Petrčane je ovog vikenda bilo domaćin 7. Konferencije o palijativnoj skrbi s međunarodnim sudjelovanjem: evo kako stoji naša županija

Petrčane je ovog vikenda bilo domaćin  7. Konferencije o palijativnoj skrbi s međunarodnim sudjelovanjem.

Jedna je tema bila u fokusu, a to je palijativni pristup.

Od njega sve počinje i on bi trebao prožimati rad svakog zdravstvenog radnika koji se susreće s palijativnim pacijentima, s bolesnicima koji boluju od neizlječivih bolesti i koje, uz sve napore i napretke, medicina ne može izliječiti. Osnova palijativnog pristupa, čulo se na konferenciji, mora biti utemeljena na znanju, empatiji, iskrenosti, svijesnosti osobnih ograničenja, razumijevanju te na otvorenoj komunikaciji. 

Konferencije poput ove, osim što su mjesto razmjene iskustava, imaju za cilj podržati razvoj palijativne skrbi u mjestu održavanja, a Zadarska županija i grad Zadar su sredina u kojoj se ima što podržati i obilježiti, složili su se sudionici.

Psihijatrijska bolnica Ugljan, prva bolnica u Hrvatskoj koja je osnovala i ugovorila odjel za liječenje palijativnih duševnih bolesnika, slavi 70. obljetnicu rada. U Domu zdravlja Zadarske županije intenzivno se razvija sustav izvanbolničke palijativne skrbi.

Velike iskorake u organizaciji palijativne skrbi napravila je Opća bolnica Zadar.

konferencija u Petrčanima o palijativnoj skrbi

Press/Slobodna Dalmacija

U Zadarskoj se županiji uskoro otvara hospicij, dok Sveučilište u Zadru priprema edukativne programe za palijativnu skrb. Sve ove institucije sudjelovale se u organizaciji konferencije što je osiguralo izniman uspjeh.

Kroz brojne je teme velikom broju zainteresiranih dana prilika da progovore o vlastitim iskustvima u radu, a sudjelovali su i eminentni inozemni predavači.

Odjeci 7. Konferencije o palijativnoj skrbi s međunarodnim sudjelovanjem sasvim će se sigurno osjećati u svakodnevnom radu i nastojanjima na unaprjeđenju kvalitete palijativne skrbi u svim sredinama. Ono što je kao zaključak progurano u prvi plan jest potreba za mijenjanjem pristupa kako bi se na odgovarajući način prepoznale potrebe bolesnika i njegove obitelji.

Cilj rada svakog zdravstvenog radnika mora biti „znati pomoći“, odnosno izbjegavati razmišljanje „moram izliječiti“ i usvojiti novu paradigmu „moram znati pomoći“. Jedino takav pristup zdravstvenog radnika lišava frustracije, a bolesniku i njegovoj obitelji pruža uslugu koju trebaju.