Možda nema svaka kuća u Kolanu tovara, mada je u starim vremenim sigurno imala, ali mnogi imaju stada ovaca jer je ovčarstvo već godinama najisplativija djelatnost na Pagu, naravno uz turizam koji se ipak događa samo u sezonskom razdoblju.
Vrijeme je janjenja, kada paške ovce donose na svijet mladu janjad. Događa se to na paškom kamenjaru, upravo u ovom zimskom razdoblju, po buri i kiši, suncu i neveri, vrlo često - noću. Baš kao što paška ovca živi vani u kamenjaru, tako se i razmnožava i janji na tom istom kamenjaru. Umiljata mlada janjad, tek ojanjena, drže se ukorak majke koju sisaju i koja im pomaže da opstanu u surovom svijetu. Uskoro tako neće biti, jer će mladu janjad - odvojiti. Mlijeko paške ovce potrebno je za sir, a janjad će polako preći na ishranu travom. I čekati svoj red. Najveći broj janjadi završit će kao – janjetina s ražnja i ta će spoznaja najvećeg gurmana, koliki god gulozan bio, rastužiti dok gleda male janjčiće dok se igraju na paškim pašnjacima.Ali tako je to oduvijek bilo ovdje.
Emil Oštarić vlasnik je obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Ima stado od 130 ovaca koje svakoga dana muze ručno po pet sati, 3 sata ujutro i dva poslijepodne. Bavi se i poljoprivredom, ima svoj krumpir, rajčicu, kapulu, salatu... koje kao domaće proizvode uz meso, sir i vino iz svojih vinograda, nudi ljeti gostima u obiteljskom restoranu Beledvir u Kolanu. Da bi sve to stigao, svakoga jutra ustaje u 5 sati, a legne oko 22 sata i zapravo čitavog dana radi osim kraće pauze iza ručka.- Težak je ovo posao, ali ja to volim – počinje Oštarić, otac dvojice sinova i jedne kćeri, svih redom fakultetski obrazovanih ljudi koje je podigao zaradom od ovaca, mlijeka i sira. Dok prilazimo stadu uz cestu prema Novalji, njegove nas ovce i janjad nepovjerljivo gledaju.
- Već bi one prišle meni oko nogu, ali boje se vas – kaže Emil. Trideset ovaca i janjadi nepomično stoji i gleda u nas, a povremeno škljocanje fotoaparata kolege Jure Miškovića, samo pojačava njihovu sumnju. Povremeno se čuje tek upozoravajuće blejanje, nakon kojega se stado svako malo odmakne od nas. Na sigurnu udaljenost od medija.Oštarić pokušava uzeti jedno mlađe janje za fotografiranje, ali ne uspijeva, jer ovce bježe čak i od njega. Valjda znaju da „šuruje“ s nama. Konačno mu uspijeva prevariti ovce i usmjeriti ih u štalu, u čemu smo i mi pripomogli. I konačno - evo ga, s malim šarenim janjetom.
- Njegova je majka uginula pri janjenju, bila je velika kiša, jako hladno, baš kad ga je ojanjila. Hranili smo ga na bočicu, stavili smo ga pod drugu ovcu koja ga je malo po malo prihvatila kao svoje i sad je ljubomorna kad mu se netko približi. Ove godine janjenje je malo duže trajalo. Glavnina se pojanjila u tri tjedna, oko 70 komada - priča nam s janjetom u rukama.- Prije su samo tovari hodili otokom, a sad nam je najveći problem cesta od Kolana do Novalje. Ljeti zna biti kolona automobila, a ovce treba premjestiti od ograde do ograde. To je muka paklena. Cesta je ravna, brzo se vozi, pogotovo ljeti kad mladost dolazi na ono Zrće, bude puno pijanih vozača. Iz Zrća znaju noću pješačiti, umjesto u Novalju, u Kolan, okrene im se u glavi. Uvijek postoji opasnost da netko uruši suhozid ili ostavi vrata otvorena, pa da ovce iziđu na cestu. Jedna je žena naletjela svojevremeno na moje stado koje je na cestu potjerao čagalj, ubila je 12 ovaca, ali dobro sam prošao jer nisam ja njoj platio auto. Imala je nešto alkohola u krvi i nije nosila naočale, inače bih trebao platiti automobil! A kad vozač udari u vuka ili vepra, tada je on kriv. Što da tko pogine? Morali bi prodati čitavi imetak za takav gubitak. Između Kolana i Novalje ne postoji niti jedan znak da su domaće životinje u blizini. Od toga bi trebalo početi, pa do bolje policijske kontrole i naposlijetku drugačije zakonske regulative. Ja sam nekoliko puta pokušao osigurati ovce, ali nisam dobio niti jednu ponudu od osiguravajućih društava, iako su obećavali – kaže Oštarić.
Imati ovce ovdje znači služenje, po čitavi dan. To ne znači biti gazda, već biti sluga, jer je ovca zahtjevna, od vode, hrane... Pogotovo zato što se sve na Pagu stavilo u službu ovaca, vinogradi i maslinici su se zapustili jer je ovčarstvo najisplativije. Računa se da ima oko 40 tisuća ovaca na otoku – podučava nas.Sad je počela i pošast smilja, ruše se zidovi, provaljuje na pašnjake. Sve to stvara nesigurnost u ionako teškom poslu. A bez paške ovce nezamisliv je Pag.
Ove godine dogodio se još jedan raritet: puno janjadi „blizanaca“.
- Zna se to događati. Takve smo ovce koje bi donijeli dvoje janjadi zvali „dvojadika“. Bilo je u prošlosti pokušaja križanja s merino ovcama i drugim vrstama, ali je domaća paška pramenka istisnula sve te dovežene ovce. Poboljšani su i uvjeti njenoga opstanka i sve to dovodi do veće pojave dvojadika nego prije. U svakom slučaju to je nagrada – umjesto jednog janjeta dobijete dva. Šteta jedino što nitko ne otkupljuje vunu paške ovce koja je kvalitetna. Čitavu vunu dao sam jednom otkupljivaču iz Đakova za 20 eura. Samo da je odnese – kaže Oštarić.
Paška ovca gravidna je od 145 do 155 dana, idućih šest mjeseci se muze, mjesec dana je pauza i onda počinje mrkanje i novi ciklus. Janjad koja ostaje za remont stada sisa oko 35 dana, a ostala janjad se od dva tjedna odvaja od majke. To su janjci od 4,5 do 7 kilograma i smatraju se najkvalitetnijom janjetinom „s mlika“. Kilogram takvog mesa košta od 70 do 100 kuna, dok žive vage cijena pada na 35 kuna. Puno takve mlade janjadi otkupljuju gostioničari s Boraje i iz Karlovca. Vrijednost mlijeka pretvorenog u sir iznosi 26 kuna po litri, dok se na veliko otkupljuje 12 do 13 kuna.