Proslava međunarodnog Praznika rada 1. svibnja ista je kao svaka druga fešta na otoku Viru, samo s puno više ljudi. Rijeke ljudi počele su se slijevati prema virskoj rivi i Trgu svetoga Jure već oko 10 sati ujutro. Domaći s otoka, domaći s kopna, Zadrani, Slovenci, Mađari, Nijemci, Austrijanci, Slovaci, Poljaci, Česi, Francuzi, naši ljudi iz cijele EU i Švicarske. Nema koga nije bilo na prvomajskoj fešti. Ajmo od domaćih.
– Došao sam samo radi Prvi maja – kaže Petar Vučetić s Torova koji je cijeli svoj radni vijek, poput većine Virana iz poslijeratne generacije, proveo u Rijeci.
– Mi smo u riječkom Torpedu i 1. Maju uvijek slavili Praznik rada. Ajme kakve su to fešte bile. Drago mi je da je ovoliko ljudi došlo. Prije, u moje vrijeme, u Viru su ljudi znali 700 panja davati za jedan kaput. Eto, bili smo toliko siromašni, a vidi sad. Ljudi iz cijelog svijeta dolaze na naš otok – primjećuje Petar. U međuvremenu se preko glavnog virskog trga polako zmijoliko formirao red, čeka se na fažol. A čeka se od kućica na Trgu svetog Jure do šetnice uz Jadro. Načelnik Općine Vir Marino Radović i direktor virske Turističke zajednice Srđan Liverić u golemoj fritaji miješaju fažol koji je upravo stigao iz restorana Kotarina, kuharice Anđelka Levak i Nataša Glavan spremile su preko 1.500 porcija. Trgom se širi miris prvomajske pašte s fažolom; tradicionalna praznična delicija ima preko 150 kilograma fažola, 100 kilograma kobasica, 20 kilograma suhog mesa i pancete te više od 20 kilograma pašte.
– Neće biti za sve – pesimistično prognoziraju Ljubljančani gledajući na ljude u redu. Neki se snalaze, fotografiraju se s načelnikom, pa s direktorom, snimaju mobitelima događaj, pa onda uzmu porciju-dvije. Počela je lagana kiša, prve kapi prijete događaju. Virani, iskusni pomorci ili iz pomorskih obitelji, gledaju prema nebu i znaju da još neće biti prave kiše. No Rockatansky Band prestao je svirati, danas mladi ne mogu ako nije na struju.
– Ma kakva kiša – govori načelnik Radović – idemo ovaj fažol podijeliti do kraja, ljudi čekaju. A na samom kraju reda strpljivo se čeka. Zagrebačko-međimurski parovi Katica i Ivan Sever iz Zagreba te Karolina i Saša Feger iz Nedelišća na otoku su poput domaćih.
Kuće su podignuli još 1996. i 1998. u virskom naselju Bobovik, pa svaki praznik, blagdan ili slobodni vikend provode u Viru. To su domaći s kopna.
– Iako smo na otoku jako dugo, ovo nam je prvi put da dolazimo na prvomajsku feštu – govore. Slijedi objašnjenje.
– Uvijek ima posla oko kuće i u vrtu, uglavnom radimo, ali smo sada odlučili uzeti slobodno i proslaviti – kažu nam Međimurci. Domaći s kopna su i Slovenci, odnosno barem je tako u Viru. Dok Ljubljančani uglavnom naginju Istri i kvarnersko-istarskim turističkim destinacijama, Mariborčani i Celjani više vole potegnuti još kojih 400-500 kilometara južnije. Isto je sa Slovencima iz Koruške.
– Roditelji su kupili kuću na otoku, ali kako rade u ugostiteljstvu i imaju obaveze, ove su godine ostali u Sloveniji – govori mlada Ana Ferlež iz Prevalje u Koruškoj. Kako su njezini roditelji, u Viru poznati kao obitelj Broman, ostali u Sloveniji, Ana je sa suprugom Davorinom Ferležom, nogometašem slovenskog trećeligaša Prevalje, i njihovom malenom Zarjom, došla na otok. Tu će provesti tjedan dana prije nego obiteljski krenu na godišnji.
– Prekrasno je u Viru, uživat ćemo svaki dan – dodaje Ana. Negdje u pozadini iz nečijeg mobitela čuje se „Kad ti dođe prv‘ od maja“ klape Šibenik. Pjesma je naslovom prigodna, iako pomalo tužna i sasvim suprotnog raspoloženja od većine od nekoliko tisuća ljudi koji su na virskoj rivi, šetnici uz Muja i Jadro, plažnom baru Mul i restoranu Kotarina, okupirali otok i feštali. Vir je ovog vikenda bio golema šetnica za sve brojnije goste, vlasnike kuća, vikendaše, turiste, izletnike, bicikliste. Vir je hrvatska Casablanca, kozmopolitsko mjesto gdje su svi stranci i gdje su svi domaći. Nema koga nije bilo, pa čak i gostiju iz Francuske. Mara i Gerard Salvadori iz okolice Pariza ljetuju na otoku svake godine, ali su sve češće praznicima ili bilo kojim slobodnim danom. Oboje su umirovljenici, pa vremenom sada raspolažu kako ih volja. Pogotovo otkad su im unuci porasli.
– Došli smo prije mjesec dana i ostajemo do rujna. Unuci također jedva čekaju doći u Vir, oni kažu da nisu Francuzi nego Hrvati. Toliko volimo naš otok – govori Mara. Iako se zbog kiše i naglog završetka koncerta Rockatansky Banda nije zaplesalo na trgu kao što je bilo lani, ili kako je to inače na otoku kada se slavi Praznik rada, prvomajska fešta ista je kao svaka druga fešta na otoku Viru. Samo s puno više ljudi. A onda je granulo sunce.