StoryEditorOCM
RegionalNOVI POČETAK

Na tajnoj lokaciji u Splitu žive četiri momka. Iz zatvora su izišli bez ičega, ali ‘čisti‘. No sada žive u strahu...

Piše Lenka Gospodnetić/SD
13. rujna 2023. - 22:03

Nekad je za zadovoljstvo čovjeku potrebno doista malo: tanjur jela, krov nad glavom i čista savjest. Još ako zdravlje posluži... E, tada malo po malo lista želja postaje sve dulja. No, ukoliko su želje realne, lijepo je raditi na njihovu ostvarenju.

Primarne motive s početka ovog teksta zadovoljili su protagonisti ove priče, bivši zatvorenici i izliječeni ovisnici o opijatima. Nakon što su odslužili kaznu koja im je odrezana zbog raznolikih grijeha - u ovoj priči to su sudjelovanje u transportu ilegalnih emigranata i nanošenje teških tjelesnih ozljeda - oni su zaigrali drugo poluvrijeme. Slikovito rečeno, dobili su priliku za popraviti lošu bilancu onog prvog poluvremena svojih života.

Tada su bili gubitnici, ali utakmica je još dugačka. Ionako su obojica tek na pola života, oko pedeset im je godina tek.

No, naziru se tehnički problemi; mogli bi ostati bez stambenog smještaja kojega im je do veljače iduće godine osigurala Liga za prevenciju ovisnosti Split, koja na rehabilitaciji bivših zatvorenika djeluje u partnerstvu s udrugom ANST (Anonimni narkomani Splita), pomaže im u reintegraciji u društvo normalnih, društveno korisnih ljudi.

Naime, četiri mladića iz ove priče stanuju u jednom običnom, ali njima neizmjerno važnom stanu u prosječnoj splitskoj četvrti. Ništa elitno, imaju tu krevet, dvojica su cimeri u sobi a ostala dvojica imaju čak luksuz vlastite sobe. Dijele dva sanitarna čvora i kuhinju, to je njihov jedini dom.

image
Privatni album

Iz zatvora su izišli kao ptice nebeske, bez ičega ali slobodni. U odjeći demodiranoj, staroj nekoliko godina, bez novčića atroke mobitela, vozila, nekretnine. Goli život je jedino što imaju, ali - to nije malo. Slobodni od svojih starih poroka, sa pošteno odsluženom kaznom, to su ljudi koji - kao i svi ljudi na svijetu - imaju pravo na svoju povijest, ali i jedan novi, bolji početak.

Sa stanarima nas upoznaje socijalni radnik i voditelj savjetovališta pri Ligi za borbu protiv ovisnosti (riječ je o udruzi), Zlatko Lovrić. On svake srijede održava treninge grupe po pitanju socijalnih vještina, te ponedjeljkom kućni sastanak sa aktualnim stanarima. Rekosmo, trenutno u stanu na tajnoj lokaciji (tako smo zamoljeni, da se izbjegne stigmatizacija i zazor od strane stanara) borave četiri momka. Trojica uspješno apstiniraju od opijata i zaposleni su, svi na građevinskim radovima; jednoga nismo upoznali jer je bio na dvotjednom terenskom radu.

image

Voditelj savjetovališta pri Ligi za borbu protiv ovisnosti Zlatko Lovrić

Privatni album

Četvrti stanar je još na supstitucijskoj terapiji, k tome je narušenog zdravstvenog stanja i ne može raditi slične poslove, ali zahvaljujući Ligi i susretljivosti Pučkog otvorenog učilišta za odrasle "Žižić" usavršava znanje engleskog jezika kako bi ipak mogao pronaći u dogledno vrijeme neki posao za sebe, biti konkurentan na tržištu rada.

image
Privatni album
image
Privatni album

Važna operativka pri udruzi Liga za prevenciju ovisnosti Split je izvršna direktorica, inače diplomirana teologinja Josipa Kokorić-Tomašević. Veli da nije lako dobiti stan za ovako delikatnu populaciju korisnika, pogotovo uzevši u obzir nevelik budžet kojim raspolažu.

