O Zoranu Milanoviću i njegovom osebujnom obnašanju dužnosti predsjednika Republike Hrvatske svoje ocjene i stavove izrekli su mnogi.
Poslije kratke pauze, koja se poklopila s nedavno proteklim korizmenim vremenom, između čelnika s Pantovčaka na jednoj i onih iz Banskih dvora i s Markova trga na drugoj strani, ponovno su krenule salve najtežeg verbalnog granatiranja.
Što je izazvalo daljnju polarizaciju među građanima Hrvatske.
Nakon što je Milanović zaprijetio vetom na prijem Švedske i Finske u NATO savez ukoliko se predhodno ili "u paketu" ne riješi hrvatsko pitanje u BiH, polariziran je i hrvatski korpus u susjednoj državi.
Na Milanovićeve stavove o Švedskoj i Finskoj, koje pri agresiji na Ukrajinu zbog razložnog straha od ruske ugroze žele pod ujedinjeni zapadni obrambeni kišobran, ni u Europi nisu ostali šutke.
Zoran Milanović, poznato je, vuče podrijetlo iz sinjskog naselja Glavice, gdje mu je rođen pokojni otac Stipe i gdje je on kao dječak provodio ljetne školske praznike te gdje i danas povremeno dolazi.
Osim u Glavicama, Milanovića u cetinskom kraju još ima u Dicmu i Otoku, naravno i u Sinju doseljenih iz tih naselja.
Svi iz Livna, iz iste loze
Prema podacima iz knjige "Povijest roda Milanovića", koju su prije tri godine izdali Dušan Milanović Litre i fra Petar Milanović Trapo, u velikoj seobi 1687. godine trojica braće, Pavao, Bože i Grgur Milanović, iz Livna su bježeći pred Osmanlijama sa skupinom od 50 naoružanih vojnika i 27 obitelji došli u Sinj.
Smatra se, jer dokaza za drukčiji zaključak nema, da su svi Milanovići u cetinskom kraju iz iste obiteljske loze. Svi oni su, dakle, rođaci.
Do sada su svoje stavove o Zoranu Milanoviću, njegovu odnosu s premijerom Plenkovićem i drugima iz HDZ-ove političke nomenklature javno iznosili zvani i nezvani.
Što o aktuelnom predsjedniku Hrvatske kažu njegovi rođaci iz Cetinske krajine pitali smo Milanoviće iz Dicma, Otoka i Glavica.
- Ovo kako radi najčešće pretjeruje, i kada je u pravi i kada nije! Njegovo prepucavanje s Plenkovićem neće nam donijeti ništa dobro. Ispada da je našim političarima važnije međusobno nadigravanje nego kojim putem ide Hrvatska i kako narod živi.
Dok ga gledam i slušam podsjeća me na nekadašnje Dicmanjane, koji su na dernecima izazivali kavgu! To je, rekao bih, njegov karakter od kojega ne može pobjeći – kazao nam je 80-godišnji Marko Milanović iz dicmanskog naselja Prisoje.
Sljedeći naš sugovornik bio je jedini koji ne nosi isto prezime kao predsjednik Zoran iako, kaže, smatra da pripada lozi Milanovića.
- Moja majka iz roda Milanovića bila je jedinica, pa je moj otac doselio iz obližnjeg Krušvara. Ja o Zoranu Milanoviću, koji je godinu-dvije stariji od mene, kao predsjedniku Republike Hrvatske nemam loše mišljenje. Jedino što mu zamjeram, jednako kao i predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, jest što nije sudjelovao u Domovinskom ratu.
A mogli su i trebali obojica.
Ni najmanje mi ne smeta ovo što i kako Milanović govori. Ne smije biti tabua, neka se sve zna. To je potrebno tim više što ispada da je on jedina oporba predsjedniku Vlade.
Osim ako njih dvojica nisu u dogovoru. Inače mi je simpatičan. Na prvu se vidi da je učen, puno zna. Da su Milanović i Plenković sudjelovali u Domovinskom ratu, imali bismo prave ljude na pravom mjestu – kazao nam je Damir Despotović.
Mladen Milanović, također iz Dicma, sinovac je partizanskog narodnog heroja Marka Milanovića i bez ostatka je na strani Zorana Milanovića.
Nema repa, da je nešto ukrao!
