Mak i Marul Bartulović nisu samo sjajni klinci, dvojajčani blizanci rođeni prije sedam mjeseci; oni su pioniri nečega što kod nas još nije zaživjelo u mjeri koja je realno potrebna, a to je – nošenje ortopedskih kaciga za bebe.
Naime, prizor najsličniji onome kad vidite takve "pačiće" s pokrivalima za glavu jest, primjerice, onaj kad dijete na biciklu nosi plastičnu kacigu. No, dok potonja služi za zaštitu u slučaju nedajbože pada, kacige koje nose mali Bartulovići služe za, narodski, "dricavanje" zaležanih glavica.
No, stvar nije samo estetske prirode, u nevjerojatnoj je mjeri zapostavljena rečena korekcija koja može prevenirati niz problema s kralježnicom, glavobolje i drugo u odrasloj dobi.
"Bokun žbandana" glava kod žena se istinabog može kamuflirati frizurom, a kod muške čeljadi poslovično se taj nelijepi detalj lakše tolerira. No, "uniseks-tegobe" sa zdravljem prilično su izvjesne...
– Svrha ovoga teksta je samo jedna: podizanje svijesti o važnosti ove najranije dijagnostike, de facto odmah nakon rođenja! – započinje priču baka Maka i Marula, poznata splitska astrologinja (s povremenom zagrebačkom adresom) Meri Jerković, po formalnoj profesiji diplomirana pravnica.
Primjedba pedijatrice
– Kad se šećem s unucima, ljudi me gledaju pomalo sažalno, čak se i poznanici blago snebivaju, ustručavaju pitati zašto momčići nose ove ludosti na glavi – na dvije, u osnovi oku ugodne kacigice pokazuje Meri, pa nastavlja:
– Ja bih, pak, voljela da pitaju što je to i čemu služi. Da im objasnim, pa i educiram ako treba! No, kako su ljudi "stisnuti" i neinformirani, odlučila sam se oglasiti i ukazati na važnost ovoga pothvata koji može potrajati od četvrtog do osamnaestog mjeseca starosti djeteta.
Nakon tog razdoblja zapravo je učinjena neizmjerno važna "usluga" toj maloj osobi za ostatak njezina života – približava ponosna baka dvojice sjajnih mališana, "malih revolucionara".
Njihova, pak, mama Gorana Jerković (33) magistra je psihologije na Klinici za dječje bolesti pri Odjelu dječje onkologije i hematologije KBC-a Split, te doktorandica TRIBE-a (translacijskih istraživanja u biomedicini) na Medicinskom fakultetu u Splitu.
Dijelom zahvaljujući okolnosti da je, eto, kad je u pitanju zdravlje djece i novorođenčadi informiranija od državnog prosjeka, mama Gorana nije htjela ignorirati primjedbu pedijatrice da njezini dječaci imaju zaležane glavice, koje se – laički rečeno – ni nakon tri mjeseca života nisu ispravljale. Štoviše, odstupanja od idealne anatomije bila su sve vidljivija...
– Uslijedio je posjet specijalistu fizijatru, i dijagnoza "asimetrični oblik glavica". To nema veze s ultrazvukom mozga, niti je naznaka intelektualnih poteškoća, ali tijekom života zbog te blage devijacije kostiju glave može, eto, doći do svojevrsnih "tektonskih poremećaja" kostiju kralježnice i drugog.
Da problem nije dovoljno prepoznat, svjedoči i činjenica da ove kacige nisu na listi HZZO-a (Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, nap.a.), nego ih treba platiti "iz džepa", oko tisuću i pol eura svaku!
Tomu treba pridodati i odlaske na kontrolne preglede i korekciju kaciga u Zagreb jednom mjesečno, što je – znamo svi – također izdatak za obitelj izvan metropole, kao što smo mi trenutačno u Splitu...
Preduhitriti okoštavanje
U cijeloj Hrvatskoj kacige individualno izrađuje, po digitalnom otisku, samo jedna zagrebačka klinika, srećom pa je besplatno snimanje glavica 3D optičkim skenerom, koji se kao najvažniji instrument koristi i u svijetu te predstavlja zadnji krik suvremene dijagnostike.
U Americi se, primjerice, prije pedesetak godina gipsala glava zbog uzimanja otiska, slično kao i sa zubima – ilustrira majka blizanaca i buduća doktorica znanosti.
Baka Meri, pak, domeće:
– U mnogim državama svijeta kacige za djecu su već na listama koje pokriva zdravstveno osiguranje, ali Hrvatska poslovično kasni. Sjetite se samo ortodontskih proteza koje je nekoć trebalo kupiti; danas su liste čekanja za njih velike, ali su barem besplatne za djecu i mlade do osamnaest godina.
– Liječenje, to jest ispravljanje devijacije treba započeti što ranije, najbolje s tri mjeseca života, budući da brzo okoštavanje počinje već sa šest mjeseci. Valja znati i da nisu sva djeca sa zaležanom glavicom kandidati za kacigu, nego samo ona koja imaju odstupanja od prosjeka veća od tri i pol posto, što se danas može precizno i bezbolno digitalno izmjeriti.
Takve bebe nipošto ne treba stigmatizirati; kad bi svi mališani kojima treba kaciga nju i nosili, odnosno njihovi roditelji detektirali problem, mnogima bi to pokrivalo za glavu bila "dodatna oprema", i to bi bio čest prizor zbog kojega se više nitko ne bi snebivao – poručuje Gorana Jerković, mama Maka i Marula, nositelja svojevrsne "medicinske avangarde" u Lijepoj našoj, štoviše, na svojim lijepim i bistrim glavicama.
Bezbolno, ali zahtjevno
Glavni protagonisti ove priče već su na kraju tretmana; štoviše, Marul je gotov, ali njegov će braco nositi svoje dražesno ortopedsko pomagalo (riječ je, napomenimo, o domeni ortotike) još mjesec dana.
– Ortopedska kaciga učinkovita je, dakle, do osamnaestog mjeseca djetetova života, a bitna je otprilike koliko i korekcija krivog zagriza – još jednu paralelu nudi mama Gorana, uz napomenu:
– Važno je reći da nošenje kacigice ni najmanje nije bolno, štoviše, može poslužiti kao amortizacija od udarca, ali je važno držanje na glavici 23 sata dnevno, i tu nema kompromisa; ta okolnost može biti neugodna, pogotovo ljeti.
No, vrijedi truda, a to će biti uistinu vidljivo tek u odraslijoj dobi. Stoga mladi roditelji ne bi smjeli ignorirati nešto tako važno, a – premda nije jeftino – ipak relativno lako popravljivo – još jednom ističe naša sugovornica.