- Žena koja nam je pristala iznajmiti ovaj stan je praktična vjernica - podsjeća Kokorić na činjenicu u duhu izreke "vjera bez djela je kao zdjela bez jela".

- No, imamo informaciju da se ovaj stan prodaje. To bi značio veliki udarac za korisnike, koji u tom slučaju moraju na ulicu. Upitno je, naime, hoće li za njih biti mjesta u prihvatilištu za beskućnike pri udruzi MoST - ukazuje izvršna direktorica jedan od razloga zbog kojega su otvorili vrata (i srce) novinarima. Možda netko čuje njihov apel, pa priskoči sa rješenjem.

image
Privatni album

Jedan od korisnika stana, 48-godišnji Daniel B., već je boravio u MoST-u. Svi znamo da u najpoznatijem splitskom konačištu za beskućnike kućni red nalaže izlazak u jutarnjim satima i povratak poslijepodne/predvečer. U stanu kojega trenutno koriste ipak je druga priča.

Tu, ako žele, mogu doslovce preležati cijeli dan ukoliko im je neradni. Provesti vikend pred televizorom, kompjuterom. Ako nisu na izletu ili nemaju vanjske aktivnosti koje također organizira udruga pod čijom su paskom.

- Obojica radimo, od ranog jutra pa dok ne završimo s poslom za taj dan. Lipo je kad imaš di doć, kad možeš sebi skuvat, oprat. Pogledat utakmicu ka večeras... Ili jednostavno ne izlazit nigdi ako ti se ne da - u priču se uključuje Ante J. (51), neženja koji je već dobro verziran u kućanskim poslovima; uvjerili smo se kako je spretno stavio na sušenje "mašinu robe".

image
Privatni album

- Uvik kuvamo za svih, a u spizu ode onaj kojemu je legla plaća... Solidarni smo, nismo konfliktni, zahvalni smo na ovoj šansi. Šta imamo dom, makar privremeni. I samo nekoliko cimera, a ne na desetke njih - Ante će.

Od socijalnog radnika Zlatka i direktorice Josipe saznajemo da je ovaj smještaj useljen od lipnja 2022., i to nakon što su stan koliko-toliko, skromnim sredstvima ali s puno dobre volje uredili momci na probaciji i volonteri.

image
Privatni album

Liga za prevenciju ovisnosti ima 60-ak članova, redovnih i pridruženih. Dvije trećine čine mladi do 30 godina starosti!

Sa programom prevencije počeli su još devedesetih, a od 2007. su djelovanje proširili, vode se Vladinim programom resocijalizacije ovisnika i zatvorenika, kojega Josipa ocjenjuje prilično dobrim. Napominje da "prevencija", riječ ugrađena u naziv udruge, ima nekoliko razina, a jedna od njih je odlučno "ne" ponovnom povratku drogama.

image
Privatni album

"Stambenjak" kojega smo posjetili je muški dom. Žena inače ima puno manje u tretmanu udruge.

- Na žalost - zafrkantski domeće Ante, koji bi jamačno rado uživao u društvu neke simpatične cimerice. No, dug je život, nakon što se malo konsolidira, eventualno kreditno osposobi, može i sam sebi pronaći stan, pa i partnericu za suživot.

image
Privatni album

- Cilj nije da ovdje stanari ostanu što duže, nego da se snađu nakon izlaska iz zatvora. To uglavnom dobro funkcionira, naime svi su oni već prošli i život u nekoj komuni, terapijskoj zajednici; to ih je naučilo redu, disciplini. Zatvor je dosta surovo okruženje, komuna je druga priča i u ovom slučaju plus, dobro iskustvo.

Ljudi iz komune su navikli na suživot, podjelu poslova, toleranciju. Većina i na molitvu; sekularna smo udruga, ali vjera je uvijek dobrodošla - primjećuje diplomirana teologinja i izvršna direktorica Lige za prevenciju ovisnosti Split.

image
Privatni album

Mi bismo dometnuli još i to da je mnogima koji su prošli kroz njihov tretman vjera u Boga jedino sidro koje ih drži na mjestu, a Nebeski Otac jedina rodbina koju još imaju.

22. studeni 2024 01:47