- Predsjednik je dobar čovjek i dobar političar. Iza sebe nema repa da je nešto ukrao ili da štiti lopove, to mu nitko ne miže prišiti, pa zato ima pravo i jednostavno mora prozivati zbog korupcije, grabeža i drugih anomalija.
On iskreno iznosi istinu, ništa ne prešućuje, a u Hrvatskoj se puno šutjelo i prešućivalo. Posebno o korupciji koju imamo na svakom koraku. Izričaj mu je, kažu, prejak, ali baš takav nam i treba. On je svima jasan, i onima koji ga hvale i koji ga kude. S ovakvom oporbom kakvu imamo predsjednik Milanović jedini je korektiv Vlade.
Sada ga napadaju što je povezao status Hrvata u BiH s prijemom Švedske i Finske u NATO. Ja i taj njegov potez podržavam. Hrvati u BiH su građani drugog reda i treba pokušati sve što je moguće da im se pomogne. Na njegove riječi uzjogunili su se iz EU, a kada je Slovenija nas ucjenjivala šutjeli su – kaže Mladen Milanović.
Iz Dicma smo se zaputili u dva zaseoka Milanovića u Otoku, najprije kod Milanovića s nadimkom Trapo, a potom kod Litrića.
- O predsjedniku Zoranu Milanoviću ne mislim ništa dobro iako znam da smo potekli iz iste Milanovića loze. Nisam nikada mislio da ću o predsjedniku hrvatske države imati loše mišljenje!
Kod Zorana me smeta što je svađalica. Njegov pristup bilo kojem problemu i javni nastup u zemlji ili prema inozemstvu mi je neprihvatljiv. Njemu i predsjedniku Vlade ne smije biti glavni posao međusobna svađa.
Svađa ne smije biti posao
Trebali bi i morali surađivati u interesu države i nas koji živimo u Hrvatskoj. On je došao iz SDP-a i vidi se da uvijek nateže na tu stranu, protiv HDZ-a. Ako je predsjednik svih građana Hrvatske, a kaže da je, ne bi smio tako – kazao nam je Frano Milanović Trapo.
- O Zoranu Milanoviću mislim sve najbolje. On je iskren čovjek, ispuca svoje pa što bude, što u pravilu nije odlika političara. Ono što predsjednik Milanović priča ima smisla. Možda je malo žestok, ali takvi smo mi Milanovići. Ima nas i plahih, ali puno više nas je žestokih. Jednostavno nismo u stanju trpjeti nepravdu. Upravo on ukazuje na nepravdu i najveće probleme. Otkako smo dobili Hrvatsku zavladao je lopovluk kakvog nikada nije bilo.
U svom prvom govoru kao predsjednik države Zoran je obećao da će napadati sve što ne valja. To i čini. Sada su ga svi krenuli napadati zbog povezivanja prijema Švedske i Finske u NATO sa statusom Hrvata u BiH. Na njegovu stranu stao je samo general Kotromanović. I on kaže da treba iskoristiti priliku i rješiti status Hrvata u BiH – kaže Mirko Milanović Trapo.
'Kakav je, takav je, moj je'
- Zoran mi je drag jer smo plemenjaci, iz iste loze. Neki ga hvale, a neki napadaju. Ja na sve kažem: kakav je, takav je, moj je. Politika me općenito ne zanima pa o tome kako radi predsjednik RH Zoran Milanović niti znam niti želim govoriti.
Sa svim Milanovićima koje poznajem ja sam u odličnim odnosima, a među najbližim Zoranovim rođacima iman nekoliko najboljih prijatelja – kaže Ante Milanović Litre, zvani Bikić.
- O Zoranu Milanoviću nikako se ne može dati jednoznačna ocjena. Dio onoga što govori ispada teška pozitiva, ali držim da mu se s razlogom zamjeraju teške riječi, koje nisu potrebne, naročito ako prelaze u uvrede.
Reagira brzo i žestoko što je čini se jače od njega. Došao je s ljevice, a sada postaje ljubimac krajnje desnice. Simpatičan mi je što je izdanak naše loze. Posebno meni koji sam obostrano Milanović, po ocu iz Otoka i majci iz Glavica – kaže Anđelko Milanović Litre.
Stipe Milanović zvani Čimple prvi je susjed strica Zorana Milanovića u Glavicama.
