže da ta razlika između nabavne i prodajne cijene ovisi o tome čime se ugostitelj bavi. Ukupne zalihe dođu do 30 posto cijena. Materijal utrošen u ugostiteljstvu, kod pića, kada se radi o kafiću, čini od 30 do 40 posto prodajne cijene, odnosno toliki je raspon utroška zaliha kod kafića. Objašnjava dalje da kod hrane marža ovisi kakva se hrana nudi, ako su tjestenine, ide do 40 posto, ali ako se radi o skupljoj ribi, pršutu, siru i slično, onda marža može ići i do 60 posto, a sve se to radi na temelju uzanci u računovodstvu.

Različite marže

Dalje nam naš sugovornik kaže da neki skupi restoran na elitnome mjestu ima duplo veću maržu nego isti takav restoran na jeftinijoj lokaciji s istim artiklima. Dodaje da cijene bifteka u restoranima u jednom gradu mogu, ovisno o restoranu i lokaciji, biti 180 kuna, 250 kuna, pa i 300 kuna.

Kad se govori o pićima, marža ovisi o vrsti pića pa kava može činiti svega jednu sedminu ili jednu desetinu cijene kave u kafiću, žestoki alkohol jednu desetinu, a piva i vina 50 i više posto…

Ovaj stručnjak ističe da je Općim poreznim zakonom propisano diskrecijsko pravo Porezne uprave da utvrdi poreznu osnovicu ako smatra da nisu realno iskazani prometi u bilo kojoj branši i to dokazuje na određeni način, pa čak i usporedivim cijenama i utrošcima u drugim objektima.

Porezna uprava tako ne može donositi zaključke mimo cjenika koji je svaki ugostitelj ovjerenog dužan imati istaknutog u svom objektu, niti poreznici mogu određivati jesu li nekom ugostitelju cijene visoke ili niske jer se u Hrvatskoj nikom ne propisuju cijene. Porezna uprava može zaključiti da je neki ugostitelj prikazao veći utrošak materijala, znači hrane i pića, nego što je prikazao prometa, odnosno može zaključiti da nije izdavao račune, naglašava ovaj stručnjak.