Sačuvana su samo dva primjerka „Pučkih pjesama“ Grge Klanca - njegovi su praunuci odlučili otrgnuti ih od zaborava...

 „Mila braćo da se poslušamo

i veselu pismu zapivamo,

O Kruševu selu pitomomu,

O onomu danu veselomu                   

Srce bukti: na volju mu daću                                                               

O Kruševu pismu zapjevaću:

Kruševo je selo glasovito

I narodom puno darovito;

S tri ga strane sinje grli more

 A s četvrte Bukovičke gore…“

Ulomak je ovo pjesme o posveti župske crkve u Kruševu, otiskane u knjizi „Pučke pjesme“ narodnog pjesnika Grge Klanca pok. Grge. Knjiga je otiskana prije točno 100 godina, 25. svibnja 1913. godine u slavu dr. Vinka Pulišića, nadbiskupa u Zadru.

U crkvi sv. Jurja mučenika u Kruševu u nedjelju je upriličeno predstavljanje reizdanja ove vrijedne knjige, budući da je samo jedan primjerak pronađen u Zadru, a jedan je sačuvao pjesnikov praunuk Ivica Klanac koji je sunakladnik knjige, a nakladnik je Družba „Braća Hrvatskog zmaja“.

Moderatorica je bila Dragica Krpan, rođena Klanac, praunuka Grge Klanca i članica  Družbe Braća Hrvatskoga zmaja  koja  nosi zmajsko ime „Zmajica od Kruševa“. Iako rođena u Slavoniji kamo su se iz Kruševa davno odselili njezini preci, uzela je, kaže, ovo ime jer su svi njezini preci rođeni u Kruševu pa tako Kruševo smatra svojim zavičajem.

Knjigu „Pučke pjesme“ predstavili su Veliki meštar  Družbe prof. dr. sc. Mislav Grgić, dr.sc. Mario Jareb i prof.dr.sc. Ivica Vigato sa Sveučilišta u Zadru.

Autor predgovora dr.sc. Mario Jareb označio je Klančevu pismaricu kao povijesni izvor, jer pjesme otkrivaju svijet Bukovice i ravnih Kotara na izmaku prvog desetljeća 20. stoljeća i bogat su izvor za zavičajnu povijest tih krajeva i sjeverne Dalmacije općenito.

Iako je u pjesmama koje je objavio pjevao o svom rodnom kraju, ipak je Klanac svoju pismaricu dao tiskati u dubrovačkoj tiskari DeGiulli. Klanac na više mjesta ističe bratstvo Hrvata i Srba, pa primjerice u pjesmi „Dolazak Sokolaša u Obrovac“ pjeva da ih tu ljube „dva rođena brata/ a naime Srba i Hrvata“. Ipak, u pjesmama o svećenicima jasno ističe svoj vjerski katolički identitet, a na drugim mjestima isticanjem hrvatskog pridjevka i svoj hrvatski identitet, kazao je dr. Jareb istaknuvši na kraju kako nema dvojbe da je riječ o dosad nepoznatom relevantnom povijesnom izvoru, prvenstveno onom za zavičajnu povijest obrovačke okolice.

Dr.sc. Ivica Vigato kazao je kako je Grga Klanac izabrao taj jezični izričaj jer je upravo takav način izražavanja, takva poetika, bila duboko utkana u narodno biće njegova širega zavičaja.

Ognjište i prostor oko ognjišta moguće je okarakterizirati kao hram kulture. Grga je morao imati svoju slušateljsku, a budući da su se njegove pjesme i tiskale, imao je i čitateljsku publiku, naviknutu na rimovane deseterce sa stajaćim epitetima. Tako kruševački narodni pjevač pripovijeda o serdaru iz Smilčića koji dovodi pravdi lokalne lupeže, o jednoj ženidbi, o sletu Hrvatskoga sokola u Obrovcu, o postrojavanju nekih hrvatskih postrojbi pred carem u Beču, a dotiče se i problema iseljavanja stanovništva njegova kraja u Ameriku, kazao je dr. Vigato napomenuvši na kraju kako je i ova zbirka epskih pjesama Grge Klanca mogla biti izgubljena da njegovi potomci nisu sačuvali jedan primjerak i da njegov praunuk Ivica Klanac nije prepoznao kulturološku vrijednost književnog uratka svoga pradjeda.