Stipe je 10 godina mlađi od svoga imenjaka Zoranova oca. Sjeća se da su i sin i otac redovito dolazili u Glavice, gdje je Zoran provodio ljetne školske praznike.
I danas, kaže, rado dođe u očevo rodno selo i, veli Čimple, ponaša se jednostavno, kao jedan od nas.
Ugodno me iznenadio
- Tako je prošle godine stigao kod strica i čim su mu rekli da sam ja morao amputirati nogu, odmah me došao obići čime me ugodno iznenadio. Kao mali čovjek o Zoranu kao predsjedniku države mogu reći da s pravom kritikuje određene strukture u našoj izvršnoj vlasti!
Ima momenata kada mi se čini da bi trebao biti malo umjereniji. Ljudi mu zamjeraju vjerujući da se drži prepotentno i koristi vulgarnosti. On je jednostavno takav kakav je. Eksplozivan je, neki bi upotrijebili riječ prčevit. Bit onoga što u svojim javnim nastupima cilja, od korupcije i lopovluka i zapostavljenih interesa najšireg sloja građana do statusa Hrvata u BiH, nikada nije promašio.
Ja ga u tomu bezrezervno podržavam jer ne želim živjeti u oblacima ili gurati glavu u pijesak. Volim ga kao Milanovića, kao čovjeka, a poštujem ga kao predsjednika Republike Hrvatske – kaže Stipe Milanović.
Šećer smo ostavili za sami kraj. Poslije toliko muškaraca Milanovića evo i jedne žene u osobi Tine Milanović, udane Jukić, Zoranove sestrične, kćerke njegova strica.
Ja sam subjektivna i objektivna
- U bilo kojoj situaciji u državi, neovisno radilo se o unutarnjoj ili vanjskoj politici, mi nismo mogi dobiti boljeg predsjednika od Zorana! Ja sam, naravno, subjektivna, ali i objektivna jer ga odlično poznajem, znam njegov karakter, poštenje iznad svega, a naglasila bih, bome, i znanje.
Zoran ne igra na kartu dopadljivosti, nego neće prezati da i na svoju štetu kaže što misli. Dobro bi bilo da i drugi naši političari krenu tim putem, da se razgraniče istina i laž.
Bojim se da smo upali u duboku žabokrečinu, da smo se uljuljali, umrežili, svatko je svakome dužan. Jamčim da on nije takav. To znam i iz osobnog iskustva. Nikada od njega nisam ništa tražila, niti je on nešto nudio. Takvih razgovora s njim nema.
Smatrate li da se predsjednikova komunikacija s premijerom vodi(la) prejakim riječima?
- Ne mislim da su to bile prejake riječi. Udala sam se u Otok, gdje je većina ljudi desne političke orijentacije. Prije neki dan mi je pristupio jedan intelektualac, politički desničar, koji me zamolio da Zorana osobno pozdravim, dodajući da njemu i prijateljima nedostaje ako se nekoliko dana ne pojavi u javnosti. Dodao je da ga prije nije volio, a sada ga voli.
Ali, ipak, ponešto bi se moglo reći i drugim riječima?
- Zar svi moramo govoriti uvijeno u celofan, kao što to rade Plenković ili Jandroković, koji je oženio Zoranovog ujaka kćer? Ja sam sigurna da nas Zoran želi trgnuti, probuditi, da napravimo zaokret, da se razvojno pokrenemo kao druge demokratske zemlje.
Je li njemu i Hrvatskoj trebala izjava da će staviti veto na prijem Švedske i Finske u NATO ako se istovremeno ne rješi status Hrvata u BiH?
- Ako je Hrvatima u BiH dao riječ kako će iskoristi sve dostupne mu instrumente da bi se rješio njihov status, on će to sigurno i napraviti. Neće ih otići samo posjetiti, malo im mahati i onda čim se vrati u Hrvatsku zaboraviti ih. Ranije su ga mrzili, nazivali partizanom, jugonostalgičarom i kako sve ne, a danas ga obožavaju.
Je li mu to cilj?
- Naravno da nije. Zar mislite kada bi mu to bio cilj, da ne bi znao kako ga ostvariti? On ne vuče sa sobom svitu podrepa koji bi ga samo hvalili. Njemu takvi poslušnici ne trebaju, nije to njegovo društvo – zaključuje predsjednikova sestrična Tina.