Pitomi ljudi i divlja gradnja. Česta je to kombinacija. U Dalmaciji pogotovo. I na razglednicama je možete naći. Ribar ujutro plete mrižu svoju, a popodne šaluje bez dozvole.
Na Braču smo. U Sumartinu. Pozvali nas neki divlji ljudi. Da nam pokažu što su njihovi susjedi napravili od pitomih uvala. Javili smo se i načelniku općine. Kaže da nismo falili. Da je stanje još i gore od onoga što nam je rečeno. I da on ne može ništa, da zakon, kad se podvuče crta, uvijek bude na strani bespravnih graditelja.
- Da se razumimo, to je sve domaći svit, neće strancu past na pamet gradit bez dozvola - kaže nam Ivan Marijančević, načelnik općine Selca.
Sliježe ramenima. I uopće mu nije mrsko što će novinari iz Splita pisati o građevinskom neredu u njegovoj maloj općini. Dapače, uvjerava nas da je u Povljima tek prava katastrofa, da tamo kuće bez papira niču kao korov pored puta.
- Morate doć i to vidit, bit ću vam osobni vodič - poziva nas.
Obećajemo da ćemo doći. Ali sad smo u Sumartinu, makadamom smo se probili do uvale Puntica. Dva automobila su gužva. A dva splitskih tablica gužva koja bi mogla ostaviti trajne posljedice. Mjerkamo se. Poput kauboja. Ruke su na mjenjaču. Tko će prvi ubaciti u rikverc. Naši smo, a tuđi. Mrzimo se. Tko p(r)opusti, taj nešto skriva.
Do Puntice se jedva dolazi. I GPS je teško pronalazi. Ali kad dođete, imate što vidjeti. Divljina na samo par koraka od civilizacije. Raj za falše robinzone. Koji vrište kad vide zmiju. I lože vatru u borovoj šumi.
- Je, znam, sve je ovo bespravno - potvrđuje načelnik.
A bespravne su kućice uz more. Vikendice. Turistički objekti. Nazovite ih kako hoćete. Svaka se smjestila u svoj kutak i ukipila se. Pravi se da je nema. Kao dijete kad nešto skrivi. Prvu gledamo s ceste. Sve je oko nje ograđeno. Suhozidi su friški, čine se kao nacrtani. Maslina je tek posađena. Ispred, u uvali, na jedva koji metar od kraja, usidren je katamaran. Djeca skaču u more bistrije od zmajeva oka. Odrasli se na krmi smiju. Francuski jezik odbija se o sike i para zrak poput vatrometa. Toči se šampanjac, taman su ručali.
Do druge kućice se ipak spuštamo. Od prve je udaljena tek stotinjak metara i još je u izgradnji. Vruće je kao u vražjem kotlu pa je to možda razlog što radnika nema. A možda će doći svaki čas. Možda smo baš njih maloprije sreli kad smo dolazili. Ono kad smo se mjerkali. Kad smo im jasno dali do znanja da mi prvi prolazimo.
Bager je očito naglo prekinut u poslu. Slaže vace. I dobro mu ide. Brački kamen i dalje se traži. Kućica je betonska, na dvije etaže, s lukovima, a kamenu će oblogu tek dobiti. Nesumnjivo će postići dobru cijenu.
Na cesti, odmah iza naših leđa, nestvarna poput duha, nova kućica. Sređena kao djevojka na Sinjskoj alci. Rumena i spletena. Da nikomu ne promakne. I da joj odmah papire daju.
- Sve je to za iznajmljivanje, čista atrakcija. Nekoć je bila poljska kućica, sprema za alat težacima, a sada je kuća za odmor turistima - objašnjava načelnik Marijančević.
Infrastrukture nema. I ne treba im. Imaju gustirne i solarne panele. Materijal brodovima dovoze. Falši robinzoni, rekosmo. No, nisu oni krivi. Oni su došli i iznajmili. Ili će to tek učiniti. Što oni znaju da po rubovima Sumartina niču bespravne građevine. I zašto bi uopće to znali.
- Mi u Općini se trudimo, činimo sve što je u našoj moći, izlazimo na teren, zovemo građevinsku inspekciju, ali nam sve to bude uzalud jer time i prestaje naša jurisdikcija, niti koga možemo kazniti, niti rušiti - ojađeno će načelnik.
U Supetru se nalazi nadležni ured. Tamo se izdaju dozvole. I rješenja o legalizaciji.
- Mi saznamo da je nešto legalizirano tek kad nam ovi iz Supetra pošalju obavijest o komunalnom doprinosu koji nam pripada, eto, tako vam to ovde ide - objašnjava Marijančević.
Komunalni doprinos, da i mi objasnimo, plaća se prije početka gradnje, a ne nakon. A priča o legalizaciji trebala je odavno biti završena, no očito nije.
- Ne znam šta da radimo, prijavljujemo, i građani prijavljuju, zovu nas, zovu inspektore, mi zovemo inspektore, ovi svako malo izlaze na teren, sastavljaju zapisnike, potvrđuju da je riječ o bespravnim objektima i opet nikome ništa - gorko će načelnik općine Selca.
Jedan od građana koji su nas pozvali u Sumartin osobno je zvao građevinsku inspekciju. Spominje nam i ime inspektorice koja je došla iz Splita provjeriti o čemu se tu radi. Kaže da se žena zgrozila, da se uhvatila za glavu, da je rekla "pa ovde ima posla koliko ti srce želi". I da je rekla kako će ona svoje napraviti, ali kako nije do nje. I kako se s divljima ne može pitomo.