Da je pravda spora, ali dostižna, kako to kaže stara izreka, dokazuje slučaj danas 63-godišnjeg Nenada G. iz Splita, koji je u srpnju 2019. godine osuđen na uvjetni zatvor zbog povrede dužnosti uzdržavanja, odnosno zbog toga što nije poštovao sudsku odluku donesenu prije 27 godina po kojoj je svojoj kćerkici trebao mjesečno plaćati tri i pol kune alimentacije.
Kako stoji u nepravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu, Nenad je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu od 26. lipnja 1991. godine bio obvezan svojoj kćeri pridonositi 3,50 kuna, a "unatoč tome što je bio svjestan svoje obveze i radno sposoban, nije htio platiti niti jedan mjesečni iznos".
Osuđen je zbog toga što je u četiri mjeseca, odnosno od 19. srpnja pa do 31. listopada 2009. godine, svojoj kćeri uskratio "dužno uzdržavanje u iznosu od 14 kuna".
Osuđen je na pola godine zatvora s rokom kušnje od godinu dana, te mora u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude platiti tih 14 kuna duga te još 500 kuna sudskog troška.
Optužni akt u ovom slučaju podnesen je u srpnju 1997. godine, a sudilo mu se u odsutnosti. Kako stoji u presudi, sud je prihvatio svjedočenje njegove kćeri koja je, među ostalim, navela da njezin otac nije tijekom inkriminiranog razdoblja pridonosio njezinu uzdržavanju sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu iz 1991. godine, te da s njim nije imala nikakav kontakt.
Kazala je i da je osamnaest godina napunila u travnju 2004. godine, te da je zainteresirana na kazneni progon i za "imovinskopravni zahtjev u pogledu dugovane obveze uzdržavanja".
Nenadova bivša supruga, pak, rekla je da nakon razvoda nije imala kontakta s njim, te da ima informacije da je on 1990. godine otišao živjeti u Italiju, otkada mu se gubi svaki trag. Navela je da, osim kćeri, nije pridonosio ni za uzdržavanje svoga sina.
– Utvrđujući činjenicu objektivne mogućnosti okrivljenika da pridonosi za uzdržavanje oštećene sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi, sud se rukovodio pravomoćnom presudom ovog suda iz 1991. godine iz koje proizlazi kako se okrivljenik tijekom inkriminiranog razdoblja bavio ulovom i prodajom ribe, pri tome koristeći brod svoga oca pod nazivom "Morska lastavica", i tim je poslom ostvarivao mjesečne prihode. Okrivljenik je u tom trenutku kazao da navedenim poslom zaradi 3000 dinara mjesečno u to vrijeme. To je, po mišljenju ovog suda, nelogično.
Obavljajući navedeni posao kao jedini izvor prihoda, uz napomenu da je sve prethodne poslove napustio kako bi se isključivo posvetio ulovu i prodaji ribe, proizlazi nedvojbeni zaključak da je okrivljenik ostvarivao znatne prihode, te da mu je taj posao bio unosan i da je dobro zarađivao, od čega je mogao izvršavati svoju obvezu uzdržavanja prema svojoj kćeri.
Iz iskaza bivše supruge okrivljenika, koja je, između ostalog, navela da se okrivljenik u međuvremenu preselio u Italiju, proizlazi kako on očito i dalje kontinuirano obavlja posao, zbog čega se i preselio u inozemstvo, točnije u Italiju, jer se zasigurno, ako nije zaposlen, odnosno da je bez prihoda, ne bi preselio u drugu državu i tamo živio – istaknuo je, među ostalim, u obrazloženju svoje presude sudac za mladež Tomislav Zlodre.
Napomenuo je i da se okrivljeni nikad nije pojavio pred sudom niti je "čitav niz ovih godina tražio eventualnu promjenu uzdržavanja zbog promijenjenih životnih okolnosti koje bi mu se eventualno dogodile nakon pravomoćnosti presude", pa iz toga izvlači zaključak da je Nenad "u cijelosti tu svoju obvezu uzdržavanja ignorirao, koja mu je, uostalom, ne samo zakonska obveza, nego i moralna kao roditelja predmetne oštećenice".
Nenadu G. bio je još u studenom 2007. godine određen i istražni zatvor, a ukinut je izricanjem presude u srpnju ove godine.