Godišnja izvješća o prikupljanju otpada u Hrvatskoj koja donosi Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja redovito predstavljaju otužne vijesti kad je Dalmacija u pitanju. Naime, pokazuje se ozbiljan civilizacijski zaostatak juga za sjeverom Hrvatske.
Dalmacija je zajedno s Likom i Brodsko-posavskom županijom na dnu Hrvatske kad je riječ o odvojenom prikupljanju otpada, pokazuju statistike. Ali, ovdje ima turizma, a država ulaže u infrastrukturu i razvoj, dakle, nema smisla se uspoređivati s dijelovima Hrvatske koji su siromašniji, a život je tamo objektivno teži.
Riječ je o našem lokalnom primitivizmu koji nema ekonomsko opravdanje, već je pitanje mentaliteta onih koji donose političke odluke i koji se odnose prema otpadu kao da je smeće koje ničemu ne koristi. A Dalmacija je "majka" otvorenih i pretrpanih kontejnera. Da ne govorimo o ekstremnom ponašanju, kao o paljenju kontejnera u Splitu.
Podaci o odvojenom prikupljanju otpada u 2020. govore da je od velikih gradova u Dalmaciji Split na zadnjem mjestu. Na čelu ove nevesele kolone je Dubrovnik, sa stopom odvojenog prikupljanja od 11,16 posto, nakon njega dolazi Šibenik, koji se prošle godine ipak uzdigao sa stopom od 6,55 posto odvojenog prikupljanja. Zadar je u prošloj godini pao sa 7 posto na 6,20 posto, dok je Split na dnu ljestvice s 5,80 posto. Split se u odnosu na 2019. čak poboljšao jer je prije dvije godine imao stopu od sramotnih 3,74 posto, ali ni s tim mizernim pomakom nije se pokrenuo dalje od zadnjeg mjesta.
Štoviše, kad se maknemo izvan okvira Dalmacije, Split je uvjerljivo na posljednjem mjestu od velikih gradova u Hrvatskoj po odvojenom prikupljanju otpada. Ispred njega je i ove godine Rijeka s 14,21 posto, dok je Zagreb odvojio 29,74 posto, a Osijek je došao čak do 38,69 posto, što je napredak za ovaj grad koji je 2019. godine bio na 28,67 posto odvojeno prikupljenog otpada.
Rekorderi su opet u Međimurju, Čakovec je na 48,95 posto, a neke njihove općine, kao Belica, dosežu čak do 79,76 posto odvojenog prikupljanja. Dapače, u Međimurskoj županiji osam općina odvaja iznad šezdeset posto otpada, što je iznad traženih EU standarda.
Po pitanju gospodarenja komunalnim otpadom, kao i u 2019. godini, najveće stope oporabe, odnosno recikliranja otpada, i dalje se bilježe za Međimursku županiju (58 posto), Varaždinsku županiju (53 posto), Koprivničko-križevačku županiju (50 posto) i Grad Zagreb (48 posto).
S druge strane, županije gdje se najmanje reciklira otpad su Zadarska (20 posto) i Ličko-senjska županija (20 posto). Nakon njih slijedi Brodsko-posavska (23 posto), Splitsko-dalmatinska (24 posto) te Šibensko-kninska (25 posto) i Dubrovačko-neretvanska županija (25 posto).
To je još jedan od pokazatelja niske kulture koja vlada u Dalmaciji, jer se, na primjer, Zadarska županija, gdje se trenutačno najviše gradi u Hrvatskoj, nalazi na dnu ljestvice zajedno s ekonomski najnerazvijenijim dijelovima Hrvatske, poput nekih mjesta u Lici koja nemaju još ni vodu ni struju.
Najviše komunalnog otpada u Hrvatskoj odloženo je u Zadru, na predjelu Diklo, čak 320.905 tona. Treba naglasiti da je to gotovo dvostruko više od zagrebačkog Jakuševca, gdje je odloženo 189.975 tona, ili od splitskog Karepovca, koji je treći na listi gdje je odloženo 116.876 tona. U Zadru se odlaže puno manje miješanog komunalnog otpada nego u Zagrebu i Splitu, ali nije objašnjeno u Izvješću na što se odnosi 247.651,71 tona koje su 2020. odložene na Diklu, a vode se kao "ostali otpad".
Nazvali smo i upitali direktora zadarske "Čistoće" Ivana Johna Krstičevića, koji nam je kazao kako se "radi o velikoj količini iskopa koja na tom odlagalištu završava od dvije aglomeracije".
Na Karepovcu je u prošloj godini "odloženo" 103.015 tona miješanog komunalnog otpada, zapravo gotovo sve što je tamo završilo spada u tu kategoriju.
Ne može se reći kako se ništa u Dalmaciji ne događa kad je u pitanju otpad, ali to ide vrlo sporo. U Zadru bi Diklo trebalo prestati biti odlagalište, na sreću okolnih mještana, kad proradi Centar za gospodarenje otpadom Biljane Donje, a puštanje u probni rad očekuje se sredinom iduće godine. Krajem ove godine trebao bi početi s probnim radom u Šibensko-kninskoj županiji CGO Bikarac.
Split je i tu na kraju kolone. Centar za gospodarenje otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji u Lećevici upitan je udrugama, mještanima i nekim znanstvenicima kao ekološki neprihvatljiv, ali je jednako upitno hoće li se ikada izgraditi. Veliki novac je utrošen, radna mjesta su se otvarala, ljude se zapošljavalo u županijskom "Regionalnom centru čistog okoliša". Neki su odlazili s tog mjesta u mirovinu, ali ništa se nije pomaknulo u dva desetljeća, bez da je itko odgovarao.
