Kako je u Lovincu nastao krumpirski investitorski forum za Liku 21. stoljeća

U vrijeme depopulacije u Hrvatskoj, kada se uglavnom zbog ekonomskih razloga raseljavaju ruralni prostori poput Like, često vidimo i reportaže o povratnicima u te prostore. Međutim, prema riječima jednog hrvatskog poduzetnika ličkih korijena, koji se doduše rodio, školovao i poduzetništvo započeo u Njemačkoj, nije dobra priča kada se iz Australije ili Kanade netko vrati u Liku i napravi kuću te živi od mirovine, nego je dobra priča kada netko od povratnika ili iseljenika potpomogne ili donese projekt, odnosno donese novu vrijednost.

Takva je priča o Agrovelebitu, tvrtki koja je najveći proizvođač Ličkog krumpira. Tvrtku koju je osnovala općina Lovinac, dokapitaliziralo je 11 ličkih iseljenika i poduzetnika koji ne žive u Lici, a među njima je i poduzetnik koji je i izrekao misao koju sam naveo. A bit će ih očito još u budućnosti.

Dakle Agrovelebit je osnovan prije četiri godine. Osnovala ga je općina Lovinac kako bi revitalizirala proizvodnju Ličkog krumpira, odnosno kako bi se nastavio projekt Poljoprivredne zadruge Lovinac koja je završila u stečaju. Kroz taj projekt je napravljena i zaštita Ličkog krumpira. Revitalizacijom proizvodnje Ličkog krumpira Agrovelebit je započeo sa stavljanjem u funkciju zapuštenog poljoprivrednog zemljišta, što je jedan od najvećih resursa općine Lovinac.

“Zaštita Ličkog krumpira ideja je Udruge proizvođača Ličkog krumpira osnovane 2001. godine u Gospiću, koja je okupljala oko 100 proizvođača. Zaštitom se htio zaustaviti trend pada proizvodnje Ličkog krumpira te onemogućiti krivo deklariranje odnosno zloporaba imena Lički krumpir. Do zaštite je došlo 2011. godine na nacionalnoj razini da bi 2015. godine Lički krumpir bio zaštićen i na europskoj razini. Zaštićen je oznakom zaštićenog geografskog podrijetla i tako postao jedan od prvih hrvatskih proizvoda koji je ušao u taj ekskluzivni razred. Unatoč propadanju proizvodnje Ličkog krumpira, koja je kontinuirana od Domovinskog rata, Lički krumpir je još uvijek prepoznat kod potrošača prije svega zbog svoje kvalitete, što je pridonijelo i argumentiranju zaštite Ličkog krumpira. Zaštita je temelj za revitalizaciju te proizvodnje koja je značajno smanjena”, ističe Nikola Vidaković, direktor tvrtke Agrovelebit iz Lovinca.

Agrovelebit je osnovan 2013. godine, a godinu kasnije općina Lovinac organizirala je investicijski forum na kojem je okupila poduzetnike porijeklom sa svojeg područja te ih se upoznalo s projektima koje su pokrenuli.

Kroz razgovore na tom forumu te kroz jedan okrugli stol rodila se ideja da bi trebalo podržati projekt koji je najdalje odmakao u realizaciji te koji ima perspektivu a to je Lički krumpir. Složilo se da se na tom projektu treba okupiti i razviti ga kako bi taj projekt mogao kasnije generirati i neke druge nove projekte.

Prekretnica u radu Agrovelebita bila je 2015. godina kada je tvrtku dokapitaliziralo sa 1,65 milijuna kuna 11 poduzetnika porijeklom s ovog područja. Nakon toga Općina Lovinac više nije većinski vlasnik te ima nešto iznad 13 posto vlasništva, a 11 ulagača ima udjele od po 7,8 posto. “Osim prijeko potrebnih sredstava koja su dobivena dokapitalizacijom, nova vlasnička struktura tvrtke nam omogućava da se natječemo i javljamo na razne natječaje za povlačenje sredstava iz fondova Europske unije. Neki od suvlasnika su kasnije potpomognuli tvrtku putem pozajmica kako bi mogli kupiti skladište krumpira u Gospiću te određenu opremu koja nam je potrebna. Skladište je kapaciteta oko 2500 tona krumpira i slijedi mu modernizacija, kako bismo mogli kvalitetno sačuvati krumpir i time osigurati prisustvo na tržištu kroz veći dio godine”, kaže Vidaković.

