Nakon pomora glavatih želvi na Sakarunu, zadarska biologinja na terenu: ‘ Južina je kornjače samo ‘izlila‘ vani. Utvrđujemo zbog čega se to dogodilo‘

Zasad još nije službeno poznato što je izazvalo pomor glavatih želvi koje su u subotu ujutro pronađene na obali Sakaruna na Dugom otoku. Kako bi utvrdila što se dogodilo s kornjačama u srijedu je na teren izašla stručna voditeljica javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Zadarske županije ‘Natura Jadera‘ dipl.ing.biologije i ekologije mr. sc. Morana Bačić .

- Znat ću više kada vidim situaciju na terenu. Zasad ne znamo koliko je ukupno glavatih želvi pronađeno, kao ni u kakvom su stanju – rekla je mr. sc. Bačić koju smo zatekli na trajektu na putu prema Dugom otoku.

Navela je kako su slični slučajevi na zadarskom području zabilježeni i 2014. i 2017. godine, no da se uzrok smrti glavatih želvi može točno znati tek nakon autopsije koja se provodi na Veterinarskom institutu u Zagrebu.

- Ako je svježa lešina onda se može se autopsijom doznati zbog čega je uginula, a ako to nije onda se ne radi autopsija. Što se tiče Sakaruna i te situacije nije to ništa čudno jer je ta plaža okrenuta prema jugu i skuplja sve što more donese nakon jake južine. Nije čudno što su se kornjače baš tamo pojavile, no pitanje je odakle su te kornjače. To se tek treba utvrditi – rekla je mr. sc. Bačić.

Pojasnila je da se morskim kornjačama u slučaju da su žive pomaže prema Protokolu za dojavu i djelovanje u slučaju pronalaska uginulih, bolesnih ili ozlijeđenih strogo zaštićenih morskih životinja (morski sisavci, morske kornjače i hrskavične ribe). Rad na uspostavi Protokola započeo je još 2008. godine.

- Ako je morska kornjača živa onda ide veterinarima i iako ima šanse ide na rehabilitaciu, zna se na koje mjesta dalje - rekla je zadarska biologinja, te navela kako kornjače sada spavaju zimski san jednako kao kopnene kornjače.

- Zna se često dogoditi, mada ne kažem da je to sada slučaj, da morske kornjače ribarske mreže povuku sa dna i one se ne razbude koliko treba i onda se znaju ugušiti i uginuti. Međutim ribari to znaju i ako im se kornjača ulovi u mrežu znaju da treba malo pričekati da dođe k sebi i onda je vratiti u more. Koliko sam uspjela vidjeti južina je kornjače samo ‘izlila‘ vani, a Sakarun je tako okrenut, skuplja, pa nije čudno da su baš tamo pronađene. Zbog čega su se našle u toj situaciji i jesu li tome možda uzrok klimatske promjene nećemo znati do autopsije jer nikada nije u pitanju samo jedna stvar- pojasnila je. 

Naplavljene kornjače pronašao je u subotu ujutro otočanin Vedran Petešić. Ispričao je kako je sablastan prizor naplavljenih kornjača, među kojima su neki primjerci bili veliki od 40 do 50 kilograma zatekao na svojoj uobičajenoj ruti do Sakaruna.

- Olujno jugo izbacilo je na obalu 12 glavatih većih želvi. Vidim to često u zimskim periodu, njihovu pogibelj. Kako često obilazim to područje vidim da je ta uvala pogibeljna za kornjače, posebno te glavate želve koje se u zimskom periodu ne mogu izvući iz tog plitkog prostora, Nažalost, bile su to sve velike jedinke - rekao je Petešić dofajući kako cijeli taj okoliš bude pun raznih naplavina - od drva do plastike.

Glavate želve na Dugom otoku

Vedran Petešić/Slobodna Dalmacija

- Praktički bi to trebalo brzo pokupiti jer postoji problem. Naime, promjenom drugog vjetra morske struje to povlače natrag u more i to smeće putuje našim Jadrankom i stvara ekološki problem.

Glavata želva najbrojnija je vrsta morske kornjače u Jadranu. Stručnjaci navode kako najveći dio svoga života provode u pelagičkom staništu. Na obalu izlaze samo ženke radi polaganja jaja, dok mužjaci ostaju u moru cijeli život. Nadolaskom zime i padom temperature mora smanjuju svoju aktivnost i povlače se na morsko dno gdje, smatra se, prezimljuju ukopane u pijesak i mulj. Dok su u hibernaciji često završavaju u ribarskim koćama, a zbog iznenadnog buđenja i niskih temperatura mora padaju u stanje šoka, pa neke od njih ne uspiju zaroniti natrag na dno i nastaviti prezimljavanje, već dezorijentirano plutaju na površini nošene vjetrom i strujama.

Kako su morske kornjače hladnokrvni organizmi čiji je cijeli život ovisan o temperaturi okoliša, takve će životinje zbog niskih temperatura uginuti. Za sada se još ne zna koliki je obim ovog problema, no poznato je da u koćama u Jadranu svake godine završi oko 6000 želvi, od čega samo u hrvatskim vodama oko 2500, što zasigurno ima velik negativan utjecaj na opstanak ovih ugroženih organizama. Glavata želva je već odavno na svjetskoj listi ugroženih životinja..

S obzirom na to da se radi o životinjama koje dišu plućima, moraju izlaziti na površinu mora da bi udahnule zrak. Iako su razmaci između dvaju udisaja zraka u normalnim uvjetima kod kornjača relativno dugi, kada se pod morem zapletu u mreže, zbog stresa vrlo brzo ostaju bez zraka i utapaju se. 

Procijenjeno je da se godišnje u Jadranskom moru slučajno ulovi oko 2500 glavatih želvi. Od ukupnog broja jedinki uhvaćenih u ribarske mreže 85 posto je ulovljeno koćarenjem. Morske kornjače u Hrvatskoj su zaštićene zakonom kao i brojnim međunarodnim konvencijama. Strogo je zabranjen svaki namjerni izlov, uništavanje, uznemiravanje ili trgovina ovim vrstama. Za ubijanje glavatih želvi predviđene su visoke novčane kazne.