Predstavljajući na konferenciji za novinare ovih dana Izvješće o komunalnom otpadu, ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Čorić pohvalio se kako je Hrvatska prošlu godinu završila s 41 posto odvojeno prikupljenog komunalnog otpada, kazavši da je to porast od četiri posto u odnosu na 2019. godinu. No, napomenuo je kako je prošla godina bila "pandemijska godina", koju je obilježilo smanjenje rada uslužnog sektora.
Drugim riječima, u prošloj godini bilo je puno manje turizma negoli u prošlim godinama pa su rezultati o tom uspjehu relativni. Osobito se to može reći za Dalmaciju. Manja je količina otpada, ali, nažalost, jednaka je zaostalost u odvajanju i recikliranju.
U Splitsko-dalmatinskoj županiji pet je općina u kojima nema nikakvog odvajanja otpada (dakle 0,00 posto), a to su Jelsa, Prgomet, Seget, Sućuraj i Šolta, dok su Hrvace na 0,05 posto odvajanja, a Muć na 0,06 posto. Prema njima je Vrgorac "napredan" s 0,16 posto.
U Šibensko-kninskoj županiji, na "nuli" su Kistanje, Kijevo, Ervenik, Civljane, Murter i Promina, a u Zadarskoj ništa ne odvajaju Lišane Ostrovičke, Pakoštane, Polača, Povljana, Sali i Stankovici. U Dubrovačko-neretvanskoj bez odvajanja su općine Janjina, Kula Norinska, Lumbarda, Opuzen, Pojezerje, Smokvica, Ston, Zažablje.
Naravno, postoje i svjetliji primjeri, a to je Lastovo, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, koje je dosegnulo za Dalmaciju nepojmljivih 40,82 posto. Tamo su akcije odvajanja otpada pokrenule udruge, Općina Lastovo, lokalni Komunalac, Park prirode Lastovsko otočje, i očito rezultati nisu izostali. Već nekoliko godina zaredom u Splitsko-dalmatinskoj županiji za pohvalu je i Omiš. Ove godine došao je do 20,70 posto, a s njim se izjednačio i Dugi Rat, koji, dakle, dijeli prvo mjesto u najvećoj dalmatinskoj županiji.
No, kad se pogleda karta gospodarenja otpadom koju sadrži izvješće, ispada kako su sjeverniji krajevi napredniji po recikliranju otpada. Na primjer, ni jedan južni dio Hrvatske nema kompostanu. Dapače, u rezultatima za prošlu godinu ne možemo kazati da je za Dalmaciju otegotna okolnost turizam, koji inače proizvodi značajnu količinu otpada, jer ga je bilo znatno manje nego prošlih godina. Dakle, sami smo glavni krivci, osobito oni koji nas predvode.
Nepravedno bi bilo reći kako se ništa ne radi. Split je smanjio količinu otpada koja se odlaže na Karepovcu, a u odnosu na 2018. udvostručio je količinu otpada koja se odvojeno prikuplja s 1614 na 3136 tona. Također, povećao je broj stacionarnih i mobilnih reciklažnih dvorišta. No, to je sve premalo da bi se izbjegle kazne koje gradovi moraju platiti ako ne dosegnu određene postotke recikliranja.
Naime, gradovi i općine su prema "Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom" obveznici plaćanja poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada. To je mjera kojom se potiče jedinice lokalne samouprave da smanjuju količine miješanog komunalnog otpada. Kako su nam potvrdili iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, od općina i gradova u Hrvatskoj Fond je prošle godine naplatio 46,9 milijuna kuna zato što su u 2019. premalo odvajali miješanog komunalnog otpada. Tako je Grad Zagreb morao platiti 8,8 milijuna kuna, Osijek 922 tisuće kuna, a Rijeka 1,6 milijuna kuna. Od dalmatinskih gradova Split je morao platiti 3,2 milijuna kuna, Zadar je platio penale od 1,6 milijuna kuna, Šibenik 825 tisuća kuna, a Dubrovnik 944 tisuće kuna.
Koliko će dalmatinski i hrvatski gradovi i općine platiti za 2020., nismo doznali, jer nam je glasnogovornica iz Fonda za energetsku učinkovitost odgovorila kako će se podaci za prošlu godinu obračunavati koncem 2021., nakon što oni zaprime izvješće od nadležnog Ministarstva.
Hrvatska općenito zaostaje za europskim direktivama za gospodarenje otpadom pa je pitanje hoćemo li izbjeći penale koji bi, po izračunu Svjetske banke, iznosili 42.000 eura dnevno. U 2020. godini trebali smo doći do 50 posto odvojenog odvajanja otpada, a prošlu godinu smo završili s 41 posto. Međutim, riječ je bila o pandemijskoj godini, kako je priznao i ministar Ćorić. Inače, teško da bismo se približili zadanim normama. Za neke je pitanje hoćemo li ih ispuniti, kao što je slučaj s Karepovcem, s obzirom na "slučaj Lećevica".
Budući da se kao jedan od ciljeva naglašava edukacija stanovništva, nije naodmet znati da je u Splitu komunalna tvrtka "Čistoća" potrošila u posljednje dvije godine oko milijun kuna na edukaciju. Rezultate procijenite sami.
S obzirom da je nova splitska vlast, na čelu s gradonačelnikom Ivicom Puljkom, najavila čistiji Split kao jedan od strateških ciljeva, vidjet ćemo hoće li uspjeti pomaknuti Split s neslavnog mjesta najgorega grada kad je u pitanju gospodarenje otpadom.