Prema Vidakovićevim riječima novi krug dokapitalizacije tvrtke priprema se za jesen.

Uz postojeće investitore uključit će se i još neki novi. Usporedo se priprema dokumentacija za osiguranje kredita. Tako da bi se u narednih godinu i pol još investiralo oko 4,5 milijuna kuna u opremu za vađenje krumpira, modernizaciju skladišta kako bi se dosegao puni kapacitet te bi se uložilo i u uređenje zemljišta.

“Trenutačno imamo oko 270 hektara zemljišta od čega je oko 130 hektara oranice. Cilj nam je imati barem još 100 hektara oranica što bi nam omogućilo da imamo vlastitu proizvodnju krumpira na 80-90 hektara godišnje, jer se krumpir ne može saditi svake godine na istoj parceli. Od iduće godine krećemo i s razvojem i organizacijom kooperacije. Budući rast temeljimo na razvoju vlastite ali i proizvodnje naših kooperanata. Kooperante ćemo potpomagati i nadzirati u radu te ih educirati i osiguravati im repromaterijal, iznajmljivati opremu i sl. Taj koncept razvoja kooperacije je još u fazi razrade raznih modela. Doduše mi imamo tri kooperanta i na osnovu iskustava s njima doći ćemo do univerzalnog modela, koji će biti za sve prihvatljiv i učinkovit. Jednostavno proizvođačima se proizvodnja mora isplatiti, a potrošači moraju dobiti očekivanu kvalitetu”, pojašnjava Nikola Vidaković.

Gospodarstvo kojim upravlja tvrtka Agrovelebit organizirano je tako da ima i stočarsku proizvodnju koju trenutačno čini 50 krava u sustavu krava - tele. Tako da postoje i pašnjačke površine.

“U tehnološkom smislu proizvodnja hrane za stoku na našem gospodarstvu funkcionira da se koriste površine koje nisu zasađene krumpirom, tako da se siju žitarice, uglavnom raž i zob te travne smjese, za stočnu proizvodnju. Stoka ima ulogu u proizvodnji organskog gnojiva za proizvodnju krumpira, što poboljšava kvalitetu zemljišta i osigurava jedan održiv sustav proizvodnje. Gradimo ekološki prihvatljivu proizvodnju. Krumpir zahtijeva plodored tako da se on sadi na istu površinu ponovno svake treće ili četvrte godine”, pojašnjava Vidaković, koji je optimističan što se tiče budućnosti tvrtke.

Vidaković je radeći na zaštiti Ličkog krumpira došao do podatka da je organizirana proizvodnja Ličkog krumpira 1986. godine iznosila oko 70.000 tona. “Možete vidjeti kolika je razlika. Međutim, tradicija je ostala, mislim da ima i želje kod proizvođača da se uključe u ovaj projekt, ali potreban je ozbiljan pristup. Zato ne bismo htjeli pogriješiti jer je činjenica da je proizvodnja u posljednjih 30 godina u strašnom padu. Tehnološki je stagnirano, a dio tržišta je uzeo netko drugi. Potrošači znaju za kvalitetu Ličkog krumpira i to je naša prednost”, kaže Vidaković.

Ove godine na imanju kojim upravlja Agrovelebit zasađeno je 28 hektara krumpira, od čega je na deset hektara sjemenska proizvodnja dok je ostatak proizvodnja konzumnog krumpira.

