Kada je na isteku 90. minute nedjeljnog prvenstvenog susreta na Šubićevcu protiv domaćeg Šibenika trener zagrebačkog Dinama Ante Čačić pobjednički podigao ruke, proslavio je kolo prije kraja prvenstva drugi naslov osvojen s Modrima. Bio je to ukupno 23. Dinamova titula prvaka Hrvatske, 34. u klupskoj povijesti i 16. osvojeni naslov u posljednjih 17 godina. No samo mjesec dana prije nego što je uvjerljivom igrom i pobjedom 2:0 u Šibeniku proslavljen novi naslov državnog prvaka, zagrebačka je momčad nakon poraza u Splitu protiv izravnog konkurenta Hajduka, svoje ovosezonske akcije značajno srozala. U tom je trenutku bilo koja od četiri najbolje domaće momčadi – uz Dinamo i Hajduk još Osijek i Rijeka – teoretski mogla postati prvakom. Tadašnji trener Dinama Željko Kopić takvo je pokliznuće – s obzirom na klupski budžet, kvalitetu i širinu momčadi – platio otkazom, pa je kao rješenje doveden trener s kojim je Dinamo 2012. osvojio prvenstvo, uzeo nacionalni kup i plasirao se u završnu fazu UEFA Lige prvaka. Deset godina kasnije Čačić je na istoj klupskoj adresi ponovno otvorio rashlađeni pobjednički šampanjac.
- Slavili smo na stadionu u Šibeniku, a onda s navijačima kod Macole i ponovno pod južnom tribinom našeg stadiona. Trajalo je od jutra, a počelo je veličanstvenim dekorom koji su nam priredili naši navijači na Šubićevcu. Atmosfera je bila domaćinska - sažima trener Dinama šampionsku nedjeljnu večer i povratak u Zagreb. Pogled na prohujali mjesec, preuzimanje raštimane momčadi i pobjede protiv Gorice, Osijeka i Šibenika, uz remi s Lokomotivom, otkrivaju ne baš laganu zadaću koju je imao Čačić. Naslov se nekako podrazumijevao, dok bi sve drugo bilo – ravno katastrofi.
- Istina je, brod nam je u tom trenutku bio malo nagnut, pa se klupska uprava odlučila za promjenu kormilara. Nisam se bojao takve zadaće, jer sam znao da Dinamo ima kvalitetnu momčad i pobjednički gard. Zato je bilo iznimno važno što prije prepoznati način na koji će momčad najbolje funkcionirati, stoga je i zadovoljstvo nekako veće. Dugo sam trener i bio sam već u ovakvim situacijama kada momčad treba usmjeriti u pravom smjeru. To je bio izazov kojega se nisam bojao, jer sam vjerovao u našu momčad, svlačionicu i kvalitetu koju nesumnjivo imamo - otkriva Čačić. Dogodilo se zapravo sve najbolje i najljepše za Čačića i
Dinamo: u vrlo kratkom vremenu Dinamo je izašao iz krize i pokazao šampionski stav, što su prepoznali navijači koji su jednako žestoko i zdušno Modre pratili na svakoj utakmici. U Šibeniku ih je, uz značajan broj domaćih navijača naklonjenih Dinamu, bilo barem 70 posto na ispunjenom stadionu na Šubićevcu.
- Sve se poklopilo. Ispalo je nekako najslađe u posljednjih desetak godina kada su u pitanju Dinamovi naslovi. Sretan sam što sam bio dio ove Dinamove šampionske titule - dodaje trener Modrih, a onda s klupske razine prelazi na intimnu. Je li ovo Anti Čačiću najslađi trofej u karijeri?
- Na neki način jest, iako sam u osvajanju ovog naslova sudjelovao kratko. Kada uzmem u obzir sve okolnosti, dakle tijesnu bodovnu situaciju uoči gostovanja u Gorici i dvije utakmice s izravnim konkurentima koje su nas čekale, pravo je zadovoljstvo što smo prvenstvo riješili kolo prije kraja sezone. Očekujem kako ćemo dobrom i igrom i pobjedom protiv Hajduka u posljednjem kolu, pred našim navijačima, proslaviti ovaj naslov - poručuje trener novog i starog prvaka kojega je preuzeo s uvjetom odrađivanja posla do kraja sezone. No rezultat koji je Zagrepčanin s vikendaškom virskom adresom ostvario u kratkom vremenu i na prilično impresivan način, lansirali su ga iz stacionarnog položaja mirovanja u putanju prema orbiti. Nakon posljednjeg kola HT Prve lige Čačić neće otvoriti biografsko poglavlje posvećeno mirovini, nego će, kaže iskusni trener, okrenuti novu stranicu svoje duge i plodne karijere.
- Ne mogu kazati ostajem li u Dinamu ili ne, jer me to najčešće pitaju, ali mogu kazati da svakako nastavljam s trenerskim poslom - kaže Čačić uz poruku kako jedva čeka posjetiti otok Vir i Sukošan.
- I jedni i drugi su moji, tamo je idealan odmor u lijepom ambijentu - poručuje trener koji je kao izbornik doveo reprezentaciju Hrvatske do osmine finala Europskog prvenstva, još ranije je s mladom reprezentacijom Libije uzeo brončanu medalju na Mediteranskim igrama, dok je prije dvije godine s egipatskim Pyramids FC igrao u završnici CAF Konfederacijskog kupa u marokanskom Rabatu. Čačić je uspješno je tijekom 36 godina duge karijere vodio 17 različitih klubova i reprezentacija, odnosno seniora i mlađih reprezentativnih kategorija, a u povijest modrog zagrebačkog velikana upisao se i kao najstariji trener prve momčadi. Čačić je polovicom travnja kao 68-godišnjak preuzeo momčad i prestigao legendarnog Miroslava Ćiru Blaževića koji je 2002. sa 67 godina vodio Dinamo.