Nezadovoljstvo opskrbom vode na Dugom otoku, mještani Luke u problemima, vode nema ni ambulanta...

Zar je i to moguće? Ulazimo i u desetu godinu, a tekuće vode iz luške cisterne (gušterne), ima pa nema, nema pa ima.

Ta tekuća voda iz cisterne sagrađene 1941. godine za vrijeme talijanske vlasti je vodovodnom cijevi priključena na ambulantu, dućan te za potrebe nautičara i njihovih plovila privezanih na operativnoj obali mjesta Luke. Gušterna ima krunu isklesanim kamenom s datumom izgradnje (1941).

Luka je jedino otočko mjesto na području Lijepe naše u kojem u ambulanti nema tekuće vode te je medicinska ekipa prisiljena u kantama donositi vodu za potrebe liječenja pacijenata i dezifenkciju ruku. Također, i nautičari često i prečesto budu na "suhom", iz špina u lučici ne teče nikakav mlaz vode, a vez se naplaćuje uredno, jer navodno pri dolasku plovila tekuće vode je bilo te nekoliko sati nakon njihovog dolaska i pristajanja u lučici došlo je do pucanja vodovodnih cijevi.

U Luki na Dugom otoku turizam caruje od 1958. godine. Pucanje vodovodne cijevi je kronična boljka. I to traje punih devet godina. Što je i logično, jer je vodovodna cijev postavljena u eri izgradnje otočne ceste, osamdesetih godina prošlog stoljeća a radove je izvodila zagrebačka tvrtka Industogradnja.

I dok sva druga dugotočna mjesta nemaju problema sa vodom za elementarne potrebe ambulanta, lučkih ureda, škola, Općine, pošta, knjižnica, dućana, marketa..., u Luci kaos, ljutna, neuroza…, s pitanjem do kada će vladati samovolja općinske vlasti?

Samo se krpa, puknuće se mjenja dodajući nekih pola metra nove vodovodne cijevi na staru dotrajalu. Vozeći se u automobilu lolaknom cestom u narodu nazvanom „Karda luških učitelja“ ili pješačenjem doživite maće zakrpane betonom na svakih desetak metara. Kopalo se, krpalo i popravljalo na samom ulazu obiteljske kuće 92. godišnje vlasnice Blaženke Žuvić.

Međutim, jedino mjesto na Dugom otoku koja ima novu novčanu vrijednost je mjesto Luka. Prodajom mjesne škole u vrijednosti od 120 tisuća eura načelnik Zoran Morović obećao je žiteljima kako će se tih 120 tisuća eura utrošiti u samom mjestu. Obećanje ludo radovanje. U svakom mjestu se ulagalo u nekima se dogodila i kapitalna ulaganja a u Luci, u poslijednje vrijeme ništa. Možemo slobodno zaklučiti kako se općinska vlast prema žiteljima Luke ponaša maćehinski. Zaključak mještana je kako načelnik Morović smatra Luške i Lučane „malima od kužine“, s kojima mete pa mete već duže razdoblje. Zrakom i morem su zagađeni do besvjesti. U svakodnevnom razgovoru na obali žitelji Luke često spomene načelnika Morovića i njegovu obitelj. Pozivaju ih u vrijeme ljetnih mjeseci u goste glede kupanja u Zlatnoj vali u onoj koja nosi sveto ime već od 1365. godine, VALA SANCTI STEPHANI. U onoj u kojoj se sve više trpaju kavezi i samim time zagađuje more. Žalosno je i nashvatljivo, kavezi su smješteni na luškom morskom teritoriju a na karti CROMARIS-a ponosno stoji uzgajalište Žman.

Žitelji slikovitog mjesta Luke nadaju se što bržoj promjeni novih vodovodih cijevi. One su nabavljene, dovežene do Luke, leže na obali. Treba ih ugraditi, proširenjem kanala te zamjenom starih vodovodnih cijevi. Do Uskrsa kada započinje nautička sezona vremena je malo i već sutra trebalo bi započeti sa radovima kako bi nautičku, odnosno turističku sezonu dočekali spremni. Uistinu je, sramota, nepojmivo u trećem desetljeću dvadeset i prvog stoljeća dočekati liječnike, putničare.., bez elementarne potrebe, tekuće vode. Općina Sali je na potezu, zar ne?, vrli načelniče Zorane Moroviću.