“Najveći smo hrvatski proizvođač sjemenskog krumpira, što nažalost govori u kakvom je stanju taj segment proizvodnje jer se mi tek razvijamo. Sve države koje imaju sjemensku proizvodnju podupiru je na razne načine, a kod nas je ona pala na niske grane. Proizvodnja sjemenskog krumpira je vrlo složena, a kod nas se dopustilo da Institut u Staroj Sušici propadne. Mi ga na tržište plasiramo oko 120 tona godišnje. Orijentirani smo na poljoljekarne odnosno hobi proizvođače krumpira, iako manji dio količina sjemenskog krumpira prodamo i profesionalnim proizvođačima. S našom sjemenskom proizvodnjom dosta smo fleksibilni u smislu veličine pakiranja i količina isporuke različitih sorti te se tako pozicioniramo na tržištu u odnosu na veliku konkurenciju uvoznog sjemenskog krumpira”, kaže Vidaković.

Prema Vidakovićevoj procjeni sve je manje hobista jer je krumpir relativno jeftin u trgovačkim lancima tako da se cjenovno ne isplati proizvoditi za vlastite potrebe. Trgovački lanci, kaže, privlače kupce i tako da su cijene krumpira ispod njegove realne cijene. Krumpir, prema njegovu mišljenju, proizvode hobisti koji žele imati kvalitetu te znati kakav krumpir i na koji način proizveden jedu.

Kako bi istaknuli kvalitetu, u Agrovelebitu su se potrudili te su izradili posebnu ambalažu i pakiranje. “Izradili smo dizajniranu papirnatu vrećicu, s kojom se želimo izdvojiti u posebnu kategorijiu u odnosu na ostale proizvođače krumpira. Osim kvalitetom, okusom krumpira, želimo se izdvojiti i ambalažom”, pojašnjava direktor Agrovelebita.

Agrovelebit Lički krumpir plasira u nekoliko trgovačkih lanaca. Nalazi se u Konzumu, Sparu i Billi koji su se spojili, u Tommyju…

“Još nismo u potpunosti obradili tržište, a putem Facebook grupe dolazimo do spoznaje da Lički krumpir s obzirom na male količine kupci otežano nalaze. Komunikacijom putem Facebooka želimo informirati kupce gdje mogu pronaći Lički krumpir. Također nam je važno dobiti povratno mišljenje o proizvodu”, kaže Vidaković.

Potrošači iz Zagreba od ove jeseni moći če dobiti Lički krumpir na kućna vrata. “Odlučili smo se na pokretanja direktne prodaje. Tako će se od ove jeseni moći naručiti kutija krumpira, za početak samo u Zagrebu. Nastojat ćemo se približiti i ugostiteljima koji su još uvijek orijentirani prvenstveno na cijenu pri odabiru krumpira. Mi se želimo približiti ugostiteljima kojima je kvaliteta ispred cijene. Mislim da im uz malu razliku u cijeni možemo ponuditi veliku razliku u kvaliteti i okusu krumpira. To bi bila podloga i za povećanje proizvodnje. S oko 500 tona koliko ćemo proizvesti ove godine, u samo nekoliko godina planiramo doći na oko 2500 tona”, otkriva planove Vidaković.

U Agrovelebitu je zaposleno osam radnika, a nakon dovršetka investicije u modernizaciju skladišta i mehanizaciju za proizvodnju koja ukupno uključujući i dosadašnje investicije iznosi oko milijun eura, taj broj će se i povećati. Dio investicije je realiziran, a dio će biti realiziran u narednom razdoblju od godinu dana.

“Projekt investicije u modernizaciju skladišta krumpira i kupnju mehanizacije za krumpir pripremamo za novi natječaj Podmjere 4.1. Iako na prethodnom natječaju unatoč tome što su imali 88 od 90 bodova nisu prošli, Vidaković se nada da će povući sredstva. Novim pravilnikom uvjeti su korektniji u odnosu na prijašnje natječaje. Bodovanje je postavljeno fer i kompleksnije što bi trebalo rezultirati pravednijom raspodjelom sredstava”, smatra Vidaković.